Župljani Župe sv. Leopolda Mandića godinama materijalno i duhovno podupiru misije, među kojima i misije na Haitiju. Stoga su misionarke, na poziv župnika vlč. Joze Jurića, nakon svih misa u Župi toga dana govorile o životu stanovnika u gradu Petit Goave, gdje djeluju te su predstavile svoje djelovanje u tom području.

S. Ana je u svome obraćanju najprije zahvalila župniku i svim župljanima na pomoći koju im pružaju da bi one mogle pomoći stanovnicima Haitija. Da bi što bolje prikazale svoje djelovanje, sestre su pripremile i prezentaciju sa slikama na kojima se vidi njihov rad s bolesnima, siromašnima i djecom te kako ljudi ondje žive.

Misionarke su rekle da su državne institucije ondje malobrojne, što znači da su škole, fakulteti i bolnice privatne. S obzirom da je potrebno plaćanje, većina djece nema mogućnost školovanja, a brojni stanovnici ne mogu si priuštiti ni osnovnu zdravstvenu skrb te se događa da umiru od „obične upale“ jer ne mogu platiti liječenje.

Sestre su spomenule i razorni potres koji je 2010. godine pogodio Haiti te je poginulo oko 300 tisuća osoba. U tom potresu je srušena i župna crkva župe na čijem teritoriju s. Ana i s. Liberija djeluju, a trenutno se gradi nova crkva na tome mjestu, dok se mise služe u školskom dvorištu.

S. Ana rekla je da svakoga dana sa siromasima mole za sve koji im pomažu te da siromasi mole sljedećim riječima: „Dragi Bože, molimo te pomozi našim sestrama u svemu što one rade, a posebno te molimo za sve one koji pomažu njima da bi one mogle pomoći nama.“

Govoreći o župi u kojoj djeluju, misionarke su istaknule da postoji 16 različitih grupa te da, između ostaloga, svakoga četvrtka imaju euharistijsko klanjanje.

Spomenule su i da na tom području postoji „moderno ropstvo“ gdje siromašne obitelji šalju svoju djecu boljestojećim obiteljima kako bi djeca onda služila toj obitelji da bi zauzvrat imali školovanje i hranu.

Poseban prikaz bijede u kojoj žive djeca s Haitija, bila je videosnimka koja prikazuje kako prave kolače od zemlje, suše ih na podu školskoga dvorišta te ih onda jedu. Također je s. Ana rekla kako ondje dijete, ako mu se da slatkiš, neće ga pojesti samo, nego će otići i podijeliti s drugima govoreći: „Ja danas imam, sutra će imati netko drugi.“

Na kraju su sestre misionarke još jednom zahvalile župljanima na svemu što čine te su ostale otvorene za pitanja i razgovor s okupljenim vjernicima.