Sv. Stošija rođena je u Rimu, u obitelji oca poganina i majke sv. Fauste koja je Stošiju kršćanski odgojila. Mučenički je umrla za Dioklecijanovih progona spaljivanjem na lomači na Božić 304. g. u Srijemskoj Mitrovici.

U 9. st. Stošijine moći na dar dobiva zadarski biskup Donat od bizantskog cara Nicefora, jer je biskup Donat posredovao postizanje mira između Istoka i Zapada, odnosno Bizantskog i Franačkog carstva. Od 810. g. moći se čuvaju u mramornom sarkofagu u pokrajnjoj lađi zadarske katedrale koja od tada i nosi Stošijino ime, jer je zadarska prvostolnica dotad bila posvećena apostolskom prvaku sv. Petru.

„Svece se može promatrati hagiografski, sagledati povijest njihovog života, i proročki. Svaki svetac jest prorok. Po svakom svecu Gospodin nama hoće nešto navijestiti. Bitno nam je otkriti što nam Gospodin govori po sv. Stošiji, doista čudesnoj svetici. Što nam hoće objaviti ovdje i sada“, istaknuo je provincijal Bilokapić. Budući da se protiv sv. Stošije vodio sudski proces na kojem je hrabro priznala kako je njegovala i pomagala utamničene kršćane, fra Andrija je govorio i o kontekstu progona kršćana.

„Od procesa protiv našeg Učitelja do danas, vode se procesi protiv kršćana. Nije bilo vremena kad kršćani nisu bili osuđivani. Kršćani su najviše osuđivani u 20. st., u 21. st. To je začuđujuće. Nikada u tako kratkom vremenu nije bilo toliko kršćanskih mučenika. Neki kažu da je u 20. st. bilo više kršćanskih mučenika nego u 19 stoljeća prije toga. I u Stošijino vrijeme vodio se sudski proces protiv kršćana. Sveci, kršćani, u povijesti su često optuživani, osuđivani, pa i osuđeni na smrt. Dugi je niz pojedinaca i skupina koji su osuđeni. No, Bog opravdava i zauzima se za nas“, poručio je provincijal Bilokapić, upozorivši kako se i u naše vrijeme, i u Hrvatskoj, u javnosti vodi proces protiv kršćana.

„Ako bilo što kažete protiv određenih skupina ljudi, mediji će vas ‘razapeti’. Ako pozivate na linč kršćana, ako pozivate na rušenje crkava, na ubijanje svećenika, što se i dogodilo nedavno u medijima, nikome ništa. Nitko protiv toga ne diže huku i galamu. Jer očito je nešto u kršćanima što ovom svijetu smeta. I danas mnogi uime ljudskih prava oduzimaju prava drugima. Uime mojih prava oduzimam pravo drugome na njegovu misao, čak i pravo na njegov život od majčine utrobe. Zašto su kršćani toliko napadnuti kroz sva vremena“, upitao je provincijal Bilokapić, rekavši da je to donekle razumljivo.

„Kršćanin je ukor grešnoj misli. Kršćanin je ukor grešnom ponašanju. Kršćanin je ukor ovladavanju čovjekom. Jer posebno danas ljudi žele ovladati čovjekom, nama. Nikad u povijesti ljudskog roda čovjek nije bio toliko zarobljen, kao u naše vrijeme. Upravljani smo na daljinski. Određuju nam kako ćemo izgledati, što ćemo jesti, kako ćemo misliti. Pa kojekakve promidžbe, propagande, što nam sve serviraju. Kršćanin tu ostaje svoj. Kršćanin se ne da zavesti“, istaknuo je fra Andrija.

Sv. Stošija zauzima časno mjesto u brojnom nizu mučenika kršćana, rekao je propovjednik, istaknuvši da je Stošija među sedam žena koje se spominju u Prvom kanonu, u Prvoj euharistijskoj molitvi.

„Kršćani su uvijek nadahnuće za nas. Kršćani prenose, uprisutnjuju Božje praštanje, Božju poruku i Božju ljubav, do neslućenih granica. Idu čak do mučeništva, i u naše vrijeme. Sv. Stošija je svjedokinja Evanđelja. Bog nam želi sve darovati. A to sve jest, Bog nam želi darovati sebe“, poručio je fra Andrija, naglasivši da je „kršćanin čovjek obogaćen Bogom, koji s Bogom živi otajstveni mi, božansko – ljudski mi“.

„U čovjeka ulazi Božja ljubav, u ljudsko se naseljava duh Božji i otajstvo Isusa Krista. Zato kršćanin može trpjeti, umrijeti, ljubiti. Sv. Stošija je mučenica. Ali izvorno, martyr, martyros, znači svjedok. Stošija je svjedok ljubavi, Božjeg praštanja. Ona je svjedok da je Bog u našem životu ono središnje i Stošija za tu istinu daje svoj život. Jer ako ga dadne, život će dobiti i ima život“, poručio je fra Andrija, istaknuvši da je „važno spoznati tu istinu, tu ljubav Božju. Možemo je spoznati molitvom, čitanjem, slušanjem. Sv. Stošija je tako spoznala ljubav Božju da je bila odana učenica Crkve, učenica Isusa Krista. Onda je bila i odana prenositeljica, svjedokinja susreta s Bogom. Bdjela je, molila i činila dobro. Božja misao oblikovala je život sv. Stošije“.

