U svojoj homiliji nadbiskup je rekao kako slavlje večere Gospodnje ne možemo razumjeti ukoliko ne znamo slavlje židovske pashalne večere, koju Knjiga Izlaska označava izrazima „spomen-čin“, „spomen“ ili „sjećanje“. Svaki Izraelac, slaveći pashalnu večeru, na sebe primjenjuje i proživljava iskustvo izlaska iz Egipatskog ropstva, izabranja od Boga i sklapanja saveza s Bogom.

Slaveći oproštajnu večeru sa svojim apostolima, Isus nije stvorio novi obred, već je preuzeo taj židovski obred i dao mu novi smisao. I za nas kršćane Isusova posljednja večera s učenicima je – kao što je već to bila za Židove, sakrament „prijelaza“, rekao je nadbiskup Hranić te dodao: „Svojom oproštajnom večerom s učenicima u kontekstu Pashalne večere i riječima u kojima on sebe samoga i svoju nasilnu smrt koja će uslijediti predstavlja kao pashalno janje za spas čitavoga svijeta te kruh i vino koji su bili blagovani na toj večeri interpretira kao svoje raspeto tijelo i prolivenu krv, Isus pokazuje da želi da se njegovi učenici neprestano spominju odlučnog događaja njegova života: njegove smrti prihvaćene iz ljubavi i otvorene uskrsnuću.“

Nadbiskup je istaknuo kako je Isus na pashalnoj večeri sa svojim učenicima očitovao da slobodno i svojevoljno daruje sebe samoga i svoj život za nas na križu, sam je sebe učinio janjetom koje biva ubijeno, koje prolijeva svoju krv, ali ne nasilno, već slobodno daje svoj život i prolijeva krv za nas. „Čin nasilja tako je pretvorio u čin ljubavi. Svoje razapinjanje i smrt na križu učinio je temeljem novoga načina ‘biti zajedno’ i ljubiti. Pokazao nam je kako se živi i ljubi drugoga, sve do darivanja i prolijevanje vlastite krvi za druge. Tako nam je pokazao kako se ljubi druge i onda kad nam ne uzvraćaju ljubavlju, nego nam umjesto ljubavi nanose zlo. Njegova molitva na križu ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine’ bila je vrhunac ljubavi, prijelaz iz jednoga načina života u drugi, čin napuštanja spirale zla i želje za osvetom te pobjeda nad svakom osvetom i to pobjeda ljubavlju“, naglasio je nadbiskup Hranić.

Okupljenim vjernicima posvjestio je kako Veliki četvrtak pred sve nas stavlja Učitelja i Gospodina koji postaje sluga i daruje se do kraja. „Pridružuje si prijatelje – nas, i od nas traži da tako činimo jedni drugima, štoviše svim ljudima – da ih ljubimo sve do darivanja vlastitog života, pa čak i za svoje neprijatelje. Isusova nakana je posve jasna. Ljubav je mjerilo za prosuđivanje naše vjernosti prema njemu. O tome rječito govori obred koji će uslijediti, kojim je on na svojoj oproštajnoj večeri pozvao apostole, a večeras poziva i nas da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio“, rekao je nadbiskup zaključujući svoju homiliju.

Nakon homilije nadbiskup je oprao noge dvanaestorici ‘apostola’, župljana đakovačke Župe Svih svetih – očeva ovogodišnjih prvopričesnika, a po završetku misnog slavlja nadbiskup je u svečanoj procesiji prenio Presveti Oltarski Sakrament na pokrajnji oltar, gdje je sve do ponoći nastavljeno klanjanje, kojemu su pristupili brojni vjernici.

Misno slavlje pjevanjem su obogatili Mješoviti katedralni zbor i Zbor bogoslova, prevođeni mo. Ivanom Andrićem te uz orguljašku pratnju Marina Vučkovića.