Posjet je započeo misnim slavljem koje je don Danko predslavio uz asistenciju don Stjepana Bolkovca, SDB, ravnatelja na zagrebačkoj Knežiji. On je pozdravio svoga subrata i napomenuo kako je misionareva želja bila da posjeti Karmel prije povratka u Ruandu.

Don Litrić osvrnuo se u homiliji na svoj misionarski rad i obrazložio razlog dolaska; susret hrvatskih misionara u Rijeci, te kratki godišnji odmor tijekom kojega je posjetio svoje prijatelje kako bi ih upoznao još više sa životom i radom u Ruandi. Osvrnuvši se na svoj misionarski rad rekao je, između ostalog, da je već 41 godinu misionar u Ruandi, a kroz te godine bilo je i radosti i tuge. Potom je spomenuo svoje misionarske aktivnosti: po tri sv. mise nedjeljom i blagdanima, ispovijedanje vjernika, pomoć djeci u obrazovanju, te pomoć starijima i bolesnima. Nadalje je rekao da još uvijek ima dosta gladnih koji nemaju ni zemlje, ni kuće, ni posla. Čini za njih što je moguće, a ostalo prepušta Bogu.

„Kako činimo? Danas nam je Isus rekao: ‘svaki prema svojim talentima’, prema daru koji smo dobili; svećenik, časna sestra, brat, djed, roditelji… Svaki može učiniti puno dobra tamo u svome staležu. Puno, puno dobra! Zahvaljujem se časnim sestrama koje se mole za nas i molim ih da i dalje nastave moliti da bi mogli do kraja života služiti se darovima koji su nam dani. Do kraja! Da ne posustanemo u slabostima. Čovjek ne smije stati i reći: ‘Ja ne mogu’. Obećavam da ću se i dalje moliti za vas sa svojima u Ruandi i za svoju Domovinu, da u bogatstvu ne zaboravimo Boga, jer to je gore od siromaštva, pa da se svi zajedno nađemo sretni ovdje na zemlji i u vječnosti,“ zaželio je don Danko.

Nakon misnoga slavlja vjernici su s radošću pozdravili misionara don Danka, obećali mu molitvu, duhovnu blizinu, kao i pomoć gladnima, a sestre su nastavile svojom molitvenom pratnjom podržavati ga na njegovom misionarskom putu u Ruandi.