Na počeku biskup je podsjetio na blagdan Posvete Lateranske bazilike, koja je papina katedrala i prema tome majka svih crkava na svijetu te kako tim blagdanom pokazujemo svoju povezanost i odanost Svetom Ocu papi.

U homiliji osvrnuvši se na pročitanu Božju Riječ i Pavlovu poslanicu Korinćanima koja govori o Hramu Božjem biskup je ustvrdio kako je upravo to bio župnik Grahovar. „Doista, on je ubijen i kao hram je razrušen, ali će biti – nadamo se i vjerujemo – s Kristom ponovno podignut, kao što je Krist umro i za tri dana uskrsnuo.  Hram Božji o kojem govori sveti Pavao, kaže, to ste vi… jer Duh Božji prebiva u vama. Ali Pavao i prijeti: Ako tko razruši ovaj hram, upropastit će ga Bog! Pavao zapravo želi naglasiti koliko je uzvišen i svet svaki čovjek u kojem prebiva Duh Božji. Doista, nitko ga ne smije dirnuti, nitko čovjeku ne smije nauditi jer je on djelo Božje, u kojem Bog prebiva. Tako bismo mogli proširiti tu Pavlovu misao i na sve ljude jer svi smo braća, kako kaže papa Franjo. Ali posebno kršćanin je Hram Božji, i dakako katolički svećenik. Pa ipak je naš dobri Tonči od Svete Marije ubijen. Pitamo se zašto? Svi znamo kako ubojica  nije ništa otuđio iz kuće, ali je uzeo župnikov auto i njime pobjegao u Knin, središte pobune, do kojeg već tada – dakle, 9. studenog 1990. – hrvatske vlasti nisu mogle doći. Ubojica je poslije rata uhapšen, osuđen i svoju je kaznu u zatvoru odležao. Ipak nikad se nije saznalo koji su mu bili motivi. To je činjenica i zbog toga smijemo se pitati što ga je navelo na to strašno djelo ubojstva. Slično je i s atentatom na papu Ivana Pavla II. 1981., koji je on preživio“, podsjetio je biskup na nikad rasvijetljene okolnosti i motive tog ubojstva. 

U nastavku biskup je poručio kako se ne može zanemariti ni kontekst smrti vlč. Grahovara „S jedne strane, radi se o župniku, dakle katoličkom svećeniku. Drugo, rat je bio već na vratima. Tzv. balvan revolucija je već počela, i to je ubojica iskoristio da se sakrije od hrvatskih vlasti. Zašto je pobjegao baš u Knin? Je li očekivao da će tamo dobiti zaštitu? Da, to je sigurno jer se to i dogodilo. Da su bile te tzv. vlasti u Kninu odgovorne, trebale su ubojicu izručiti no to se nije dogodilo. On je tamo do kraja rata bio zaštićen, a poslije je prebjegao u Italiju, odakle je izručen i potom suđen i osuđen na zatvorsku kaznu. Imamo se dakle pravo pitati: je li to ubojstvo bilo in odium fidei, tj. zbog mržnje na vjeru? Mislim da jest. Jer ne samo ovo ubojstvo nego i tolike srušene i spaljene katoličke svetinje, crkve, kapele, samostani… kod nas na teritoriju naše biskupije, na svim okupiranim područjima srušeni su svi, ama baš svi katolički sakralni objekti! Što je to drugo negoli mržnja? Zato imamo pravo zaključiti da je i svećenik Antun Grahovar ubijen iz mržnje na vjeru. A to je dovoljan razlog da Crkva nekoga proglasi mučenikom. Zato sam ja prošle godine pozvao sve vjernike da se mole mučeniku svećeniku Antunu te da prijave uslišanja koja su po njegovom zagovoru zadobili. Ako bi se taj kult prema njemu povećao, ako bi mu se ljudi molili i to štovanje raslo, Biskupija sisačka trebala bi pokrenuti biskupijski proces za beatifikaciju ubijenog svećenika iz mržnje na vjeru“,  rekao je biskup te posvjedočio kako je ovo ubojstvo polučilo velikih strah među katoličkim vjernicima i svećenicima. 

Na kraju biskup je rekao i kako je ovo ubojstvo navijestilo ratna stradanja našeg katoličkog naroda, ali i pozvao je okupljene da se utječu u zagovor svećeniku mučeniku Tončiju.  „Mi imamo svetog Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika iz prvih kršćanskih vremena za svoga zaštitnika. Ali imamo i takve primjere, kao što je mučenik svećenik Antun, koji nas mogu i danas nadahnjivati te nam pomoći u našim borbama i trpljenjima“, zaključio je biskup. 

U koncelebraciji mise bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak, kancelar mr. Janko Lulić, domaći župnik Ivan Faletar i više svećenika. Na misi za dobrog župnika Tončija okupili su se uz župljane i brojni vjernici sisačkog kraja, a pjevanje je predvodio Župni mješoviti zbor.