Misu je predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, biskup Jure Bogdan, a suslavili su generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije vlč. Krunoslav Novak, biskupski vikar za pastoral u MUP-u vlč. Frano Musić i biskupski vikar za pastoral MORH-a don Slavko Rajič.

Propovijed nakon navještenog Evanđelja, izrekao je biskupski vikar don Slavko Rajič. „Isus, sin Marijin, pravovjerni Židov, nalazeći se u Jeruzalemu uoči Pashe, najvećeg židovskog blagdana, želi slaviti Pashu sa svojim učenicima. Kao Bog znao je da je to njegova posljednja večera s učenicima, s Dvanaestoricom.  Našao je prikladnu dvoranu te pripremio sve što je potrebno za svečanu proslavu blagdana Pashe.  Posljednja večera je veličanstveni spomen čin na kojoj je Isus ustanovio Svetu Misu i novozavjetno svećeništvo, tj. ustanovio je dva sveta sakramenta Euharistiju i Sveti red. U današnjem drugom misnom čitanju sv. Pavao nam prenosi riječi ustanovljenja Euharistije i Svetog reda koje je izgovorio sam Isus, a koje svećenici u svetoj misi, evo već 2000 godina, svakodnevno izgovaraju.  Nadalje, na posljednjoj večeri Isus je Dvanaestorici svojih učenika dao zapovijed ljubavi, tj. osobnim činom pranja nogu dao je primjer kako treba ljubiti. O tome smo slušali u današnjem odlomku iz Ivanovog evanđelja“, kazao je don Rajič.

Don Slavko je, u skladu s misnim čitanjima, istaknuo tri osobita načina po kojima Isus ostaje prisutan i danas; „prvo: Isus ustanovljuje Euharistiju, svetu Misu. Kruh i vino po riječima svećenika postaju Tijelo i Krv Kristova. I to na svakoj misi i po riječima svih svećenika. Isus je stvarno s nama pod prilikama kruha i vina. I ne samo s nama, nego i u nama. On ulazi u naš život. Kršćani već dva tisućljeća svjedoče o bogatstvu života povezanog s Isusom po svetoj Pričesti. Jedan od svjedoka Božje nazočnosti po svetoj Pričesti je blaženi Ivan Merz.“

„Drugi način. Isus ostaje nazočan među svojim vjernicima i po svećeništvu koje je ustanovio na Posljednjoj večeri. Riječima: ‘ovo činite meni na spomen’, Isus je utemeljio novozavjetno svećeništvo. Svoje učenike je zaredio za svećenike. I sve do dana današnjega, u kontinuitetu, Bog poziva, odabire i zaređuje određene ljude za svećenike koji su neophodni za Crkvu, za nastavak Kristovog djela spasenja. Bez svećenika ne bi bilo svete Mise. Bez svećenika ne bi bilo sakramenata. Bez svećenika ne bi bilo ni Crkve. Crkva je potrebna dobrih i svetih svećenika koji će nastaviti Kristovo djelo spasenja“, rekao je.

„Treći vid Kristove prisutnosti među nama jest ljubav koju Isus naređuje kao znak prepoznavanja svojih vjernika. Zapovijed ljubavi je najveća Isusova zapovijed. Slušali smo u današnjem Evanđelju kako je smisao kršćanskog života služiti čovjeku u ljubavi. Biti Isusov učenik znači biti sluga koji u poniznosti i ljubavi oprašta i služi drugima… Svježe nam je sjećanje na Majku Tereziju, službenicu ljubavi. Sveti primjer djelatne ljubavi jest i naša blažena Marija od Propetog Isusa Petković“, naglasio je propovjednik.

Don Slavko je zaključio propovijed riječima kako otajstva Velikog četvrtka potiču u nama zahvalnost prema Bogu, a osobito za njegovu prisutnost u našim životim: „Hvala ti Bože na prisutnosti u našem životu: i po Pričesti, i po svećeništvu i po djelatnoj ljubavi.“