Pozdravljajući učenike i druge sudionike slavlja preč. Pavlaković je konstatirao kako „ovaj naš „skelama optočen“ ulaz u školu koji sada postaje „naša crkva na otvorenom“ toga jutra „odiše posebnom radošću”, jer se u njoj okuplja gimnazijska obitelj i kako na početku – zazivajući Božju pomoć i milost – tako osobito sada, na završetku školske i vjeronaučne godine, okuplja se u zahvalnosti za primljene darove „u kojima smo prepoznavali Božju blizinu, počevši od dragih nam ljudi, ljepote susreta i suradnje, preko usvojenih znanja, do darovanoga vremena i prijeđenoga puta na kojemu Bogu zahvaljujemo, ali želimo reći hvala i za kušnje koje su naš snašle, za teške trenutke života”, ustvrdio je predvoditelj slavlja i podsjetio okupljene da „danas Crkva pred nas stavlja svetački primjer Alojzija Gonzage, redovnika Družbe Isusove. Zbog ustrajnosti oko očuvanja čistoće i želje da se sav posveti Bogu te zbog mladosti u kojoj je dosegnuo savršenstvo nasljedovanja Krista, katolička ga je mladež uzela za svoga zaštitnika. Njemu danas preporučimo sve svoje nakane s kojima smo ušli na ovo slavlje”.

U svojoj homiliji, vežući se na misna čitanja svagdana 11. tjedna kroz godinu, preč. Pavlaković je zapitao gimnazijalce „kakva je bila ovogodišnja žetva vas, članova ove gimnazijske zajednice? Obilata, puna dobrih ocjena i pohvala ili oskudna, jedva završen razred uz pokoji predmet na produžnoj? Da bi plod bio dobar, važno je vidjeti kakvo sjeme koristimo tj. čime obogaćujemo svoj svakodnevni život?! Jer dobro sjeme nalazi se u zanimljivoj i manje zanimljivoj nastavi; u vježbama i učeničkim radovima; u nesigurnosti pred ispite; u zabrinutosti roditelja; u neraspoloženju prijatelja; u radosti uspjeha i u nelagodi nedostatnoga učenja; u nezadovoljstvu dobivenom ocjenom; u skromnome obroku; u tišini knjižnice; pred zaslonima računala; u žamoru zabave; u velikim i malim nadama… Posvuda postoji to sjeme koje donosi rod ovisno o našem pouzdanju u Boga i našem sebedarju”, istaknuo je propovjednik.

Zatim je okupljenima ukratko naveo nekoliko poticaja iz naviještenog evanđelja aktualizirajući govor o postu, milostinji i molitvi te im za primjer i uzor stavio sv. Alojzija Gonzagu. Kazao je da „nam on danas poručuje kako je najvažnija i najpresudnija zakonitost našeg ljudskog postojanja ljubav, a ljubavi nema bez spremnosti da podnesemo žrtvu i da umremo nekim svojim slabostima. Jeste li vi, dragi srednjoškolci, kadri pročišćavati svoj pogled na život te zajedno s Isusom Kristom upirati oči u svoja mladenačka bića i pokušavati razumjeti svoje želje i htijenja. Života nema bez kušnji i poteškoća! Ne bojte ih se, jer vi u njima provjeravate tko ste. Isto tako, poručuje nam sveti Alojzije, silno je važno u svom životu njegovati odnos vjernosti prema Bogu i čovjeku. Ne vjerujte prorocima laganog i lagodnog života, jer će vas to učiniti razvodnjenima. Odlučite danas svrstati se na onu strana života kojom se sigurno i čvrsto korača, doduše s poteškoćama i kušnjama, ali koja nam jedino nudi čovjekovo ostvarenje u njegovoj punini. Gledajući naše hrvatske društvene okolnosti, nudit će vam se naizgled lakši, pa i ‘razboritiji’ putovi, za koje ćete naći puno svojih i tuđih opravdanja, ali takvi obično nisu Božji putovi, putovi koji donose istinsku radost. Tako Bog ne kaže da se udaljimo od mjesta koje nam je povjereno, nego da promatramo obzor, srcem i s pouzdanjem, moleći blagoslov za povjerene nam ljude, narod i zemlju”, naglasio je preč. Pavlaković.

Svoju homiliju duhovnik NKG-a zaključio je jednom slikom rekavši: „Kraj ove školske godine dočekujemo okruženi gradilištem. Poticaj mi je to da vas i vaše profesore vidim u svjetlu radnika na građevini koja se obnavlja da bi zasjala novim sjajem. Vi ste, dragi učenici i učenice, ta građevina koja će, nadam se, zasjati novim svjetlom u trenutku kada ćete napustiti ove prostore nakon svoje četverogodišnje formacije. Dopustite se oblikovati! Budite otvorenima poticajima vaših profesora. A vi, dragi profesori, ne dopustite da se u našu školu i među vas uvuče dinamizam negativnosti, zloće i nemoći, već se trajno trudite u povjerene vam učenike i međusobno utkati Božji dinamizam dobra i plemenitosti kao najbolju građu za izgradnju naših života u ovoj drevnoj instituciji Crkve zagrebačke. Isus nam ne kaže da slijedimo zakon jačega, sposobnijega i lukavijega, nego zakon Ljubavi. A Njemu je dovoljno tako malo, gotovo ništa u našim rukama da bi učinio velika djela, jer znamo da smo u Božjoj ruci. Ta sigurnost, dragi prijatelji, neka nas raduje i daje novu snagu, dok zahvaljujemo za dobro sjeme iz kojeg raste naše zajedništvo kao novo obilje radosne Božje blizine među nama”, poručio je propovijednik.

Sjemeništarci su ministrirali i posluživali oko oltara te je misu pjesmom pratio Mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije pod ravnanjem profesorice Ankice Juričić.

Prije popričesne molitve sudionici slavlja izrekli su zahvalnost Bogu pjevanjem himna „Tebe Boga hvalimo”. Završavajući misno slavlje preč. Pavlaković je zaželio svima ugodan ljetni odmor te je na učenike, nastavnike, profesore i školske djelatnike zazvao Božji blagoslov.

Tijekom misnog slavlja velik broj učenika i profesora pristupio je sakramentu pomirenja kojeg je podjeljivao vlč. Luka Premelč, duhovnik u sjemeništu i gimnaziji.