„Iako poznajemo poklad vjere, postavlja se pitanje zašto mi danas nismo prepoznatljivi u svijetu, poput sv. Stošije, poput mnogih kršćanskih svetaca i mučenika? Zašto je svijet ovakav, uz nas, toliko kršćana, makar govorimo da smo kršćani? Zašto nismo prepoznatljivi? To je jako ozbiljno pitanje. Izostala je naša prepoznatljivost“, upozorio je propovjednik, istaknuvši da i u vjeri postoji talent, kao što postoji glazbeni, sportski talent.

„A postoji i raspoloživost čovjeka da usvoji Evanđelje, raspoloživost čovjeka da moli Evanđelje, da se da oblikovati riječju Božjom. Tamo gdje smo nadvladani Riječju Božjom, tamo gdje smo slomljeni, ranjeni Riječju Božjom, gdje smo dopustili da nas Riječ Božja vodi kamo mi nećemo, tamo smo pobjednici. Tamo je Bog u našem životu. Zapravo, tu smo mi zdravi. I ti zdravi ljudi trajno ostaju snažni svjedoci. Među njima je sv. Stošija imala časno mjesto“, istaknuo je fra Andrija.

Sjeme koje je bačeno u zemlju, što je blagdanski navještaj Evanđelja, „ono je ranjeno, ono bubri i puca. Ali iz tog sjemena klija život. Ono daje zemlji da oživi. Sjeme organizira minerale iz zemlje, lovi sunce, zrak, kišu, vlagu i sve to oživljava, sve to raste, cvjeta, sve to plodi i donosi rod. Tako i kršćanin, izložen Riječi Božjoj, predan Riječi Božjoj, nadvladan, slomljen Riječi Božjom, on postaje doista ranjen, ali plodan životom“, rekao je fra Andrija.

Istaknuvši Marijinu riječ Isusu, ‘Vina nemaju’, provincijal je rekao kako „mi imamo vodu. Grgur Veliki kaže, mi znamo sadržaj vjere, poklad vjere“. „Ali pitanje je, je li ta voda koja je u nama postala vino? Je li ta voda preobražena? Je li ta voda, je li to znanje pretvoreno u duhovno, u naše sjedinjenje s Bogom, u vječno? Da bi se to dogodilo, potrebno je moliti, biti spreman na žrtvu. Sv. Stošija bila je spremna i na žrtvu“, naglasio je fra Andrija, istaknuvši da je „odnos sv. Stošije prema Bogu uređivao sve njene odnose. Odnos prema njenom životu, djevojaštvu, prema udaji, mužu, što je sve s njim pretrpjela. Odnos prema Bogu uređivao je njenu ženstvenost, sve što je Stošija bila. Uređivao je i da je doista postala svjedok. Služila je bolesnima, nemoćnima, nadasve je služila progonjenim kršćanima. Zato je na Božić 304. g. bila spaljena na lomači. Ona je mogla u vatri pjevati, jer je znanje, navještaj Evanđelja, jer je Riječ Božja, jer je voda u njoj postala vino. Jer se sjedinila s Bogom i mogla je biti poput Isusa Krista. Kao što je Isus Krist, viseći na križu, objavio našu grešnost i našu ljubljenost. Tako je sv. Stošija mogla i svoj vlastiti život žrtvovati na oltaru vjere, u vatri“.

„Sv. Stošija je vjerovala da se uskrsli Gospodin zauzima za nas. Voda je postala vino u Stošiji, i to vino je nju hranilo, napajalo i činilo sretnom. Imamo sreću u Zadru da smo od početka tu divnu, čudesnu sveticu uzeli za svoju zaštitnicu i za naslovnicu zadarske katedrale“, naglasio je propovjednik. Podsjetio je da je sv. Stošija bila kćer prefekta, visokog činovnika, udana za patricija, pripadnika višeg sloja ljudi u Rimskom carstvu.

„Stošija je sišla u život. Ona nije željela ostati na dvorcu, u zlatu i srebru, da joj služe sluškinje. Ona nije tu željela ostati. Stošija je sišla. Kao što je naš Bog sišao s neba na zemlju. Ljubav uvijek čini da silazimo drugome. Tako je Bog sišao k nama. Sv. Stošija je sišla iz tog sjaja, iz tog zlata, sišla je bolesnima, nemoćnima, progonjenim kršćanina. Upravo zato što je sišla, Stošija je uzišla i postala Anastazija, Anastasis. Postala je uskrsla. To je put svakog kršćanina. To je put Isusa Krista. U teologiji kažu, silazak, uzlazak i proslava. To je put svakoga od nas. Pozvani smo u ovo teško vrijeme biti svjedoci, ne bojati se. Jer nitko nas i ništa ne može i ne smije rastaviti od ljubavi prema Isusu Kristu, našem Gospodinu“, ohrabrio je fra Andrija Bilokapić.

Uvodno je fra Andrija rekao kako svetkovinu sv. Stošije slavimo u neobičnim okolnostima. „No, kršćani su ljudi mira, ljudi povjerenja. Znamo da je Gospodar uvijek naš Bog. Zato što nas je manje, ne znači da je svetkovina manje sadržajna. Jer gdje je Gospodin, tu je punina. A Gospodin je s nama, on je obećao, gdje su dvojica ili trojica u njegovo ime, on je tu“.

Na početku mise, fra Andrija i svećenici suslavitelji pomolili su se u pokrajnjoj lađi zadarske katedrale pred mramornim sarkofagom u kojem se od 9. st. nalaze moći sv. Stošije.