U duhu pročitane Božje riječi, don Zdenko je rekao da „Božja mudrost vodi pravednoga čovjeka“, a sv. Pavao kaže da je „bogobojaznost iznad svih stvari“.

„Sve što čovjek ima jest i što jest, ne može ostvariti bez Boga. S druge strane, čovjek ima pravo biti bez Boga. Bog mu daje to pravo. Jer u vjeri nema nasilja, nikakve prisile, Bog nikoga ni na što ne sili“, rekao je don Zdenko, istaknuvši: „Božja riječ nadilazi sva naša razumijevanja i nekad nas stavlja u nevolju, nekad od nas iziskuje jako puno vjere; nekad nas tjera u sumnju, a nekad ostavlja zbunjenima. Jer, na mnoge životne situacije nismo kadri i ne možemo odgovoriti.“

Istaknuvši da čovjeka nitko ne voli kao što ga Bog voli, don Zdenko je rekao da ga rastužuje kada se pred ljudima zastidimo Božjih riječi. „Kad nismo kadri braniti Boga pred svijetom. Kad se uplašimo svijeta jer mislimo da nam svijet može nauditi. Svijet nam ne može nauditi. Isus kaže: ‚Bojte se onoga koji dušu i tijelo može baciti u pakao‘“, rekao je don Zdenko, naglasivši da je za čovjekovu osobnost poražavajuće već i kad se čovjek na ljudskoj razini srami nekoga iz okruženja, ako pritom omalovažava društveni status i dostojanstvo druge osobe.

„Navješteno evanđelje je u duhu mudrosti, bogobojaznosti i darivanja svoga života. Isus je rekao da njegov život nitko ne uzima, nego da ga on dragovoljno daje drugima. Nema osobe u povijesti čovječanstva kao što je Isus Krist, koji je, kao on, stao iza svojih riječi. Jedino je Isus Krist dao život za ideale, koje je drugima darovao, koje je drugima pružio i ponudio. Iza svake svoje riječi, Isus stoji cijelim svojim bićem. U Isusu nema laži i prijevare, kao što to često kod nas biva“, rekao je propovjednik, istaknuvši: „Isus je darovao svoj život. Isus je rekao: ‚Nitko nema veće ljubavi od ove, da netko svoj život daruje za svoje prijatelje‘ i nakon toga, otišao je na križ.“

„Mnogi se pitaju zašto je Isus odabrao takav put za čovjekovo spasenje. Zašto nije mogao to učiniti na jednostavniji i lakši način, jer Bog je svemoguć, uzdržavatelj svega? I na to Evanđelje daje odgovor – učinio je to da Isus bude s nama u svemu jednak, osim u grijehu. Jer Bog daje svoga ljubljenog Sina za nas. Uzima njegov život da bismo mi mogli živjeti“, poručio je don Zdenko.

Vjernici su pozvani ostvariti Gospodinov poticaj da svaki dan uzmu svoj križ. „A mi se grčevito borimo protiv toga. Ne bismo htjeli križ, htjeli bismo da je život onakav kakvim smo ga mi zacrtali. No, život tako ne funkcionira. Štoviše, Božja logika ide čudnim tijekom. Isus kaže: ‚Tko hoće spasiti svoj život, taj će ga izgubiti. A tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti‘.

Što znači u svijetu u kojem živimo, spasiti svoj život? Za čime ljudi čeznu? Mladi kad izlaze vani, kažu, ‚Idem u život‘. Kakav život? Što u tom životu ispunjava čovjeka i da li ga uopće ispunjava“, upitao je don Zdenko, rekavši da su toliki ljudi izgubili sebe. „Možda su zadobili veliko blago ovoga svijeta, ali strašno je kad čovjek izgubi sebe. Isus kaže, ‚Što vrijedi čovjeku da cijeli svijet zadobije, a sebe izgubi?‘.

Nije lijepo kada se nema hrabrosti i snage čovjeku reći istinu, nego se govori riječima koje nisu istinite i iskrene. Tada je čovjek izgubio sebe. Bog je žalostan kad naudimo sebi i Bog želi te rane zacijeliti. Isus kaže da trsku koja je napukla nije došao prelomiti, nego zacijeliti; stijenj što tinja nije došao ugasiti, nego mu dati da se raspiri“, ohrabrio je don Zdenko Isusovom riječju.

