Istina je prava novost.

Mise zahvalnice u Đakovu i Osijeku

U đakovačkoj katedrali sv. Petra i osječkoj konkatedralnoj župi sv. Petra i Pavla proslavljene su u nedjelju, 25. listopada godišnje mise zahvalnice za plodove zemlje.

U đakovačkoj katedrali u večernjim satima slavljena je misa zahvalnica, a predvodio ju je župnik Župe Svih Svetih, vlč. Tomislav Ćorluka, uz koncelebraciju preč. Mate Gašparovića i mons. Luke Marijanovića.

Župnik Ćorluka u svojoj homiliji osvijetlio je evanđelje dana o ljubavi prema Bogu i bližnjemu povezujući ga s današnjicom i našom ljubavlju i zahvalnošću prema bližnjemu, kao i s našom dobrotom i zahvalnošću Bogu, obiteljima, prijateljima, župljanima. Istaknuo je kako je i ova nedjelja, kao i svaka u godini, zahvala Bogu za živote ljudi i poticaj na ljubav prema njima.

Đakovčani su u zahvalnosti Bogu prinijeli svoje darove. U prikaznoj procesiji su, među ostalima, sudjelovali i članovi Kulturno-umjetničkog društva „Tena” iz Đakova u svečanom narodnom ruhu te su, uz vjernike i obrtnike, prinijeli prigodne darove: grumen zemlje, voće, povrće, pekarske, mesne i mliječne proizvode te ostale proizvode rada ruku čovječjih. Misu zahvalnicu animirao je Župni zbor „Santo“ pod vodstvom s. Jelene Kovačević.

Vjernici konkatedralne župe sv. Petra i Pavla u Osijeku, proslavili su također misu zahvalnicu koju je predvodio vlč. Ante Lučić, župni vikar te župe. Darove su na oltar, uz prigodne tekstove, prinijele obitelji i pojedini župljani u narodnim nošnjama.

Govoreći o zahvalnosti, vlč. Ante istaknuo je kako je „zahvalnost važan osjećaj u našem životu. Bogu iz dana u dan treba zahvaljivati na svakoj sitnici, na svakome dobru, na svakome osmijehu, na svakome čovjeku.” Rekao je kako se u osjećaju zahvalnosti krije poniznost, vjera, lijek i ljubav te da „po zahvalnosti shvaćamo da je sve ono što smo primili znak nečije ljubavi i da nakon svega toga više ne možemo ostati isti ljudi.“ Veliki broj vjernika i župnih suradnika potrudio se doprinijeti misnoj svečanosti, bilo donoseći plodove zemlje, oblačeći se u tradicionalne narodne nošnje ili pak pomažući oko uređenja oltarnoga prostora, nastojeći pridonijeti duhu zajedništva, zahvalnosti i radosti toga dana.