„Naša katedrala večeras kao i sve crkve širom svijeta postaje dvorana Posljednje večere. Danas Crkva slavi dva događaja koja su međusobno povezana, a oba izviru iz srca našega Spasitelja. Svi smo večeras u ulozi učenika koji doživljavaju tajnu vjere, tajnu koju u svojoj nedostojnosti ne možemo razumijeti bez svjetla Njegove ljubavi“, rekao je nadbiskup. U koncelebraciji je bilo više svećenika na čelu s nadbiskupom i apostolskim nuncijem mons. Martinom Vidovićem i generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem.

Govoreći u homiliji o događaju Pashe, nadbiskup je pojasnio kako ona u sebi sadržava simboliku događaja prema budućnosti, prema konačnom izlasku čovjekova ostvarenja. „Konačni izlazak čovjekova ostvarenja je novost koju je Gospodin učinio unutar židovske Pashe. On je za sve nas učinio Pashu prijelaza s ovoga svijeta. Dolazi od Oca, iz vječnosti, u naše vrijeme i naš prostor, postaje čovjekom i prihvaća čovjeka, kako bi nam darovao ljubav koju ne možemo u potpunosti razumjeti“.

Osvrćući se na Petrovo nerazumijevanje Gospodinova čina, naglasio je kako Petar ne želi da mu Gospodin pere noge, jer zna da nije dostojan. Tu nedostojnost pred otajstvom euharistije i Božjeg sebedarja i mi ispovijedamo riječima „Gospodine nisam dostojan da uđeš pod krov moj“.

U nastavku homilije, mons. Barišić protumačio je predanje Isusove ljubavi za svakoga čovjeka. „Dok Juda priprema predanje Gospodina i Gospodin se predaje, ali na posve drugačiji način. U svom predanju za sve nas, on mržnju i bol dodiruje svojom ljubavlju i kao Gospodin, nikada ne okreće leđa čovjeku.“ Naglasio kako je euharistija ustanovljena jer je ljubav željela biti trajno prisutna s nama i za nas.

„Ljubav koja nam se dariva u euharistiji je spremna služiti. Ljubav bez služenja je prazna, a služenje bez ljubavi je ropstvo. U ovom činu euharistijskog predanja Ljubavi ropstvo je pobjeđeno i postavljen je temelj za izgradnju boljega svijeta.“ Zaključujući homiliju, mons. Barišić je poželio „da nam Kristov primjer ljubavi i služenja bude nadahnuće za prijelaz od egoizma prema darivanju, od mržnje prema oproštenju i od navezanosti za ovozemaljsko prema vječnosti, kako bismo uživali svu puninu koja nam je darovana.“

Zatim je nadbiskup oprao noge apostolima, koje su predstavljali vjernici različitih poziva i poslanja. Misu je pjevanjem obogatio katedralni zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića.