Misno slavlje u povodu 12. obljetnice smrti nadbiskupa Jurića i 17. obljetnice smrti nadbiskupa Franića
Foto: Ljubo Jermelić // Misno slavlje u povodu obljetnica smrti nadbiskupa Jurića i Franića
Solin (IKA)
U povodu dvanaeste godišnjice smrti splitsko-makarskog nadbiskupa Ante Jurića (20. ožujka 2012.) i sedamnaeste godišnjice smrti nadbiskupa Frane Franića (17. ožujka 2007.), umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je misno slavlje u crkvi Svete obitelji u Solinu u srijedu 20. ožujka.
Koncelebrirali su župnik Župe Gospe od Otoka don Ante Čotić, rektor Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu don Vedran Torić, duhovnik bogoslova don Jure Vrdoljak i župni vikar u Župi Presvetog Srca Isusova na Visokoj don Ivan Šesto.
Na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić pozdravio je sve okupljene te je istaknuo da je to slavlje sjećanje, molitva i zahvala za nadbiskupe Franića i Jurića. Također, na početku misnoga slavlja prenio je pozdrave splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita Zdenka Križića koji nije mogao biti na misnom slavlju zbog sudjelovanja na redovnom zasjedanju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.
Osvrćući se na liturgijska čitanja, u kojima piše da je kralj Nabukodonozor bacio u užarenu peć Šadraka, Mešaka i Abed Nega jer se nisu željeli pokloniti idolima, nadbiskup Barišić u homiliji je istaknuo da su nadbiskupi Franić i Jurić živjeli u vremenima „raznih Nabukodonozora“. „No, u teškim vremenima nisu se pokolebali već su učinili mnogo i ostavili neizbrisiv trag u svojim pastirskim službama od 1950. do 2000. godine. Ugradili su sebe u dugu i bogatu tradiciju splitsko-makarske Crkve.
U evanđeoskom odlomku Isus ističe da tko ostane u njegovoj riječi da ostaje njegovim učenikom, da će spoznati istinu te da će biti slobodan. Nadbiskup Franić i Jurić sanjali su slobodnu i demokratsku Hrvatsku. Taj san su dosanjali. No, sloboda nisu samo uvjeti, već je ona nešto puno dublje. Slobodan čovjek može biti rob zla i grijeha. Jedina istina je da nas Krist može osloboditi ropstva te učiniti sinovima i kćerima Božjim. Kada su 1988. godine nadbiskup Franić, a 2000. godine nadbiskup Jurić otišli u mirovinu, oni su i dalje ostali aktivni u službi Crkvi. Dali su primjer da za kršćanina nema odmora u službi istine, slobode te svjedočanstvu da nas Krist čini sinovima i kćerima Božjim“, rekao je propovjednik.
Poručio je da su nadbiskupi Franić i Jurić imali jednu veliku želju, a to je da budu pokopani na Gospinom Otoku. Dodao je da je to važno mjesto u našoj povijesti jer su na njemu Hrvati ušli u zajedništvo obitelji Kristove Crkve. Nova bazilika na Gospinom Otoku posvećena je Svetoj Obitelji gdje su u konačnici svečano preneseni zemni ostaci dvojice nadbiskupa 23. ožujka 2022. godine. „Nadbiskup Franić i Jurić imali su želju da dožive slobodnu Hrvatsku. Hvala Bogu to su doživjeli. Imali su želju da budu pokopani na Gospinu Otoku, što je isto ostvareno. No, imali su još jednu želju koja je u trajnom ostvarivanju, a to je da budemo svjesni našega dostojanstva da smo sinovi i kćeri Oca Nebeskoga“, zaključio je mons. Barišić.
Na kraju misnog slavlja nadbiskup Barišić je sa svećenicima i bogoslovima sišao u kriptu, gdje je ispred posljednjih počivališta preminulih nadbiskupa izmolio odrješenje za njihove duše.