U koncelebraciji su bili generalni vikar mons. Nikola Menalo, katedralni župnik don Josip Galić, župni vikar don Gabrijel Pavlović i don Zvonimir Rezo, svećenik katedralne župe, trenutačno na studiju u Rimu.

Pjevanje tijekom mise predvodio je katedralni zbor „Marija“ pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića te uz orguljašku pratnju prof. Marijane Pavlović.

U homiliji, biskup Palić pozvao je vjernike na dublje razumijevanje otajstva euharistije, ali i na njezino konkretno življenje kroz služenje drugima. Obraćajući se svećenicima i vjernicima, biskup je istaknuo kako ova liturgijska večer uvodi u samo srce uskrsnog otajstva, trenutak kada je Krist „do kraja ljubio svoje“. U tom kontekstu postavio je pitanje: zašto evanđelist Ivan, za razliku od sinoptičkih evanđelja, ne donosi izvještaj o ustanovi euharistije, nego opisuje pranje nogu učenicima?

„Ivan nas ne vodi prema kruhu i vinu, nego prema posudi s vodom i ručniku“, rekao je biskup, protumačivši kako upravo ta gesta otkriva duboku povezanost između oltara i služenja. Dok sveti Pavao u Poslanici Korinćanima donosi riječi ustanove euharistije: „Ovo je tijelo moje za vas“, Ivanovo evanđelje, istaknuo je, pokazuje kako to isto Tijelo treba biti prepoznato i služeno u bližnjima, osobito najslabijima.

U homiliji je biskup podsjetio i na probleme prve Crkve u Korintu, gdje su, kako navodi apostol Pavao, bogatiji vjernici slavili euharistiju dok su siromasi ostajali zanemareni. „Primati Krista u pričesti, a zatvarati oči pred potrebnima, duboka je nedosljednost“, upozorio je biskup, citirajući i Benedikt XVI., koji je istaknuo da euharistija koja ne prelazi u djela ljubavi ostaje nepotpuna.

Dio homilije bio je poziv na osobno preispitivanje. Biskup je upozorio kako pobožnost ne smije ostati zatvorena unutar crkvenih zidova, nego mora zahvatiti svakodnevni život, obitelj, radno mjesto i društvo. „Ne možemo častiti Krista na oltaru, a ignorirati ga u patnicima“, poručio je.

Govoreći o simbolici pranja nogu, istaknuo je kako Isus preuzima ulogu sluge, pokazujući krajnju poniznost i ljubav. U tom je kontekstu podsjetio i na riječi Ivana Zlatoustog, koji upozorava da se Krist ne smije častiti samo u liturgiji, dok se zanemaruje u siromašnima i potrebnima.

Biskup je istaknuo kako obred pranja nogu nije tek simbolični čin, nego konkretan poziv svakom vjerniku. Pozvao je okupljene da se zapitaju kome su pozvani „oprati noge“ u vlastitom životu, bilo kroz oprost, brigu za starije, ili strpljenje u svakodnevnim odnosima.

U završnom dijelu homilije podsjetio je na starozavjetnu Pashu i simboliku jaganjca, povezujući je s Kristom, pravim Jaganjcem Božjim, čije Tijelo i Krv daju snagu za životni put. „Bez te nebeske hrane naši napori brzo slabe“, upozorio je.

Zaključno, biskup je pozvao vjernike da ne dopuste da slavlje ostane samo liturgijski čin, nego da postanu ono što primaju. „Neka se ljubav s ovog oltara prelije u naš svakodnevni život“, poručio je, pozivajući na milost koja će vjernike osposobiti za služenje Kristu u svakom čovjeku.

Biskup je nakon homilije oprao noge dvanaestorici muškaraca, kao što je to učinio Isus svojim učenicima na posljednjoj večeri, pokazavši primjer služenja i ljubavi. Dvanaestorica muškaraca predstavljali su apostole i stigli su iz šest mostarskih župa.

Po završetku pričesti posvećene hostije prenesene su u svetohranište nakon čega se biskup s koncelebrantima te okupljenim vjernicima zadržao u tišini i molitvi. Vjernici su potom ostali na klanjanju te je time započela sveta tišina iščekivanja Isusove muke i smrti.