Uz domaćeg župnika fra Mladena Jozića suslavilo je još sedam svećenika među kojima dekan Doborskog dekanata preč. Jakov Filipović i plehanski gvardijan fra Anto Tomas. Četvrti puta u nizu župljani te župe spominju se toga svog simbola stradanja i ponosa, a ove godine zbog epidemioloških mjera nije bilo većih događanja kao prošle tri godine.

Kardinal Puljić u prigodnoj je homiliji povezao znakovito Evanđelje te nedjelje u kojem Isus poziva svoje učenike na bezuvjetnu ljubav, žrtvu i praštanje sa životom tog hrabrog mladića Jure Radmana kao i mnogih drugih Posavljaka koji su stradali u Drugom svjetskom i posljednjem Domovinskom ratu i poraćima. Naglasio je kako je prevažno znati oprostiti drugima, jer nas to, kako je ustvrdio, oslobađa od mržnje, gorčine, tako odgajamo svoje srce u kršćanskoj ljubavi, obnavljamo ga u školi Božanskog srca Isusova, koje je blago i ponizno. Potkrijepio je to i svojim osobnim iskustvima u životu. Govoreći o pismu koje je mladić Radman napisao svojoj majci ustvrdio je kako je ono pisano evanđeoskim duhom te upozorio: „Mi Hrvati ne znamo cijeniti one koji su svoje živote utkali u našu prošlost da bi vjera živjela danas. Ne znamo cijeniti, prenositi poštovanje prema takvima. Zato mi je drago da čuvate tu divnu uspomenu na pok. Juru, koji je svijetli trag, kao i na sve one mučenički ubijene, koji neće biti proglašeni svecima, ali su ostavili herojsko svjedočanstvo vjernosti Bogu, Crkvi i svom hrvatskom narodu“.

Dodao je kako mučenici umiru praštanjem, te zato moramo znati poštivati njihovu žrtvu, jer nas oni odgajaju kako živjeti evanđelje. Svjestan da mladež odlazi iz BiH ustvrdio je kako ih nismo naučili da budu hrabri nositi se sa izazovima života, te je homiliju završio snažnom porukom: „Nema uspjeha bez križa. Nemojmo mladež zavoditi. Učimo ih da budu hrabri, da znaju istinski se boriti, da ne budu kukavice, nego spremni uzeti život u svoje ruke, ne boje se onih koji im preko medija i politike ispiru pamet, nego iz korijena vjere i hrvatskog duha žive ono što jesu na svome. U spomen Jure Radmana i svih žrtava, koji su ovu grudu zalili tolikom krvlju, ne smijemo izdajice biti, nego ponosni potomci svih tih heroja vjere i biti i mi heroji vjere koji će svjedočiti ono što jesmo.“

Dirljivo i duboko vjernički proživljeno Jurino pismo, koje je napisao svojoj majci, a čitao ga na kraju mise dekan Filipović, izazvalo je snažne emocije i suze u očima nazočnih vjernika. „Draga majko, nikoga ne krivite zbog mene niti tražite osvetu, nego na koljenima molite Boga za spas naših duša i za svoju daljnju sreću kroz život… Primi moj zadnji pozdrav i češće me se sjeti u molitvi…Zamolite paroka neka za moju dušu rekne Svetu misu“, neke su od riječi iz Jurinog pisma majci. To je pismo uklesano u spomen ploči postavljenoj 9. srpnja 2017., povodom 70. obljetnice mučeničke smrti toga mladića, na ulazu svilajske crkve kao poticaj vjernicima kako praštati.

Uz prigodne darove župnik Jozić čestitao je kardinalu Puljiću njegove jubileje, koje slavi ove godine: 75 godina života, 50 godina svećeništva i 30 godina biskupstva, a on je ponizno posvjedočio kako je sve to Božji dar, koji smo svi mi pozvani vrednovati i preispitivati se jesmo li ispunili ono što je od nas Bog tražio.

Misno slavlje na kojem su uz domaće župljane sudjelovali i vjernici okolnih župa, te predstavnici lokalnih društveno-političkih i kulturnih vlasti pjevanjem je uveličao župni zbor predvođen s. Annom Alberti. Kardinal je bio vidljivo dirnut kada su mu oni na kraju mise otpjevali pjesmu pape sv. Ivana Pavla II. „Krist na žalu“.

Juro Radman rođen je 22. travnja 1925. u Svilaju kao najstarije od ukupno desetoro djece svojih roditelja; imao je šestero braće i tri sestre. Pučku školu je završio u rodnom mjestu, gimnaziju u Visokom i započeo novicijat kao franjevački kandidat „Bosne Srebrne“. Godine 1946., pod optužbom da je pomagao križarima, osuđen je na smrt te je strijeljan u zeničkom zatvoru 16. prosinca 1946. Prije izvršenja smrtne kazne, Jure je svojoj majci i rodbini napisao pismo. To potvrđuje dopis Uprave Kazneno-popravnog doma u Zenici (br. 14496) od 19. prosinca 1946. Sreskom sudu u Odžaku. Na samom kraju Drugog svjetskog rata 1945. među više od 4 000 ubijenih Hrvata u tome kraju, ubijen je i njegov otac i brat i još šesnaestero iz njegove uže rodbine.