Misa Večere Gospodnje u splitskoj katedrali

Split, (IKA) – Na Veliki četvrtak 8. travnja misu i obrede Večere Gospodnje u ispunjenoj splitskoj katedrali predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a u koncelebraciju su bila još sedmorica svećenika predvođena pastoralnim vikarom mons. Dragom Šimundžom. Otajstvo euharistije je početak u kojem je sadržan Isus Krist, vječna ljubav Očeva, koji nam zapovjedi: Ovo činiti meni na spomen!, rekao je nadbiskup i nastavio: Pred tim otajstvom zastajemo i razmišljamo samo da bismo se dublje poklonili. Ono je spomen u kojem je pohranjeno sve sjećanje. Tko bi izgubio memoriju, lutao bi. Ljudska memorija je mnogo savršenija od one elektronske na čijem principu rade računala, jer ljudska memorija oboji svoje podatke i osjećajima. Ona pohranjuje ne samo događaje, nego i osobe. Kako pojedinac tako i narod može imati memoriju. Bogatstvo jednoga naroda nije zlato u sefovima, već koliko mu je bogata memorija. Ona ga ujedinjuje i zbližava, te ga čini zajednicom. Pasha je bila memorija koja je stvorila narod izraelski. Ali, postoji memorija Novoga saveza. To je ljubav koja je odredila otkupljenosti i novu budućnost novoga svijeta. Ipak postoji opasnost da nas memorija vrati u prošlost i da nas zarobi. Kristova memorija u euharistiji nas ne želi zarobiti za prošlosti, nego nas želi otvoriti za budućnosti i osposobiti za nju. U euharistiji je pohranjena dimenzija cjelovitosti Kristova života i osobe. Za razliku od drugih uspomena i sjećanja, to je memorija prisutnosti, nazočnosti. Gospodin je stvarno nazočan u tome činu ljubavi. Prožima sve dimenzije našega života, istaknuo je nadbiskup. U dodiru s tom živom memorijom prisutnosti mnogi vjernici stekli su iskustvo ljubavi i primili snagu i energiju života. I za pojedince i za društvo opasno je izgubiti ovu memoriju u kojoj je sudbina svijeta, ovaj događaj ljubavi Isusa Krista. Jer, ako mi znamo tko smo, znamo i što nam je činiti u životu. Krist, predajući svoje tijelo za nas, traži i obvezuje nas da i mi tako činimo. A tijelo nije samo tijelo, već je to vrijeme, pažnja, odgovornost, zauzetost, solidarnost. Ova ljubav želi da ne izgubimo memoriju, nego da je ugradimo u dimenziju njegove ljubavi. Tek svjesni tko smo, znamo što nam je činiti, a ovo je razmišljanje samo da se možemo dublje pokloniti otajstvu njegove ljubavi, zaključio je nadbiskup. Dvanaest apostola kojima je nadbiskup oprao noge bili su predstavnici 12 župa grada Splita, te se i time očitovalo zajedništvo i jedinstvo Crkve.