Sa Širokog Brijega su inače devetorica ubijenih hercegovačkih franjevaca. To su fra Viktor Kosir, fra Stanko Kraljević, fra Tadija Kožul, fra Nevinko Mandić, fra Stjepan Naletilić, fra Ivo Slišković, fra Branko Šušak, fra Andrija Topić i fra Valentin Zovko. Široki Brijeg u Drugom svjetskom ratu i poraću broji 2.189 žrtava.

Fra Dane se u homiliji spomenuo toga tragičnog događaja. “Dana 7. veljače 1945. zlo apokaliptičkih razmjera zahvatilo je Široki Brijeg, a onda poput tsunamija zahvatilo cijelu Hercegovinu i sav hrvatski narod. Partizanski zlikovci uništili su na Širokome Brijegu sve što su mogli uništiti, zapalili sve što se moglo zapaliti i na koncu, bez suda i sudišta, hladnokrvno pobili njegove fratre, njih sveukupno trideset. Zločin kakav povijest nije zapamtila. Apokaliptični dani…

Samo tjedan dana kasnije obezglavljena je naša Provincija. U Mostaru isti zlikovci ubili su provincijala, gvardijana i još petoricu braće. Gotovo da i nema župe, pogotovo ne kraja, u kojemu škrta hercegovačka zemlja nije natopljena nevinom krvlju naših mučenika – fratara. Njih 66 svjedoka vjere od Širokoga Brijega do Bleiburga, svojom mučeničkom smrću, sa znanim i neznanim grobovima, posvetili su ovu zemlju i ovaj narod. Kao fratre slična je zla kob zahvatila cijelu Hercegovinu. Može se reći da nije bilo kuće u kojoj, na isti ili sličan način, nije stradao jedan ili više članova, i to uglavnom u cvijetu mladosti. Poput nevidljive magle tuga se uvukla u sve pore života u Hercegovini.

Mučni, puni straha i neizvjesnosti bili su ti tegobni dani. Činilo se da je sve bespovratno nestalo. Idejni začetnici i izvršitelji tih strašnih zločina mislili su da su konačno istrijebili one koji su smetali njihovu putu u “svijetlu budućnost”. Stoga su trijumfalno nastavili zlosilje nad nemoćnim i obespravljenim pukom. Međutim, nisu znali ili nisu s tim računali, da su na sličan način razmišljali i oni koji su raspevši Isusa na križ mislili da su na Kalvariji zauvijek razapeli ne samo njega, nego i sve ono što je on naučavao i činio. Na isti način razmišljali su i njegovi prijatelji i neprijatelji. Ali svjetlo uskrsloga Krista zasjalo je još jače. I to se njegovim sljedbenicima ponavljalo kroz svu povijest. Tako je bilo i na Širokome Brijegu. Iz krvi njegovih fratara i ranjene crkve, iz pepela spaljene gimnazije i kulturnoga blaga, u kojima su oni ostavili neizbrisivi pečat i duboko usađeni korijen, niknuo je novi život kojega nikakvo ljudsko zlosilje nije moglo izbrisati ni iščupati. Malo po malo nicao je novi Široki Brijeg. Ranjena crkva dobila je novi sjaj, gimnazija opet daje nove naraštaje đaka, a mladice novih duhovnih zvanja klijale su obilato po cijeloj Hercegovini”, naglasio je fra Dane u homiliji na misi slavljenoj uoči 80. obljetnice ubojstva hercegovačkih franjevaca.

Na misi je pjevao zbor Sv. Ivana Krstitelja iz područne crkve u Knešpolju pod ravnanjem Marka Salavarde.

Dodijeljene su i nagrade za uzrast odrasli „Natječaja Stopama pobijenih“ s temom „Pobijeni hercegovački franjevci tijekom i u poraću Drugoga svjetskog rata“. Prva nagrada pripala Ivanu Lasiću za rad “Jesenja žalopojka. Da je nebo drukčije htjelo”, druga nagrada Mateji Zorić za djelo “Rekvijem za generaciju”, dok je treću nagradu osvojila Matea Kožul za pjesmu pod nazivom “1945.”. U prosudbenom povjerenstvu za ovogodišnji natječaj bili su vicepostulator fra Miljenko Stojić, predsjednik DHK HB Ivan Baković, prof. Mirela Lovrić, glazbenik Franjo Kraljević, mag. grafike Ana Ivanković i djelatnica u Vicepostulaturi Lucijana Kožul.

Vicepostulator fra Miljenko Stojić pozvao je sve na sutrašnju obljetnicu kada molitveni program počinje u 16 sati pred ratnim skloništem, mjestom ubojstva i spaljivanja 12 franjevaca iz širokobriješkog samostana. Nastavlja se molitvom pred grobom gdje su trenutačno pokopana 24-ica ubijena hercegovačka franjevca. Slijedi misa zadušnica koju će predvoditi mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić.