Kao svećenik, profesor i glazbenik iza sebe ima mnoštvo zasluga na polju crkvene glazbe, te je ostavio traga u formaciji i obrazovanju brojnih generacija crkvenih glazbenika Crkve u Hrvata, napose u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Tim povodom Institut za crkvenu glazbu organizirao je misu zahvalnicu i koncerte u čast maestrova rođendana. Misa zahvalnica i orguljaški koncert održani su u nedjelju, 19. prosinca u Župi sv. Ivana Krstitelja u zagrebačkoj Novoj Vesi. Misu u prepunoj crkvi predvodio je prof. dr. Josip Šimunović, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, u koncelebraciji sa slavljenikom. Pjevanje je animirao zbor Instituta pod ravnanjem prof. Danijele Župančić, uz orguljsku pratnju prof. Milana Hibšera. U prigodnoj homiliji dr. Šimunović je govorio o liku Blažene Djevice Marije te značenju i primjeru njene vjere, napose iskazanu u susretu sa svetom Elizabetom, kad Marija izgovara svoj „Magnificat“.

Nakon mise uslijedio je koncert na orguljama studenata Instituta. Prije samih izvedbi nazočnima se obratila prof. dr. s. Katarina Koprek, predstojnica Instituta, koja je uputila pozdrave, čestitke i zahvale slavljeniku i svim prisutnima, te izvođačima poželjela uspješnu izvedbu.

Na programu su bila djela i izvođači: C. Franck: Dvije stare francuske pjesme (Bruno Radešić, I. god.), D. Zipoli: Pastorala (Lucija Pahljina, I. god.), A. Klobučar: Intrada, Pastorala i Toccata (Filip Šopar, II. god.), C. Franck: Melodija (Amalija Čehulić, I. god.), J. West: Fantazija na dvije božićne pjesme (Amanda Ćurić, II. god.), J.C.F. Fischer: Ciaccona u F duru (s. Anđela Crnjac, II. god.), T. Uhlik: Mala božićna svečanost (Ivon Fabijanec, IV. god.), M. Martinjak: Entrata na temu „Vrbniče nad morem“ (Ivon Fabijanec, IV. god.).

Orguljaške točke za ovu prigodu priredili su profesori orgulja, izv. prof. art. Mirta Kudrna (2,5), izv. prof. art. Elizabeta Zalović (3,4,6,7,8) i doc. Milan Hibšer (1). Posjetitelji su snažnim pljeskom nagradili mlade orguljaše. Među publikom se moglo vidjeti sadašnje i bivše profesore Instituta, kao i bivše studente koji su došli odati čast Bogu i zahvaliti maestru Martinjaku.

Svečana proslava nastavljena je u srijedu, 22. prosinca u prostorijama Instituta, gdje je održan klavirski koncert studenata i profesora, uz nastup zbora. Dodatni povod okupljanju bio je i blagoslov dva nova koncertna klavira koja su za Institut nabavljena sredstvima Sveučilišta u Zagrebu. Osim profesora, studenata i prijatelja, posebni gosti bili su predstavnici uprave Sveučilišta. Na početku koncerta Zbor Instituta otpjevao je gregorijanski napjev Veni Emmanuel, u obradi Christopha Daliza, a potom je dekan dr. Šimunović blagoslovio nove klavire. Nakon kratkog pozdrava predstojnice Instituta, dr. Koprek, uslijedio je klavirski koncert.

Na programu su bila djela i izvođači: J. S. Bach: „Isus ostaje moja radost“ iz kantate „Herz und Mund und Tat und Leben“, BWV 147, arr. za klavir četveroručno (Bruno Radešić, I god. Primo; mr.art. Vesna Šepat Kutnar, secondo), J. S. Bach: Koncert za klavir i gudače u f molu, BWV 1056; Allegro (Ivan Marčić, III. god., solo, Konstilija Nikolić Markota, prof., pratnja), F. Liszt/F. Schubert: Ständchen D957 (Vedran Jakić, KBF), F. Chopin: Poloneza u A duru, op.40, br.1. (Bruno Radešić, I. god.), E. Grieg: Sonata za klavir u c molu, op. 7; Andante molto (Samanta Totović, III. god.).

Klavirske su kompozicije pripremile profesorice klavira Konstilija Nikolić Markota, umjetnička savjetnica (2, 5) i mr. art. Vesna Šepat Kutnar (1, 3, 4). Koncert je zaključen praizvedbom skladbe „Soli Deo Gloria“ koju je maestro Martinjak napisao u povodu ove obljetnice. Skladbu je izveo Zbor Instituta pod ravnanjem prof. Danijele Župančić i uz orguljsku pratnju prof. Milana Hibšera. Nakon izvedbe, skupu se obratio i maestro Martinjak koji je, na sebi svojstven način, svima zahvalio i, prisjećajući se svih godina rada na Institutu, pozvao studente da ostanu vjerni dobroj glazbi koja je jedina istinski lijek za dušu. Pozdravljen je velikim pljeskom svih nazočnih.

Široki skladateljski opus, predani pedagoški rad, a nadasve iznimna lakoća komunikacije i neposrednost čine mo. Martinjaka omiljenim u svim krugovima ljudi među kojima se kreće, a kvaliteta i ljepota djela koja stvara sigurno su jamstvo da će njegovo ime ostati zlatnim slovima zapisano u povijesti hrvatske crkvene glazbe i Instituta za crkvenu glazbu.