Misa zadušnica za mons. Antuna Heka u Pazinu

Mons. Hek zaslužan je za osnivanje Pazinskog kolegija – klasične gimnazije te je bio prvi ravnatelj. Misu je ove godine predvodio župnik u Svetvinčentu vlč. Darko Zgrablić, a koncelebrirali su v. d. ravnatelja Pazinskog kolegija vlč. Maksimilijan Ferlin, pazinski župnik i dekan preč. Mladen Matika, porečki dekan preč. Lino Zohila te drugi svećenici.

Na početku se okupljenima obratio vlč. Ferlin, pozdrave je uputio domaćem župniku preč. Matiki te ostalim svećenicima. Među prisutnima izdvojio je nazočnost vlč. Zohila pojasnivši da je on „sudjelovao u samim počecima osnutka Kolegija i bio jedan od najbližih suradnika mons. Heka u izgradnji svega onoga što je bilo potrebno u počecima“. Pozdrav je uputio i obitelji mons. Heka, a posebno je naglasio nazočnost učenika i djelatnika Pazinskog kolegija.

Vlč. Zgrablić je u uvodnom obraćanju istaknuo da „u toj svetoj misi molimo sa zahvalnošću za život jednog svećenika, molimo da Gospodin u vječnosti nagradi sve ono dobro njegova života, a da nama daruje prepoznavati dobro koje nam je Bog preko njega ostavio. Najteže je kada ljudi koji su ispred svoga vremena, odu prije vremena“, rekao je uz ostalo predvoditelj.

Na početku homilije, propovjednik je oslikavajući lik mons. Heka naglasio, kako on nije bio čovjek kojemu je bilo važno što će drugi reći, već je kao i svaki svećenik išao za onim što će Bog reći, a to je najvažnije. „To je važno naglasiti u kontekstu činjenice, da je bio čovjek ispred svoga vremena. Stoga, bilo bi zanimljivo danas slušati njegove komentare ovog našeg vremena koje ima potrebu da sve bude zabilježeno: svaka gesta, svaki pokret, puno toga nestvarnoga, namještenoga, mnoštvo raznih filtera, mnogo toga montiranog, uređenog, mnoštvo izgovorenih, a praznih riječi. On je bio čovjek vremena u kojem je manje riječi bilo zabilježeno, ali su možda te riječi bile puno teže, puno veće i puno dublje. Bilo je to možda više vrijeme mudrih riječi, nego danas“, kazao je.

Osvijestio je, kako bi  svakome trebao biti važan jedino Božji komentar. „Živimo u vremenu u kojem ljudi stoje i padaju ovisno o mišljenju drugih. I živimo u vremenu kada je važno graditi javno mnijenje. Neka to i bude važno, ali najvažnije nam mora biti što Bog ima reći na moj život, na moje ponašanje, na moje riječi. Čovjek bez Boga pada, ruši se. Stoga, molimo da nam Gospodin da snage da radimo i gradimo za ono istinsko dobro. A mi, ovdje okupljeni, danas zahvaljujemo Bogu za istinsko dobro, za ono što je svećenik Antun ugradio u ovaj svijet u ovo društvo, u Crkvu, u ovaj kraj. Mnogo toga će ostati zaboravljeno, neizrečeno, nezapisano, ali ima Jedan koji sve pamti, kojemu ništa ne biva skriveno, a to je Bog“, poručio je vlč. Zgrablić.

Nadalje je propovjednik rekao kako je mons. Hek u svome djelovanju prepoznavao istinski poziv Evanđelja kao svećenik i kao čovjek. „Tu je važna poniznost o kojoj smo čuli i u današnjem evanđelju. Možda je to jedna od najtežih kreposti našega vremena da ne trpimo od prepoznavanja, da ljudi vide. Isus nam je na prvi dan korizme govorio o pokori, postu, molitvi ‘nemoj ništa činiti, da ljudi vide, ne vrijedi to, nego sve što radiš radi jer to vrijedno, i čini u sebi da Bog vidi i On će te nagraditi’. Dakle, ono što je boljka našega vremena je nedosljednost između riječi i djela. Zato i jesu riječi Evanđelja tako snažno privlačne, jer Isus svojim životom stoji iza svake te riječi. Vjerujemo u Boga živoga, a ponašamo se kao ljudi bez nade, bez budućnost, bez osjećanja. Postavlja se pitanje u kojoj mjeri vjerujemo u Boga živoga. Budimo oprezni da ne padnemo u taj rizik koji je uvijek prisutan među nama religioznim ljudima.“

