Uz biskupa Radoša misu su suslavili mons. Antun Perčić, mons. Ivan Miklenić, preč. Stjepan Najman, preč. Josip Koprek, preč. Franjo Biškup, preč. Alojzije Petrović, preč. Marko Đurin i preč. Ivan Rak, a katedralu su ispunili obitelj, rodbina, prijatelji i vjernici grada Varaždina koji čuvaju sjećanje na biskupa Culeja.
U homiliji biskup Radoš promišljao je o tome koliko se život biskupa Culeja ogleda u naviještenoj riječi Božjoj toga dana. Biskup je podsjetio kako prvo čitanje govori o odluci izabranog naroda da služi Gospodinu, nakon što ih je Jošua uveo u Obećanu zemlju te ih želi učvrstiti u vjeri tražeći od njih da se odluče za Gospodina. Pojasnio je kako onaj tko je izabran od Gospodina ima poslanje poticati druge da se odluče za Gospodina, da Gospodinu služe.
Nadalje je biskup Radoš istaknuo da je izabrani narod već izabran od Boga, ali je potrebno da svatko izabere Jahvu za svoga Boga, protumačivši kako se odnos s Gospodinom sastoji od dva pokreta, Boga prema čovjeku i čovjeka prema Bogu. „Bog nas može izabrati, ali mi ne moramo Njega izabrati. On daje potpunu slobodu kao znak svoje ljubavi“, rekao je biskup. Ovu dinamiku Božjeg izabranja i čovjekovog odgovora propovjednik je prepoznao u životu pokojnog biskupa Culeja koji je, kako je rekao, bio izabran i pozvan od Gospodina u mladenaštvu, ali bio je potreban i njegov odgovor da i on izabire Gospodina.
U nastavku je biskup govorio o zahtjevnosti izabranja Gospodina rekavši: „Nije jednostavno izabrati Gospodina i ustrajati u izabranju, biti ustrajan do smrti, cijelim svojim životom govoriti, svjedočiti da je Jahve naš Bog, da je Bog onaj koga želim slijediti.“ Spomenuo je kako se u životu biskupa Culeja prepoznaje da je svim srcem služio Gospodinu, da se u njegovom životu oslikavao lik Dobroga Pastira.
Tumačeći kratki evanđeoski odlomak o Isusovom odnosu prema djeci propovjednik je istaknuo kako je Isus na poseban način komunicirao s djecom očitujući im u svom pogledu, zagrljaju i polaganju ruku svoju blagost i blizinu. Propovjednik je izrazio sigurnost da je i biskup Culej u svom životu prepoznao Isusovu blagost i blizinu istaknuvši napose simboliku i značenje polaganja ruku u svećeničkom i biskupskom ređenju. Posvjedočio je nadalje kako često čuje od onih koji su bolje poznavali biskupa Culeja da je rado prilazio ljudima, započinjao razgovor s njima, bio blag u ophođenju s njima želeći im biti blizu.
Na kraju homilije biskup Radoš je podsjetio na riječi biskupa Culeja u jednoj uskrsnoj poruci: „Vjerujem u Život! Isus je uskrsnuo i ja ću uskrsnuti.“ „Mi duboko vjerujemo da je kod Gospodina i da sada uživa život vječni“, rekao je biskup Radoš i završio molitvom „Mir vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svjetlila mu. Amen.“