Misno slavlje predslavio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, a suslavili su župnik Župe sv. Leopolda Mandića u Ottawi u Kanadi i brat pokojnika vlč. Dinko Kalmar, sibinjski župnik Marko Martić te svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije. Na početku propovijedi, mons. Ćurić se prisjetio preminulog vlč. Tomislava Radišića koji je po dobi bio najstariji svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, a djelovao je i u župi Odvorci. Istaknuo je da je župnik Kalmar bio znatno mlađi i da se nitko nije nadao tako ranom odlasku. Opisujući ga kao „izrazito mirnog i srdačnog čovjeka, blagog glasa i širokog osmijeha“, biskup je podsjetio prisutne kako je mladomisničko geslo „Služite Gospodinu u veselju“  (Ps 100,2 ) koje je vlč. Kalmar izabrao 1991. nadahnuće kojim se rasvjetljuje litugijska služba oproštaja od njega. 

Biskup se zatim osvrnuo na riječi proroka Izaije koji obznanjuje dokle seže Božja ljubav i njegovo spasenje. „U pozadini prorokove riječi je stvarnost koju Bog kani preobraziti – suze i bolesti, nepravde i ratovi, naposlijetku i sama smrt. Sve su to iskustva zbog kojih se čovjek osjeća nesigurnim, trajno u nekoj borbi kojoj se ne vidi kraja. Navještajem gozbe na Sionu prorok Izaija želi prodrmati ljudsko beznađe i pesimizam koje je susreo u svome narodu. Prorokova riječ nas podsjeća i usmjerava prema Božjem planu o ljudskoj povijesti, ono prema čemu ide i u čemu je ispunjenje ljudske povijesti, ujedno i svakog ljudskog života, je iskustvo punoga zajedništva i radosti u Bogu“, rekao je biskup Ćurić. 

Dodao je da proročki navještaj naizgled cilja na daleku budućnost, ali da ga Isus posve približava riječima: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! ( Iv 14, 1). „Isusov poziv svima nosi spasenje kada ga nasljedujemo na putu vjere, navješćujući njegovu otkupiteljsku žrtvu i njegovu smrt na križu i njegovo uskrsnuće koje je nada i našega uskrsnuća. Upravo to su najdublji temelji nade, utjehe i radosti koja nas i danas snažno dotiču, dok ispraćamo župnika Josipa“, rekao je, među ostalim, biskup Ćurić. 

„Dragi Josipe! Pred Gospodinom se, ne zdvajajući, već otvoreni njegovoj volji, usuđujemo reći: Prerano si nam otišao! No mi i sada ispovijedamo snagu i radost uskrsne nade. Na nju nas i ti u svojoj oporuci srdačno i prijateljski upućuješ, završavajući je riječima: ‘Preporučam se u molitve, doviđenja u Nebu’. To je naša vjera! To je besmrtna baština nebeske Crkve, kojoj se, dragi Josipe, zajedno s tobom i mi nadamo“, rekao je u oproštajnim riječima biskup Ćurić. 

Na kraju misnoga slavlja od pokojnika se uime župne zajednice i župnih vijeća oprostio Ivan Grgurević. Članovi KUD-a „Odvorci“ u zajedništvu s udrugama odvoračkoga kraja organizirali su prijevoz na Gradsko groblje u Slavonski Brod. Uz obitelj, rodbinu, mnogobrojne prijatelje, vjernike kojima je bio župnik, te pedesetak svećenika vlč. Kalmar pokopan je u obiteljsku grobnicu na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu. Sprovodne je obrede predvodio biskup Ćurić.

