Nadbiskup je oprao noge dvanaestorici predstavnika gradskih župa, a nakon mise Sveto otajstvo prenio je u ‘Božji grob’ u pokrajnju lađu katedrale gdje je puk ostao u molitvi i klanjanju, uz pjevanje Gospinog plača. Pjevanje Gospinog plača predvodio je Katedralni zbor sv. Stošije s voditeljem mo. Žanom Morovićem.

„Bio je običaj da Židovi slave Pashu u svojoj obitelji. Isus je okupio svoju novu obitelj, svoje apostole i s njima je slavio Pashu. Nakon objave da je Isus pretvorio kruh u tijelo i vino u svoju presvetu krv, evanđelist Ivan opisuje što se dogodilo, a što drugi evanđelisti tako ne opisuju. Isus je uzeo pregaču, vodu i oprao noge svojim apostolima. To je sastavni dio Posljednje večere. Zato Isus pita ‘Jeste li razumjeli ovo?’“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da ustanovljenjem presvete euharistije i ređenjem svojih prvih apostola, „svoje obitelji s kojima je slavio Pashu“, Isus želi stvarati novu civilizaciju. Papa Pavao VI. kaže, civilizaciju ljubavi. „Ta ljubav najviše se očituje u služenju. Gesta služenja bila je upravo taj čin, pranja apostolima njihovih nogu“ rekao je mons. Puljić.

„Od svetog i svečanog trenutka u Dvorani Posljednje večere na nekrvan način obnavlja se otajstvo križa i otkupljenja u slavlju presvete euharistije, a žrtvovano i uvijek živo Janje Božje tu je da nas odriješi od naših grijeha“ rekao je mons. Puljić.

Veliki četvrtak podsjeća na svečanost kad je Isus ustanovio euharistiju i svećeništvo te je nadbiskup potaknuo da zahvalimo Bogu za velike darove euharistije i svećeništva. „Molimo da nikada ne presuši izvor misnika, tih ovlaštenih poslužitelja toga velikog otajstva i da uvijek bude dovoljan broj onih koji će dijeliti svete tajne, slaviti euharistiju i upućivati ljude na pravi put spasenja. Jer po euharistiji Isus nastavlja živjeti u ovome svijetu u svojoj Crkvi. Euharistija je produljenje Isusovog života na zemlji, Isusovo utjelovljenje i milosno približavanje ljudima. Kao što je sam rekao da će ostati s nama, na taj način želi trajno s nama do kraja svijeta“ poručio je zadarski nadbiskup, istaknuvši: „Isus nije došao na ovaj svijet biti Spasiteljem samo u jednom vremenskom razdoblju ljudske povijesti. On je htio ostati trajno, do konca svijeta“.

„Stoga su ta dva sakramenta, euharistija i svećenički red, sudbinski povezani. Nema svećenika bez euharistije, kao što nema euharistije bez svećenika. Zato se kaže da je svećeničko zvanje u biti euharistijsko. Ono je rođeno u srcu Isusovom one večeri kad je ustanovio euharistiju. Svećenik priprema euharistijski stol da ljudi blaguju Tijelo Kristovo i stavlja se na raspolaganje Bogu da preko njega i njegove službe preobražava svijet i vjernike. Dok predvodi euharistijsko slavlje, događa se čudo preobrazbe čovjeka, povijesti i svemira. To je božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. Svećenik, predvoditelj slavlja, živi od toga otajstva. Živi od mise i za misu“ rekao je mons. Puljić.

Zato apostol Pavao svom ljubljenom učeniku Timoteju kojega je odgojio, pripremio, za svećenika zaredio i poslije za biskupa postavio, piše i potiče ga neka „ne zanemari taj milosni dar, nego neka ustraje u tome, jer vršeći to spasit će sebe i one koji ga slušaju“ (1 Tim 4, 16). „Potrebni su, dakle, Crkvi i svijetu svećenici koji će slaviti svete tajne i odgajati narod Božji. Crkva je svjesna da je zvanje Božji dar i Božji govor, koji zahtjeva velikodušan i milosni odgovor sa strane osobe koja odluči postati svećenikom. Stoga se Crkva ne umara pozivati vjernike neka se mole za duhovna zvanja. Ona poziva sve, osobito roditelje, a napose majke, neka surađuju s poticajima Duha Božjega i budu velikodušne u darivanju svoje djece kad ih Gospodin pozove u svoju službu“ potaknuo je nadbiskup, istaknuvši u tome veliki primjer majke bl. Alojzija Stepinca. „Majka Barbara, divna žena koja je u svojoj skrovitosti i majčinstvu zavjetovala svoga sina, molila i postila. Nije prestajala moliti i postiti ni kada je postao svećenik, ni kada su ga zatvorili. Ona je znala da je njemu kao majka potpora u njegovoj odgovornoj dužnosti i službi koju mu je Duh Božji povjerio. Zato su osobito pozvane majke da u tom otajstvu suradnje s Duhom Božjim budu otvorene njegovim poticajima za nova svećenička zvanja“ naglasio je zadarski nadbiskup.

Isusu koji je pozvao apostole da mu budu suradnici, zaredio ih na Posljednjoj večeri i na taj način povezao svećeništvo i euharistiju, nadbiskup je uputio molitvu da svećenici koje je „po neizmjernoj dobroti svoje blagosti uzvisio na službu nebeskih tajna“, budu dostojni sluge njegovog oltara te da „ono što njihov glas iznese, Isusovom posvetom bude i potvrđeno“. Zamolio je Boga da privuče k sebi plemenite mladiće i učini ih svojim vrijednim suradnicima, da anđeli čuvaju u njihovim srcima dragocjeno sjeme zvanja. „Izlij Duha Svetoga tamo gdje se oni odgajaju i budi svjetlo onima koji ih poučavaju. Daj da svako sjemenište prožima duh Posljednje večere. Marijo, Kraljice apostola, isprosi nam dovoljno svetih svećenika ispunjenih žarom apostolske ljubavi koji traže samo Božju slavu i spasenje duša. Očuvaj ih od nutarnjih i vanjskih pogibelji kako bi do kraja ostali vjerni svome svetom zvanju“ zaključio je nadbiskup Puljić u propovijedi.