Slavlje je predvodio biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s predstojnikom Ureda za katoličke škole Ivicom Žuljevićem, vjeroučiteljem u Katoličkoj osnovnoj školi Marijanom Pavelićom, vjeroučiteljem u Katoličkoj gimnaziji Krunoslavom Siroglavićem i tajnikom Matejom Silukovićem.

Pozdravljajući učenike, nastavnike i profesore, biskup je rekao da zajedno s njima želi Bogu reći hvala za još jednu školsku godinu koja je završila, i za koju mnogi tvrde da je bila teška zbog okolnosti koje su bile uvjetovane pandemijom koronavirusa. Naglasio je da je u svemu onome što je bilo teško i mučno, lijepo i radosno bio prisutan Bog, koji na svoj božanski način ljubi svakoga pojedinoga od nas, i da zbog toga on prvi zavrjeđuje našu zahvalnost. Pozvao je učenike neka osim toga zahvale i svojim roditeljima, učiteljima, profesorima i svim djelatnicima u svojim školama na čelu s ravnateljima, što su im u tim izvanrednim okolnostima svjedočili svoju ljubav.

Zapodjenuvši u homiliji razgovor s učenicima o tome koliko su ove školske godine naučili i kakve su ocjene dobili, biskup je naglasio da su to dva različita pitanja, jer se sve ono što su naučili ne može izraziti brojčanom ocjenom. Kazao je da se, primjerice, ne može školskom ocjenom obuhvatiti jesu li oni u svom srcu njegovali odnos iskrenost prema prijateljima i nastavnicima u školi, prema članovima svoje obitelji, a osobito prema Bogu. Iskrenost nije ono što netko zna, nego ono što netko jest, ustvrdio je biskup.

Povezao je to s prvim naviještenim čitanjem iz Druge poslanice sv. Pavla Korinćanima, gdje Apostol piše svojim prijateljima, kojima je kroz određeno vrijeme bio učitelj i poučavao ih ne o nekim školskim predmetima, nego o onome čemu nas je Bog poučio po Sinu svome Isusu Kristu, o ljubavi koja je išla za nas dokraja u smrt, a što se istinski dohvaća jedino srcem. Biskup je naglasio kako nije jedino i najvažnije pitanje koliko je tko ove školske godine naučio, nego koliko je volio jer je na taj način više postao čovjek.

Za one koji školu svode isključivo na usvajanje znanja, navedena tvrdnja može se učiniti bezumnom, kao što su neki u Korintu smatrali da je bezumno ono čemu ih je Pavao poučavao. Takvima je Apostol ironično poručio da radije podnesu njegovo „božansko“ bezumlje kojim ih poziva na međusobnu ljubav, nego da postanu žrtve svoga ljudskog bezumlja sebičnosti, iscrpljujući se u svađama i prepirkama. Onaj tko ljubi „bezuman“ je na božanski način. Biskup je rekao da je sv. Pavao ljudima u Korintu posvjedočio Isusa Krista svojim odnosom ljubavi prema njima, koja nije tek neki lijepi ali kratkotrajni osjećaj, niti lijepe a počesto površne riječi, nego cjelovito predanje za drugoga.

Produbljujući govor o potrebi da naši odnosi jednih prema drugima i prema Bogu budu prožeti ljubavlju, biskup je naglasio kako Isus u evanđeoskom ulomku kaže da se naše riječi koje upućujemo Bogu ne smiju pretvoriti u brbljanje na dugo i na široko, nego trebaju biti izraz našeg iskrenog odnosa prema njemu. Pokatkad vrlo mučno osjećamo kako odnosi među ljudima u Hrvatskoj nisu baš najbolji, jer se neki javno svađaju, ne samo da ružno jedni protiv drugih govore, nego i rade, te stvaraju stanje za koje kažemo da se u njemu ne može živjeti. Ne zato što nemamo što nam je materijalno potrebno za život, nego zato što se jedni prema drugima loše odnosimo, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se u svom životu i djelovanju ne povode za takvim ljudima, nego da slijede Isusa Krista koji nam je primjerom pokazao  kako se trebamo odnositi prema Bogu i jedni prema drugima. Još im je preporučio da Isusov primjer ljubavi bude predmet njihovih međusobnih razgovora, a osobito da u njihovim životima bude prostora i vremena za onaj najljepši razgovor s Bogom koji se događa u molitvi, jer će tada najbolje rasti, ne u centimetrima, nego u dubinama svoga bića kao jedinstvene i neponovljive osobe. Kazao je da danas želi zahvaliti Bogu što nikad ne odustaje od nas, nego nas trajno po Crkvi, svećenicima, roditeljima, učiteljima i prijateljima poziva da čvrsto, radosno i iskreno idemo onim putem kojim se stiže do cilja, smisla i punine života za koji ih je stvorila Božja ljubav. To je ljepota koje se nikad ne smijemo odreći. Učenicima i djelatnicima katoličkih škola poručio je da uz zahvalnost Bogu povjere sve ono što nose u iskrenosti svoga srca, kako ono što je lijepo i radosno, tako i ono što je mučno i teško, jer se i kroz nevolje ostvaruje naša preobrazba te mi osvajamo život.

Pri svršetku pričesti sudionici mise otpjevali su himan „Tebe Boga hvalimo“. Biskup je na kraju pozvao učenike neka nakon tog slavlja učiteljima i drugim djelatnicima u školi a kod kuće roditeljima i drugim članovima obitelji zahvale što su ih tijekom ove školske godine pratili svojom ljubavlju. Maturantima je poželio uspješno polaganje državne mature, kao i upis na željeni studij, a osmom razredu Osnovne škole upis u srednju školu. Na sve učenike i djelatnike škola zazvao je Božji blagoslov u vrijeme ljetnog odmora.