Kako će Nacionalnim susretom hrvatskih katoličkih obitelji u Ludbregu u svibnju ove godine biti zaključen ciklus obiteljskog pastorala posvećen starijim osobama, međugeneracijskoj solidarnosti te poslanju djedova i baka, nadbiskup Hranić je u znak sjećanja na Isusovo pranje nogu apostolima oprao noge dvanaestorici župljana đakovačke župe Svih svetih, djedovima ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika.

U homiliji se osvrnuo na Isusovo pranje nogu apostolima. „Znajući da je ‚došao njegov čas‘, odložio je svoje haljine. S njima je ‘odložio’ sav svoj život i predao ga u ruke Očeve. No, ujedno ga je stavio na službu onima koje je ljubio. Ljubav je pokazao kroz služenje. Stoga ne iznenađuje što je ova scena pranja nogu kod evanđeliste Ivana zauzela ono mjesto koje je kod ostalih evanđelista pripalo izvješću o ustanovi euharistije. No, večeras naše savjesti u svjetlu te Isusove geste pranja nogu učenicima ispituje jedna činjenica: barem mi koji smo večeras ovdje uglavnom smo revni u slavljenju euharistije, no ‚pranje nogu‘ – počesto ga zapostavljamo. Euharistija je dar, a pranje nogu braći, odnosno ljubav prema braći je obveza. No, dok darove primamo, obveze teško prihvaćamo“, rekao je nadbiskup.

Nadalje je istaknuo kako Isus svoju oporuku, svoju posljednju volju, te tajnu svoga poslanja te večeri očituje i snažnim te dubokim znakom zajedništva za stolom, u okviru slavlja obredne pashalne večere, kojom su Židovi slavili izlazak iz egipatskoga ropstva. „Ništa od stare povijesti Isus nije opozvao. Dapače, dodatno ju je potvrdio dajući do znanja da Bog Izraelov, Otac Isusa Krista, želi svoj narod voditi u slobodu“, rekao je mons. Hranić.

„Svako ropstvo je protiv njegove volje. No, Isus na svojoj pashalnoj večeri proširuje poimanje ropstva. Sada se pod tim pojmom više ne podrazumijeva samo izvanjsko ropstvo, nego i oslobođenje od našeg nutarnjeg sužanjstva: od robovanja našoj komotnosti i egoizmu, od robovanja sebi, robovanja grijehu, zlu i smrti“, dodao je.

Osvrnuvši se na Pavlovu poslanicu Korinćanima u kojoj je opisano kako je Isus razlomio kruh rekavši: „Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen“, a potom i čašu po večeri govoreći: „Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen“, predslavitelj je naglasio da su to riječi „bremenite misterijem, koje jasno očituju Isusovu volju: On se pod prilikama kruha i vina uprisutnjuje svojim predanim tijelom i svojom prolivenom krvlju. To je žrtva novog i konačnog saveza ponuđenog svima, bez razlike u rasi i kulturi. I tim svetim obredom, kojeg predaje Crkvi kao najviši dokaz svoje ljubavi, Isus ustanovljuje službenike i svoje učenike i sve one koji će tijekom stoljeća vršiti taj misterij.“

Ponavljajući Isusove riječi: „Ovo činite meni na spomen!“, nadbiskup je molio Nebeskog Oca da svima nazočnima dadne snage da budu i ostanu dobri izvršitelji Isusove oporuke.

Misa Večere Gospodnje završena je prijenosom Presvetog Oltarskog Sakramenta na pokrajnji oltar, a potom je uslijedilo klanjanje.

Uz umirovljenog nadbiskupa Marina Srakića, koncelebrirala su još sedamnaestorica svećenika. Misi je nazočila zajednica milosrdnih sestara Svetoga Križa te brojni vjernici đakovačke Župe Svih svetih, među kojima ovogodišnji prvopričesnici i njihovi roditelji. Brojna su djeca te večeri donijela Caritasove korizmene kutijice s dobrotvornim prilozima za pomoć potrebitima te su ih ostavila u posebne košare u blizini oltara. Slavlje je pjevanjem pratio Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.