Na početku misnoga slavlja preč. Rak je, obraćajući se u prvom redu članovima obitelji stradalih i nestalih branitelja u Domovinskom ratu, kako upravo oni osjećaju najveću žrtvu, jer su i ovaj Uskrs proslavili bez svojih najmilijih. Ali oni su tu i dalje, u našim srcima i molitvama. Za njih molimo da im Uskrsli Bog oprosti njihove slabosti i grijehe, te vječnim životom nagradi njihovu vjeru, dobro njihova života, ali i žrtvu koju su darovali za našu voljenu Hrvatsku, rekao je uvodno preč. Rak.
„Molimo i za sve one nestale na čije grobove ni ovoga Uskrsa ne možemo položiti cvijeće ni upaliti svijeću. Molimo da istina izađe na vidjelo kako bi njihovi najmiliji već sljedećeg Uskrsa mogli na njihovu grobu izreći svoju najljepšu molitvu“,- poručio je kancelar Rak.
U homiliji kancelar Varaždinske biskupije promišljao je nad evanđeoskim izvještajima, odnosno prikazima događaja, koji su slijedili Isusovo uskrsnuće. Preč. Rak pojasnio je kako evanđelist Matej lijepo prikazuje vjeru onih svetih žena koje su u nedjeljno jutro otišle na grob kako bi Isusovo tijelo pomazale i pripremile ga za ukop. Matej stavlja žene u prvi plan, premda bi, racionalno gledajući, apostoli trebali biti oni koji će prvi shvatiti što se zapravo dogodilo.

Isus se tijekom svog djelovanja, a posebno u zadnjim danima ovozemaljskog života, trudio navijestiti učenicima ono što ih očekuje, ali apostole ne primjećujemo u ovom izvještaju, već su u prvom planu svete žene. Primjećujemo to dobro žensko srce. Kada se u današnjoj molitvi spominjemo naših dragih poginulih i nestalih branitelja, pitamo se nije li upravo uz sudbinu njihova života vezano neko dobro žensko srce. Sjetimo se kako su devedesetih godina upravo majke ustale i tražile da se njihovi sinovi vrate iz vojske kako se ne bi morali boriti protiv vlastite domovine. Sjetimo se onih dobrih majčinskih srdaca koja su ispraćala naše branitelje na ratišta. Sjećamo se onih majčinskih srdaca koja su molila za svoje sinove i supruge, ali isto tako sjećamo se svih žena koje su puštale suze za svoje najmilije ubijene ili nestale. Uvijek je u bitnim trenucima života negdje prisutno to dobro i nježno žensko srce. Tako je bilo i u posljednjim trenucima Isusova života. Svete žene došle su s ljubavlju Isusu iskazati posljednju počast na grobu upravo zahvalne za sve ono dobro i plemenito koje je dobri Isus učinio u njihovu životu. Ali ljubav ne umire. Ljubav odlazi na grob. Ljubav moli. Ljubav nosi svijeću i cvijet. Zato jest tragično što mnoge današnje majke i supruge, kao i djeca nestalih branitelja, ne mogu iskazati tu posljednju počast voljenima. Ali one žene odlaze s Isusova groba pune nade i žive vjere da se život Gospodina nije ugasio, već da živi u slavi Oca Nebeskoga, što je Isus toliko puta propovijedao i naučavao, rekao je preč. Rak. „Drage majke i supruge poginulih i nestalih branitelja, i vi ste danas ovdje poput onih svetih žena na Isusovu grobu, jer vjerujete da su se životi vaših najmilijih nastavili po vjeri u Gospodina. Najljepša poruka Uskrsa je: ‘Ne bojte se!’ Draga braćo i sestre, ne bojte se. To što Uskrsli Gospodin poručuje učenicima i ženama koje su dolazile s groba, poručuje i nama danas. Nemojmo se bojati jer se svi problemi ovoga života nisu riješili, nemojmo se bojati jer ne znamo gdje se nalaze grobovi naših najmilijih. Nemojmo se bojati jer ‘Ja sam s tobom’, govori nam Gospodin. Naša hrabrost ne proizlazi iz jačine vlastitih snaga ili uvjerenosti da nam se nikada nikakvo zlo neće dogoditi. Naša vjernička hrabrost proizlazi iz činjenice da znamo da imamo Gospodina na svojoj strani, poručio je u propovijedi preč. Rak.
Na kraju mise preč. Rak je svima okupljenima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs.