Ona je jedno vrijeme i sama bila djelatnica biskupije, a kasnije nastavila surađivati na nekim biskupijskim projektima. Misu je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić.

U propovijedi je biskup podsjetio kako je pokojna Vikica, rođena u Kaknju 1977. godine i umrla u Zagrebu 8. svibnja ove godine, dio života djelovala i u Dubrovačkoj biskupiji. U Dubrovnik je došla 2016. godine i radila kao pročelnica Ureda za pastoral braka i obitelji i za informiranje, savjetovanje i posredovanje u pastoralu rastavljenih, bila je članica Vijeća za život i obitelj te Pastoralnog vijeća Dubrovačke biskupije. Iz Dubrovnika je otišla u jesen 2018. godine u Zadar gdje je kratko predavala na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, a zatim je od jeseni 2019. godine radila na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu, na Odjelu za studentski standard i potporu studentima.

I nakon odlaska iz Dubrovnika ostala je povezana s biskupijom kao suradnica u pastoralu rastavljenih i raznim drugim projektima. Bila je jedna od važnih suradnika na pokretanju Ljetne teološke škole koja se održala prošle godine u Dubrovniku, ali i višegodišnja volonterka na programima za mlade na ljetnim kampovima za djecu na Šipanu i za mlade na Mljetu, gdje je često služila kuhajući. „Pružala je podršku u svemu što je osjećala da interpretira viziju Crkve u koju je vjerovala, nesebično darujući svoje znanje, vrijeme i ljubav“, naveo je biskup.

Povezujući izrečeno s evanđeoskim ulomkom dana (Iv 21, 15-19) koji je donio razgovor uskrslog Isusa sa Šimunom Petrom u kojem ga Isus pita ljubi li ga, a Petar daje poznate odgovore, biskup Uzinić istaknuo je potrebu da „onaj tko želi uime Isusovo nešto činiti treba biti zahvaćen ljubavlju prema Isusu“. Samo iz te ljubavi onda se dobiva mogućnost poslanja: „Pasi ovce moje“. Ta ljubav prema Isusu treba biti osnovno obilježje svakog svećenika, na osobit način biskupa, ali i svakog crkvenog djelatnika, dapače i svakog kršćanina. To je ono što se itekako dobro vidjelo u životu i djelovanju pokojne Vikice, kazao je biskup te pročitao dio sućuti koju je uputio majci pokojne Vikice: „Bila je izvorna i zadivljujuće sposobna da nas međusobno potpuno nepoznate uvezuje i okuplja oko sličnih stavova, ali i pomogne nam da se upoznamo i da preko nje i s njom i međusobno budemo prijatelji. I svi mi smo njezinom smrću izgubili dragu osobu koja je bila dio naših života i s kojom smo još računali jer nam je svima bila potrebna. I zato smo tužni. Ne smijemo u svojoj tuzi zaboraviti da je važnije od onoga što smo izgubili ono što smo imali. I da zbog toga trebamo biti zahvalni. I da je, jer mi vjerujemo da je Isus uskrsnuo i da u njemu i mi nastavljamo živjeti, još važnije ono što i dalje imamo i zbog čega trebamo biti radosni. Smrt puno toga prekida, ponekad iznenada bez da vodi računa o tome koliko je to bolno, ali jedno ne može prekinuti. Ne može prekinuti ljubav koja nas međusobno povezuje. Ljubav traje i nakon smrti. Ljubav je vječna“.

Nakon mise za Vikicu i zajedničkog doručka održan je kolegij pročelnika biskupijskih vijeća, ustanova i ureda na kojem se razgovaralo o (ne)mogućnostima održavanja pastoralnih događanja koja su vijeća planirala s obzirom na aktualnu situaciju s bolešću Covid 19.