U koncelebraciji su bili pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren i izaslanik generalnog poglavara trapističkog reda iz Rima opat Dom Armando i još devet svećenika među kojima i otac Thamsanq Njiyel, predstavnik redovničke Družbe „Mariannhila“ iz Afrike koju je također, kao i trapiste u Banjoj Luci, osnovao opat Franz Pfanner.

Na početku mise biskup Komarica uputio je pozdrav svim nazočnima te posebno pozdravio opata Armanda napominjući da je on rodom iz Kanade te da je živio i djelovao kao trapist na svim kontinentima, a sada obavlja službu opata u Belgiji.

U svom kratkom obraćanju opat Armando kazao je da se raduje što može prenijeti pozdrav u ime svih trapista iz cijeloga svijeta i prikazati Svetu misu kao zahvalu za sve redovnike trapiste koji su živjeli i radili na ovom području ističući da su oni djelovali u okviru Banjolučke biskupije na slavu Bogu i dobro ljudi tijekom 150 godina.

U prigodnoj propovijedi biskup Komarica poželio je još jednom dobrodošlicu svima ističući da zahvalna srca obilježavaju 150. obljetnice dolaska i djelovanja otaca trapista i obljetnicu pohoda svetog pape Ivana Pavla II. Pozvao je vjernike da uvijek budu svjesni da je Bog s njima bez obzira gdje žive te ih potaknuo da uvijek nastoje biti s Bogom zahvalni za mjesto „odakle je krenula njihova životna lađa“ odnosno župe u kojima su rođeni a iz kojih su mnogi prognani ili otišli u druge zemlje gdje ih Božja ruka također čuva o čemu svjedoče tri velika čovjeka: sluga Božji Franz Pfanner, sv. Ivan Pavao II. I blaženi Ivan Merz.

„Veliki čovjek, i ako Bog u skoro vrijeme i svetac za čije se proglašenje molimo svakoga dana u našoj crkvi i koji je nedovoljno poznat, jest Franz Pfanner“, kazao je biskup Komarica podsjećajući da je on rođen u zapadnoj Austriji i da je, nakon što je 13 godina bio dijecezanski svećenik, stupio u strogi trapistički red i došao u Banju Luku, u Bosnu koja je u to doba bila dio otomanskog carstva. Podsjetio je da je otac Pfanner najprije htio osnovati samostan u Zagrebu ali mu vlasti nisu dali dozvolu pa je stigao u Banju Luku te u Carigradu isposlovao dopuštenje za dolazak svoje subraće trapista prije 150 godina. Pročitao je i zapis oca Pfannera o počecima trapističkog samostana: „Bio je to gusti šljivik, a među mnogobrojnim stablima uokolo ležale su kolibe i zakupčevo (kmetova) kućica. Jedna koliba je bila potpuno prazna, zakupac (kmet) ju je koristio kao staju za telad i ponekad za pečenje rakije, držao bi tamo i prasad. Zamolio sam ga, i tu nam je kolibu prepustio za stanovanje. I u takvu ‘divotu’ sam uveo svoju braću, nakon dvije godine rvanja i borbe. Bio je to nezaboravni dan, spomendan sv. Alojzija, 21. lipnja 1869, kada smo prvi put tamo spustili umorne glave na počinak“, pročitao je biskup Komarica zapis oca Pfannera uspoređujući njegovu borbu da se može nastaniti sa svojom subraćom s borbom brojnih prognanih iz banjolučkog i drugih područja čiji povratak „ne dvije godine nego više od 20 godina“ priječe oni koji se prave ovozemaljskim bogovima. Istaknuo je da se otac Pfanner i brojna njegova subraća žrtvovali za Crkvu, vjernike i ljude na ovim prostorima te napravili malo čudo te da mu trebaju svi biti zahvalni. Podsjetio je da je 1881. godine ponovno u Bosni i Hercegovina uspostavljena redovita crkvena hijerarhija i biskupija sa sjedištem u Banjoj Luci.

„Banjolučka biskupija puno duguje samostanu Marija Zvijezda i ocima trapistima i ne možemo dovoljno zahvaliti Gospodinu Bogu za sve što su učinili pa molimo vječnu Božju nagradu svima onima koji su neštedimice ugradili svoju snagu uma i srca za dobro i Crkve i ljudi ovoga kraja i ovoga naroda“, rekao je biskup Komarica ističući da je potrebno nastaviti tamo gdje su ovi pobožni i marljivi redovnici stali nakon što su morali poći u druge zemlje.

