Tijekom misnih slavlja u 9 i 11 sati, koja je predvodio ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji preč. Matija Pavlaković, s. Ivančica je, između ostaloga, potaknula vjernike na zahvalnost Bogu što svaki dan mogu popiti čistu, svježu, hladnu vodu koja milijunima ljudi nije dostupna.

Svjedočila je o živoj Crkvi u Africi u kojoj djeluje dvije godine, nakon tri godine provedenih u misijama u Ukrajini. Marijine sestre u Beninu djeluju 35 godina i u 6 različitih zajednica ukupno je 35 domaćih afričkih sestara. „Te zajednice pune su mladosti, a čim je mladost blizu, znači da je tu i radost. Tako da afrički kontinent ima to lice radosti, ali i lice žalosti jer mnoga djeca umiru zbog nedostatka hrane i liječničke skrbi, posebno kada se radi o bolesti malarije koja je česta u kraju gdje živim i radim“, istaknula je misionarka.

Govorila je i o sirotištima koja vode sestre. „Imamo puno djece, ali i bolesnika, no dragi Bog se uvijek pobrine da nam da snage da možemo živjeti i činiti dobro malenima te da to što činimo bude na Njegovu slavu. Kroz dva dječja sirotišta u kojima boravi stotinjak djece, trudimo se pružiti im barem jedan obrok dnevno. Liječimo ih od malarije, a najveći nam je prioritet gradnja treće ambulante, jer su potrebe iz godine u godinu sve veće“, posvjedočila je.

Naglasila je da se uvijek preporučuje u molitve ljudi u Hrvatskoj, kako za njih same, tako i za djecu o kojoj brinu. „Benin je kolijevka voodoo-a i crne magije. Sotoni se ne sviđa što su sestre prisutne u toj afričkoj zemlji“, istaknula je te poručila da je molitva Crkve u Europi izrazito važna za rad sestara u misijama. „To nam daje snagu za djelovanje i garancija je da nismo same“, zaključila je svoje obraćanje okupljenim vjernicima s. Ivančica.

Na koncu misnih slavlja domaći župnik vlč. Tomislav Kralj zahvalio je preč. Pavlakoviću na organizaciji pohoda i predvođenju misnih slavlja, a s. Ivančici obećao je molitvenu podršku povjerene mu župne zajednice uručivši joj novčani dar za potrebe misije u Beninu.

Na kraju su se fotografirali, a zajedništvo je nastavljeno kod obiteljskog stola u prostorima župne kuće.