Misu je predvodio povjerenik za pastoral pomoraca i selilaca mons. Matija Matičić. Tom prigodom vjernici su prikazali svoje molitve i za sve druge stradale i preživjele pomorce, kao i njihove obitelji.

U homiliji mons. Matičić se spomenuo uz ove spomenute, posebno s broda „Petar Zoranić“ i mnogih drugih duša, pa i onih nama neznanih, te naglasio kako je važno nikada ne zaboraviti te duše. Dodao je da ono što je ključno jest molitva – molitva je ona koja nas povezuje prije svega s Bogom, a uz nju dolaze i ta vjera i nada koje daju smisao našem životu.

Nadahnut evanđeoskim tekstom (Mt 21, 28-32), uputio je na dva različita karaktera spomenutih sinova. Ova prispodoba govori o vršenju volje Božje u našim životima. Svi moramo s puno strpljenja moliti za Božju volju, da nas On vodi i upućuje na prave puteve, rekao je propovjednik. Na kraju, u onom duhovnom dijelu čovjeka, Bog će napraviti onako kako je najbolje za nas same. On se posebno brine za čovjekovu dušu. „U tom kontekst je ovo današnje evanđelje, ali i ovaj današnji događaj poticaj na molitvu za duše naših dragih pomoraca i svih onih koji su svoje ovozemaljske živote ostavili na mnogim morima ovoga svijeta. Ovdje okupljeni večeras želimo Bogu izreći zahvalu, ali i molitvu da im Gospodin podari onaj vječni mir i pokoj – svima onima znanima i neznanima, a posebno onima zbog kojih smo se danas okupili“, rekao je mons. Matičić.

Za kraj propovjednik je istaknuo kako se nalazimo neposredno pred božićno vrijeme. „To je vrijeme iščekivanja, vrijeme čežnje za onim susretom s novorođenim Bogom, Kraljem koji nam želi podariti nutarnji mir, da se On trajno rodi i nastani u našim srcima, to je smisao Božića, da nam on donese novu snagu i mir. Zato ga slavimo, u iščekivanju i s nadom da osjetimo upravo tu prisutnost Boga koji je postao Bogočovjek, radi čovjeka. Bog uvijek s nama računa, u svakom trenutku. Računajmo i mi s njime”, potaknuo je mons. Matičić.

Na kraju misnog slavlja tajnica Apostolata mora Riječke nadbiskupije Marica Njegovan opisala je tragediju te kobne noći 14. prosinca 1960., u kojoj je poginuo 21 član posade broda „Petar Zoranić“ i 29 članova posade grčkog broda, turski peljar i dva carinika. Te kobne noći 14. prosinca 1960. brod „Petar Zoranić“ ukrcao je peljara i nastavio plovidbu kroz Bospor. Na mostu su bili iskusni kapetan Ante Sablić iz Kostrene, turski peljar, II. čas. pal. Andrija Grdaković iz Kostrene i kormilar Ivan Karlić iz Kukljice. Na brodu je bilo 50 članova posade i dvije supruge. Zoranić je plovio po svim pomorskim pravilima. U jednom trenu na radaru su uočili veliki brod koji je plovio prema njima iz suprotnog pravca čime im je sjekao kurs. Taj grčki brod plovio je bez peljara i na njemu je bilo 40 članova posade i jedna supruga. U 2.40 sati grčki tanker koji je bio prazan, pramcem se silovito zabio u desnu stranu pramca Petra Zoranića, odnosno u spremnik/tank visoko oktanskog benzina. Tank je eksplodirao tako silovito da se cijeli Bospor zatresao. Ogromna buktinja plutala je Bosporom. Sretna okolnost koja je većinu pomoraca spasila dogodila se gotovo sat vremena ranije kad je na brod stigla pošta, tako da je većina pomoraca bila budna. Posada se spašavala skakanjem u more, iako to za njih i taj čin nije značio spas jer je more bilo hladno, a morske struje nosile su zapaljenu masu oko broda. Morska struja u tom dijelu tjesnaca vrlo je jaka. Struja je nosila i buktinju (brod) te je udario u turski putnički brod. Tako je došao do obale i nasukao se na plićaku i tu je gorio još 55 dana.

Nažalost tešku nesreću nisu preživjeli zapovjednik Ante Sablić, II. čas. pal. Andrija Grdaković, III. čas. pal. Vasilije Martinović, RTG Marijan Bosanac, Vježbenik RTG Radomir Raduljić, kadet Ranko Kasun, kormilar Dinko Škifić, kormilar Ivan Karlić, kormilar Vjekoslav Stanić, II. čas. stroja Ivan Hordov, vježbenik stroja Ante Božičević, vođa sisaljki Ante Perušić, mehaničar Ante Miočić, električar Miroslav Strenja, mazač Stjepan Višković, ložač Marko Radan, ložač Josip Katačić, čistač stroja Šime Nemarić, kuhar Jure Žunić, I. konobar Mate Dorkin i II. konobar Zlatko Ivoš. U domovinu su dopremljena tijela Stjepana Viškovića i Marka Radana. Tijela kap. Ante Sablića i 18 pomoraca nestala su u plamenu. Ovo tragedija ostavila je velikog traga na obitelji nastradalih pomoraca, ali i na pomorstvo općenito. Nakon nje u Bosporu su određene separacijske zone plovidbe i danas se sigurnije plovi tim područjem.

Mons. Matičić zahvalio je kapetanu Lučke kapetanije Darku Glažaru, Marici Njegovan te svima koji čuvaju i komemoriraju ove podatke i održavaju sjećanja na te dane i duše poginulih i stradalih pomoraca i njihovih obitelji.