Biskup Komarica potom se osvrnuo na pohod pape Ivana Pavla II. 22. lipnja 2003. godine ističući da se svake godina zahvalna srca sjećaju tog pohoda tijekom kojeg je „velikog prijatelja svih nas i naše domovine“ dočekalo mnoštvo vjernika. Dodao je da je papa Ivan Pavao II. cijeloj Crkvi i hrvatskom narodu darovao „osobito vrijedan dar uzdigavši na čast oltara najvećeg sina našega grada i naše biskupije dr. Ivana Merza, katoličkog vjernika laika“.

„Uistinu trebamo smatrati svojom svetom dužnošću zahvaliti za oba izvanredna dara, i za blaženoga Ivana Merza i za dolazak k nama sveca Katoličke Crkve. Možemo se pohvaliti da smo vidjeli skroz izbliza živoga sveca među nama“, kazao je biskup Komarica ističući da su njegova putovanja uistinu bila misijska. „Sveti Ivan Pavao II. uvijek je nastupao kao brižni otac, prijatelj, skrbnik, zastupnik i zagovornik osobito ugroženih, obespravljenih, napuštenih marginaliziranih i siromašnih ljudi. Posebnu je ljubav poklanjao mladima, obiteljima i žrtvama ratova“, rekao je biskup Komarica podsjetivši da je papa Ivan Pavao II. u Banjoj Luci mladima stavio za uzor Ivana Merza te im, između ostalog, poručio: “Budućnost ovih krajeva ovisi također o vama. Ne tražite drugdje lagodniji život, ne bježite od svojih odgovornosti očekujući da drugi riješe probleme”. Citirao je i Papine riječi prema kojima pred svima stoji „težak posao koji još treba privesti dovršenju jest izgraditi pravedan mir: mir koji će odgovoriti očekivanjima i nadama pojedinaca i konstitutivnih naroda, i omogućiti da se konačno živi u punom društvenom skladu“. Pozvao je sve na svim razinama da nastoje poslušati Papine riječi, a vjernike da nastoje slijediti blaženog Ivana Merza napominjući da je u svom dnevniku zapisao da je išao u trapističku crkvu na ispovijed.

Na kraju mise prigodnu riječ uputio je i otac Njiyel predstavnik redovničke Družbe „Mariannhila“ iz Afrike koju je također osnovao opat Pfanner. Prenio je pozdrave svih članova svoje zajednice izražavajući radost što je mogao sudjelovati na ovoj proslavi. Kazao je da su zahvalni svima, a posebno ocu Pfanneru, Božjem čovjeku koji je neumorno radu na slavu Božju i na dobro Božjem narodu. Rekao je da dolazi u ime zajednice koju je u Južnoj Africi osnovao otac Pfanner 1909. godine dodajući da se sa zahvalnošću Bogu sjećaju svega što je on učinio. Pozvao je na zajedničku molitvu i rad oko proglašenja blaženim i svetim ovog Božjeg čovjeka.

Liturgijsko pjevanje animirale su sestre Klanjateljice Krvi Kristove pod ravnanjem s. Damjane Kovačević.

Nakon misi prisutni su imali mogućnost posjetiti prigodnu izložbu te nastaviti zajedničko druženje uz zakusku.

Trapisti su kontemplativan red u Katoličkoj crkvi koji – šutnjom, molitvom i tjelesnim radom – služi Bogu i braći ljudima. Ti tihi monasi i monahinje cijeli svoj život posvećuju Bogu na životnome putu kojim upravlja križ. Ispravan naziv glasi Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae – Cistercitski red strožeg opsluživanja. Danas su zastupljeni na pet kontinenata, u stotinu muških i sedamdesetak ženskih samostana, a jedan od njih je i samostan Marija Zvijezda u Banjoj Luci. Nekoć najveći samostan strogoga reda reformiranih cistercita, među narodom poznatijih kao trapisti (la Trappe – ime samostana u Francuskoj), čiji je utemeljitelj o. Franz Pfanner za kojega se vodi postupak proglašenja blaženim i svetim, ima neprocjenjiv duhovni i materijalni značaj za banjolučki kraj. Od svoga dolaska 1869. godine, preko nevjerojatna napredovanja pa sve do teškoga stradanja kako u Drugome svjetskom ratu, tako i 1990-ih godina, trapisti su posve preporodili ovaj kraj.