Misa zahvalnica za kraj akademske godine na osječkom Sveučilištu

Koncelebrirali su konkatedralni župnik mons. Adam Bernatović, sveučilišni kapelan dr. sc. Davor Vuković te studentski kapelan vlč. Mario Žigman.

Na početku slavlja biskup je pozdravio sve okupljene nositelje akademske zajednice te sve studente. Na slavlju sudjelovali i članovi akademske zajednice: rektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku prof. dr. sc. Vlado Guberac te viši predavač na Fakultetu elektrotehnike, računarstva i informacijskih znanosti prof. dr. sc. Željko Špoljarić, koji su ujedno pročitali misna čitanja te ostali dekani, prodekani i profesori Sveučilišta. Studentica Lorena Ilić pročitala je molitvu vjernika, dok je misu animirao župni zbor mladih, pod vodstvom vjeroučiteljice Krunoslave Lukač.

Na početku propovijedi biskup Ćurić posvijestio je kako ljepotu te mise i zahvale za 47. akademsku godinu možemo slaviti s naglaskom na Presveto Trojstvo koje je veliko otajstvo. Često to ne možemo razumjeti niti dosegnuti, ali u tim dimenzijama upravo mladi studenti i studentice svojim mladenaštvom i iskrenošću mogu i imaju volju propitivati, a onda i prepoznavati kako je zapravo sve ono naše ljudsko, sve što pripada našem tijelu, tjelesno i duhovno, sve što pripada našem zemaljskom i nebeskom životu, uključeno i otvoreno putu prema Bogu, našem zajedništvu i odnosu s njime, rekao je biskup Ivan.

Potom je promišljao o ljepoti i zakonitostima ovoga svijeta te što bi bilo kad bi čovjek bio samo zemaljski. Znamo kako nam je ovaj svijet nezaobilazan, da se u njemu rađamo i da smo dio toga svijeta, u njemu je toliko toga vrijednoga i lijepoga, onoga što je nama ljudima prirodno i potrebno. Zadivljujuće je također kako su poredana stvorenja, svako ima svoje mjesto, određeno vrijeme rađanja i trajanja. Kad god mi djelujemo protiv tog sklada prirode, redovito izazovemo nesklad, mnogi u svijetu stradavaju i pate, stoga je važan dio čovjekova poziva da čuva sklad ovoga svijeta, rekao je među ostalim biskup te dodao: Trebamo se uvijek sjetiti kako je naša vjera temeljit i dostojanstven odsjaj Božje mudrosti. Kad smo mi u pitanju, Bog nije htio da budemo samo dionici prirode, Bog nas je učinio na svoju sliku i priliku, sebi slične. To sasvim jasno govori da nas je Bog od početka pozvao i učinio dionicima svoga života. No, naš život ne pripada samo prolaznom vremenu, naš ljudski život je dar vječnog Božjega života. Stoga se čovjek na svom životnom putu ne može ispuniti dobrima ovoga svijeta. Najdublji smisao života je težnja za Bogom, istinski život s Bogom. Svetkovina Presvetoga Trojstva stavlja pred nas pitanje tko je zapravo Bog i kako je moguće o njemu govoriti. Ponekad je dovoljno čak i šutjeti ili govoriti jednostavne riječi te ostati ponizni u tom govoru. To su kroz povijest uvijek činili mudri i veoma misaoni ljudi, razlučujući da je čovjekov put trajno otvoren savršenstvu i da nikad ne prestajemo tražiti i otkrivati.

Pojašnjavajući sliku Presvetog Trojstva, biskup je progovorio kako je Isus onaj koji nam objavljuje jednoga i jedinstvenoga Boga, u njegovu navještaju prepoznajemo da je u samome Bogu trojstvenost, jedan je Bog u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Isus nas cijelim svojim životom želi usmjeriti prema istini, istini da Božji život nije samoća. Sami Bog je potpuna nutarnja povezanost, savršena ljubav triju Božanskih osoba. Kako govori Isus u Ivanovom Evanđelju: „Otac i ja jedno smo, sve što ima Otac moje je.“ To svoje savršenstvo i jedinstvo Bog ne ostavlja samo u sebi, već to razdaje čak svim stvorenjima, ali na poseban način čovjeku koji je sličan samome Bogu, čovjeku kojemu Isus daruje svoga Duha koji je dio Božjeg života. Znakovito to piše i Strossmayer 1887. godine: „Mi smo u Bogu i Bog je u nama.“ Tu počiva svjetlo naše vjere. Naš poziv je prihvatiti objavljenu istinu da je ljubav zakon Božjega života. Bog nas poziva u svoje zajedništvo i da mi živimo po tome zajedništvu. Mi smo ucijepljeni u Božji život, ucijepljeni smo u njegovu ljudskost i božanstvo, ucijepljeni na njegov križ, smrt i uskrsnuće u kojem sjaji nada našeg uskrsnuća – posvijestio je biskup Ivan.

Prije kraja misnog slavlja okupljena je zajednica zapjevala Tebe Boga hvalimo stavljajući u tu pjesmu tolike zahvale za proteklu godinu, ali i za višegodišnje postojanje Sveučilišta, akademske zajednice, najstarije sastavnice Sveučilišta – KBF-a u Đakovu, i svega onoga što je proizašlo po Božjoj dobroti. Po završetku misnog slavlja održano je tradicionalno druženje biskupa s članovima Sveučilišta i profesorima.