Od pokojnika se uime svećenika Sibinjskog dekanata oprostio dekan vlč. Marko Martić. Istaknuo je kako je vlč. Kalmar bio svećenik „velikog srca i duha, blag, smiren, uvijek spreman poslušati i pomoći, a svojom prisutnošću unositi mir gdje god bi došao“. „U njegovoj prisutnošću osjećala se toplina i iskrena ljudskost koja je stvarala posebno ozračje u našem Sibinjskom dekanatu. Nažalost, u svemu tome bio je sklon više misliti na druge, nego na sebe, čak i kada je njegova bolest uzimala maha, samo da nas svećenike u dekanatu ne optereti. Nikome nije htio biti na teret te u svemu bio vjeran svome načelu – najprije pomoći drugome, a onda učiniti svoje“, rekao je vlč. Martić. Zahvalio je Gospodinu za život subrata Josipa koji im je, kako je ustvrdio, bio primjer uzornog svećenika, obećavši da ga neće zaboraviti, nego moliti za njega i prikazivati mise.

U uime župljana župe Viljevo, u kojoj je pokojnik služio kao župnik 12 godina, oprostio se Josip Knežević, istaknuvši njegovu „dobrotu, i ljubav koju je pokazivao prema vjernicima napose djeci prema kojima je uvijek bio veseo, raspoložen, pun radosti i ljubavi“.  Dodao je kako je imao „poseban osjećaj za stare i bolesne koje je rado obilazio, hrabrio, tješio“. „Vaše geslo koje ste izabrali na mladoj misi ‘Služite Gospodinu u veselju’, baš ste dobro izabrali, jer ste uvijek u veselju, ne samo Gospodinu služili, nego ste ga i nama tako donosili“, ustvrdio je u oproštajnom govoru župljanin Knežević. Pjesmu koju je sinu otac Aleksandar napisao za njegovu mladu misu pročitala je nećakinja pokojnik Katja Živković. Kao obiteljska prijateljica od pokojnika se oprostila i Renata Panić-Jurjević. Pjevanje su predvodili članovi župnog zbora Župe Gospe Brze Pomoći. 

Vlč. Josip Kalmar je rođen u Oriovcu 17. ožujka 1965. od oca Aleksandra i majke Miroslave, rođ. Babić. U Oriovcu započinje osnovnu školu, a nastavlja ju u Slavonskom Brodu, gdje je preselila njegova obitelj. Srednjoškolsko obrazovanje stječe s maturom 1983. u Slavonskom Brodu.  Slijedi vojni rok, najprije u Beogradu, potom u Zagrebu. Kao svećenički  kandidat iz brodske Župe Gospe Brze Pomoći dolazi u Đakovo te započinje filozofsko-teološki fakultet i sjemenišnu formaciju (1985. – 1991.).

Za svećenika je zaređen u đakovačkoj katedrali na Petrovo, 29. lipnja 1991. Pastoralnu službu započinje kao župni vikar u Osijeku u gornjogradskoj Župi sv. Petra i Pavla, u jeku početka Domovinskog rata. Istodobno prihvaća službu tajnika Instituta za teološku kulturu laika u Osijeku. Ratna stradanja obilježila su njegovu službu. U ljeto 1992. imenovan je župnikom u Tovarniku, nasljedivši mučenoga i ubijenoga župnika Ivana Burika. Kako u Tovarnik nije mogao, župnik Kalmar skrbio je za župljane-prognanike djelujući više godina u Prognaničkom naselju „Blace“ u Župi Rokovci – Andrijaševci (1993. – 1998.), sve dok nije bio omogućen povratak i obnova dotad okupiranih područja i župnih zajednica. U Tovarniku djeluje do 2004., potom prihvaća župničku službu u Štitaru (2004. – 2009.), slijedi služba župnika u Viljevu  (2009. – 2021.) gdje je od 2010. vršio i dekansku službu Donjomiholjačkoga dekanata. Službu župnika odvoračke Župe sv. Filipa i Jakova sa sjedištem u Grgurevićima započeo je 25. kolovoza 2021., a od 2023. uime Sibinjskog dekanata bio je i član Prezbiterskoga vijeća, izvijestili su iz Tiskovnog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije.