Pozdravljajući učenike i druge sudionike slavlja, biskup je rekao da je lijepo što su se okupili u katedrali posvjedočiti Bogu zahvalnost na svršetku školske godine, koja nije bila lagana u drugom polugodištu zbog ugroze koronavirusom. „Stvorenim stanjem u školskom sustavu i šire u društvu, virus nas je podsjetio kako smo krhki i ranjivi, te da mi na koncu pripadamo Bogu, jer sve je drugo prolazno, a samo je Bog naš čvrsti oslonac“, ustvrdio je biskup i pozvao nazočne neka i za navedeno iskustvo zahvale Bogu.

U homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s učenicima, zanimajući se za sve ono što će ponijeti u život iz ove školske godine u kojoj se određeno vrijeme nastava održavala online putem, a u nižim razredima preko televizije, bez osobnih susreta učenika i učitelja. Zahvalio je svećenicima, vjeroučiteljima, učiteljima i profesorima na čelu s ravnateljima za ono što su u izvanrednim okolnostima tijekom drugog polugodišta protekle školske godine s osobitom požrtvovnošću učinili za učenike, na što su nazočni odgovorili pljeskom. Podsjetio ih je da su na ovo slavlje došli zahvaliti Bogu te je naglasio kako im naviještena Božja riječ pomaže da to učine na najbolji način.

Kazao je da današnja sveta čitanja govore o tome kako može propasti jedan narod i pojedinac, što je daleko teže nego kad netko zbog loših ocjena propadne u školi. U ulomku starozavjetnog čitanja iz Druge knjige o kraljevima sveti pisac prikazuje kako je na prijelazu iz 7. u 6. stoljeće prije Krista na čelu izraelskog naroda bio mladi, ali pokvareni kralj Jojakin koji se u vršenju svoje kraljevske službe nije držao Božjeg zakona i saveza s njime, nego je bio sebičan i častohlepan. Zbog njegove zloće i nevjernosti Bogu onih kojima je vladao, cijeli njegov narod je zajedno s njime oslabio i doživio propast. Babilonski kralj Nabukodonozor odveo je kraljevsku obitelj i najbolje pripadnike naroda kao roblje u Babilon, ostavivši u Jeruzalemu samo sirotinju, kojoj je za kralja postavio nekog Sidkiju. Izraelski narod je propao, bio ponižen i prognan, jer njegovi pripadnici na čelu s kraljem nisu željeli vršiti ono što je po Božjem naumu bilo dobro za njih, ustvrdio je biskup. Poručio je nazočnim učenicima da na pravi način ostvaruju zahvalnost Bogu onda kad nastoje živjeti u skladu sa svojom savješću, s voljom Božjom, kroz svoju vjernost, marljivost, lijepo ponašanje i druga dobra djela.

Spomenuo je kako Isusu u današnjem evanđeoskom ulomku tumači da ne koristi govoriti mu: „Gospodine, Gospodine“, nego vršiti volju njegova nebeskog Oca i na taj način ući u kraljevstvo nebesko. Biskup je ustvrdio je da je život svakoga od nas veliko gradilište, i kako nas Isus poziva u evanđelju da ne gradimo na klizištu, nesigurnom tlu zloće i sebičnosti, nego na čvrstom tlu dobrote i nesebičnosti. „Život utemeljen na nepoštenju, zloći, sebičnosti i pokvarenosti nije gradnja nego njegova razgradnja i rušenje. Najčvršća gradnja jest na temelju koji je Isus Krist i njegova pobjeda nad zlom i smrću“, ustvrdio je biskup.

Kazao je kako imamo lijepo uređene školske zgrade, ali je istaknuo da škola nije po njima lijepa, nego po dobrim i stručnim učiteljima i profesorima, te po pristojnim i marljivim učenicima i njihovu odnosu i životu utemeljenu na Božjim načelima koja nam je u punini objavio Isus Krist. Ustvrdio je kako ova školska godina, premda je bila teška, nije izgubljena, jer je među njima bilo onih koji su vjernim svjedočenjem za Božje vrijednosti učinili da ona bude lijepa, blagoslovljena, radosna i uspješna. Pozvao je sudionike slavlja neka ne dopuste da se u naše škole i u druge ustanove uvuče dinamizam negativnosti, zloće i nemoći, već da se trajno trude u njih utkati Božji dinamizam dobra i plemenitosti kao najbolju građu za izgradnju naših života. Poželio im je da budu radosni ovog ljeta, te da najesen uz pomoć Božju i u školi i u obitelji nastave živjeti na Isusov način koji izgrađuje.

Prije popričesne molitve sudionici slavlja izrekli su zahvalnost Bogu pjevanjem himna „Tebe Boga hvalimo“. Završavajući misno slavlje biskup Antun kazao je nazočnim učenicima kako je na današnji dan prije 48 godina u zagrebačkoj katedrali bio zaređen za svećenika, spomenuvši da je njihovu zahvaljivanju za proteklu školsku godinu dodao svoju zahvalnost za dar svećeništva, kao i za nazočnog đakona Mateja Silukovića, koji će sljedeće subote, 27. lipnja zajedno s još jednim đakonom u požeškoj katedrali biti zaređen za svećenika. Navedene biskupove riječi nazočni učenici popratili su dugotrajnim pljeskom. Zaželio je svima sretan ljetni odmor te je na učenike, nastavnike, profesore i školske djelatnike zazvao Božji blagoslov.

Koncelebrirali su Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole Požeške biskupije, Marijan Pavelić i Krunoslav Siroglavić vjeroučitelji te Ivica Bošnjak duhovnik u spomenutim školama, svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova i župni vikari grada Požege.

Pjevanje na svetom slavlju predvodio je dječji zbor Katoličke osnovne škole pod ravnanjem profesorice Ljube Šolić.