„Dok zahvaljujemo i stavljamo pred nas lik ovog svećenika,  molimo za njega, da ga Gospodin u punini, ako već nije, uzdigne u zajedništvo s Ocem u puninu života jer je za Njim svojim životom krenuo. Dok molimo za njega, molimo i za ono što mu je bilo najdragocjenije, a to je Pazinski kolegij, da to bude mjesto gdje se neće prenositi samo znanje, nego život. Molimo za učitelje i profesore Pazinskog kolegija da budu svjedoci, molimo i za đake i polaznike Pazinskog kolegija da ne postanu samo prenositelji znanja, nego i svjedoci. Svjedoci su oni koji privlače“, rekao je propovjednik te homiliju zaključio riječima: „Valja nasljedovati ono što je njemu bilo važno, upravo to da i sami budemo svjedoci, da gradeći svoj život ne gradimo mnoštvo zdanja, nego da postanemo svjedoci. Jer takvi kršćani, i svećenici i vjernici mogu privlačiti. Neka nam Gospodin ovom korizmom daruje, pa i zagovorom mons. Heka, da izrastemo, da postanemo i ostanemo svjedoci – svjedoci istine, svjedoci svih kreposti koje su i njemu bile važne, na koje nas je i Isus pred 2 tisuće godina pozvao, da gradimo sebe, da gradimo čovjeka iznutra, da Bog bude prisutan u našoj nutrini jer nije vanjština ona koja privlači. Neka nam bude važno ono kako nas vidi Isus koji nas je svojim križem otkupio, i pokazao koliko smo vrijedni.“

Vlč. Ferlin je na kraju pozvao sve okupljene na proslavu 30. obljetnice osnutka Pazinskog kolegija koja će se obilježiti svečanim misnim slavljem u subotu, 16. ožujka 2024. u župnoj crkvi sv. Nikole u Pazinu.

Na misi je pjevao domski zbor „Collegium cantorum“. Povodom obilježavanja 22. obljetnice smrti mons. Antuna Heka učenici prvih razreda u jutarnjim su satima posjetili njegov grob.

O mons. Antunu Heku

Mons. Antun Hek rođen je 15. srpnja 1944. godine u Hekima. Osnovnu školu završio je u rodnim Hekima, pohađao je Državnu gimnaziju i gimnaziju Biskupskog sjemeništa u Pazinu. Dvije godine bogoslovije studirao je u Zadru, a treću na Visokoj teološkoj školi u Rijeci, gdje je i diplomirao. Zaređen je za svećenika 15. kolovoza 1968. godine, a mladu misu slavio je 25. kolovoza iste godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost i latinski jezik. Prvu svećeničku službu obnašao je 1971. godine u Rovinjskom Selu, a 1973. godine bio je neko vrijeme kancelar u Biskupskom ordinarijatu u Poreču, a potom je također godine 1973. imenovan ravnateljem Biskupijskog sjemeništa u Pazinu, gdje je predavao i kao profesor. Uz to je bio upravitelj župe Pazinski Novaki.

U to vrijeme uključuje se i u izdavački djelatnost, a njegovom zaslugom pokrenuti su brojni nakladnički projekti. jedan od prvih bila je i „Istarska Danica“ 1972. godine, a potom list istarskih župa „Ladonja“, koja je u prvo vrijeme izlazila kao podlistak u Kani, a od 1981. godine samostalno. Bio je dugogodišnji predsjednik Istarskoga književnog društva „Juraj Dobrila“ te glavni i odgovorni urednik.

Godine 1992. imenovan je ravnateljem Biskupijskog Caritasa, a 1994. godine biskupskim konzultorom i kapelanom pape Ivana Pavla II. Bio je jedan od glavnih inicijatora, a svakako glavni nositelj projekta klasične gimnazije u Pazinu, čiji je utemeljitelj i vlasnik Porečko-pulska biskupija. Godine 1993. ta je ideja zaživjela, a on je imenovan ravnateljem Pazinskog kolegija – klasične gimnazije. Kad je Kolegij utemeljen, ravnatelj mons. Hek zajedno sa svojim suradnicima radio je na tome da se stara Sjemenišna zgrada preuredi u suvremenu i moderno opremljenu školu što je i uspjelo, a samo nekoliko godina kasnije izrađena je i sportska dvorana Pazinskog kolegija koju koriste i ostale dvije pazinske škole.

Obnašao je i brojne dužnosti, a neke od njih su: član Prosvjetno-školskog vijeća pri Ministarstvu prosvjete i sporta, predsjednik Udruge privatnih katoličkih škola, član Nadzornog odbora Nakladničkog poduzeća „Josip Turčinović“ d.o.o., čije je utemeljenje i pokrenuo. Bio je poticatelj i CIK „Božo Milanović“. Dobitnik je odličja Reda Danice hrvatske i Plakete grada Pazina.

Poginuo je u prometnoj nesreći, 24. veljače 2002. godine u Tarskoj Vali. U trenutku smrti, osim obnašanja dužnosti ravnatelja Pazinskog kolegija, bio je i član Prezbiterskog vijeća i Zbora konzultora Porečke i Pulske biskupije te predsjednik Istarskoga književnog društva „Juraj Dobrila“, izvijestio je Tiskovni ured Porečke i Pulske biskupije.