„Bog je dao svoga Sina u smrt da bismo mi mogli razumski, ali i osjetilno, shvatiti kakvom nas ljubavlju Bog ljubi. Nebeski Otac svoga jedinorođenog Sina žrtvuje za čovjekovo spasenje i otkupljenje. Zato Isus umire – da razumijemo s kakvom ljubavlju Bog pristupa nama ljudima“, istaknuo je don Zdenko, rekavši da Bog pretpostavlja naš razum. A „onaj tko ne živi po razumu, ne služi Božjoj naravi, daleko je od Božje naravi“, upozorio je propovjednik.

Potaknuo je da čovjek razumom prihvati svoju dušu i svoj duh, da uđe u svoju nutrinu i shvati da je ‚isplativije‘ darovati sebe drugome, brinuti o drugome, a ne samo o sebi; ne gledati samo svoje sebične prohtjeve, jer čovjek se tada mijenja, zadobiva, tada se spašava.

„Bog se nalazi u poniznosti. ‚Tko hoće biti prvi, neka bude posljednji‘. A mi uvijek želimo biti prvi, stajati na istaknutom mjestu. Bog koji je ljubav ne može sebe zanijekati. Zato će Gospodin razumjeti naše slabosti, podići će nas kad smo posrnuli, dat će nam snage i hrabrosti kad naše ljudske snage malakšu, kad više nemamo snage, kad se umorimo. U svemu tome, najveći Božji blagoslov je molitva“, poručio je don Zdenko.

Poželjevši da se u studentima, profesorima i ljudima koji nas okružuju vidi Božje lice i poštuje čovjeka u njegovom božanskom, stvarateljskom činu, koji je Bog darovao ljudima, don Zdenko je potaknuo: „Otkrijte Boga jedni u drugima i s tom Božjom ljubavlju radite i živite jedni s drugima.“

Na misi su koncelebrirali profesori, predavači na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru: dr. sc. Elvis Ražov, dr. sc. Damir Šehić, dr. sc. Arkadiusz Krasicki, mr. Ante Dražina, studentski kapelan don Ivan Šibalić, kancelar Zadarske nadbiskupije don Marin Batur i vicekancelar Zadarske nadbiskupije don Mario Karadakić.

Na misi su sudjelovali rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. Josip Faričić, studenti i profesori te gosti iz Italije koji su došli u Zadar povodom obilježavanja desete obljetnice djelovanja Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru, koji kao Odjel djeluje temeljem sporazuma između Sveučilišta u Zadru i Zadarske nadbiskupije. Da se to ostvari, dr. sc. Zdenko Dundović osobito je zahvalio na trudu i upornosti dr. sc. don Elvisu Ražovu, koji se zauzimao za takav status nekadašnje Visoko teološko-katehetske škole u Zadru, koja je za vrijeme zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića zadobila status dvopredmetnog studija i Odjela u sklopu Sveučilišta u Zadru.

„Kao Odjel, želimo zahvaliti Sveučilištu u Zadru na izuzetnoj prilici da razum izazivamo vjerom i vjeru razumom. Mislim da to činimo pošteno i zauzeto. Mislim da zajedno, i to je smisao riječi universitas, možemo graditi bolji svijet, svijet u kojem ćemo se poštovati i imati ljubavi jedni za druge. Pritom ne moramo nužno isto misliti“, rekao je dr. sc. Zdenko Dundović.

Među uvaženim gostima na misi bili su predsjednik Papinske komisije za povijesne znanosti u Rimu f. Marek Inglot, SJ, tajnik Papinske komisije za povijesne znanosti u Rimu dr. sc. Pierantonio Piatti, ravnatelj Arhiva Dikasterija za evangelizaciju (Propaganda fide) u Rimu don Flavio Belluomini, stručnjak i poznavatelj europske pravne povijesti prof. dr. Andrea Bartocci sa Sveučilišta Teramo i mentorica dr. sc. Zdenka Dundovića – prof. dr. Jadranka Neralić, kojoj je don Zdenko zahvalio na ljubavi prema povijesti, koju mu je prenijela svojim radom i suradnjom.

Pjevanje na misi predvodio je Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom Žana Morovića i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića.