„Zadarska Crkva ima veliku čast i milost što već niz stoljeća s ljubavlju i pobožnošću čuva i časti relikvije sv. Šimuna. Imamo tijelo sv. Šimuna, one iste ruke koje su povijesnog Isusa držale u svom naručju. Približavajući se tom svetom tijelu, kao da se i mi približavamo i onom povijesnom Isusu“, poručio je mons. Zgrablić.

„Narod se već kroz tolike generacije molitvama utječe zagovoru sv. Šimuna i moli njegovu zaštitu na mjestu gdje je izložena njegova relikvija. Relikvija sv. Šimuna kojoj se možemo približiti, kao što se Šimun približio Isusu, ukazuje nam na istu milost, primajući u euharistiji koju slavimo Isusa na naše ruke po svetoj pričesti“, rekao je, istaknuvši da mu je radost i čast što nakon više od 30 godina opet može sudjelovati u slavlju blagdana sv. Šimuna.

Sveti Luka u drugom poglavlju svoga Evanđelja opisuje Isusovo prikazanje u jeruzalemskom hramu 40 dana poslije njegovog rođenja.

„Marija i Josip donose Isusa u hram prikazati Gospodinu, kako je određeno po zakonu Gospodnjem. U hram, potaknut Duhom, dolazi i Šimun, čovjek ‚pravedan i bogobojazan‘, kako ga naziva ga sveti Luka. Apokrifni spisi nazivaju Šimuna: svećenik, veliki učitelj i blaženi pravednik. Zadarska Crkva naziva ga lijepim imenom Bogonosac. Njemu je Gospodin obećao da neće vidjeti smrti dok ne vidi obećanog i očekivanog Mesiju, Spasitelja, Pomazanika Gospodnjeg. Prosvijetljen Duhom Božjim, Šimun u malom djetetu Isusu prepoznaje onoga kojega mu je Gospodin obećao pokazati i poslati na svijet. Šimun prima Isusa radosno u naručje, blagoslivljajući Boga“, opisao je povijesni susret mons. Zgrablić.

Šimun prepoznaje u djetetu spasenje Božje koje je Gospodin pripravio pred licem svih naroda, onoga koji je „postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan“ zapisao je evanđelist Luka.

„Šimun na hebrejskom znači Bog uslišava. Taj Šimun je zapravo svatko od nas. Bog nas uslišava. Bog čuje naše želje i potrebe. Naš život je Božji dar. Bog je život i sebe nam je darovao. Bog je otac koji se brine za nas. Bog nam je u svome Sinu darovao svoju ljubav. Veće dobro od Isusa ne možemo primiti. Većeg dobra i blaga od Isusa, Crkva nema“, poručio je mons. Zgrablić.

Rekao je da Evanđelje po Luki pokazuje što je Bog učinio u životu sv. Šimuna, ali Bog to sada čini i u životu svakoga vjernika.

„Relikvija sv. Šimuna postaje nam prototip razumijevanja Božje blizine i Božjeg djelovanja u našem životu. Relikvije kao da nam oživljuju, uprisutnjuju i posadašnjuju evanđelje. Sv. Šimun živi u Jeruzalemu. I mi živimo u Jeruzalemu kao i Šimun. Jeruzalem je, slikovito, mjesto u kojem mi  boravimo, a to je naše vrijeme. Jeruzalem je naš život. Naš je život, naše tijelo, po Kristovom uskrsnuću i Božjoj milosti, postao hram Duha Svetoga u kojem počiva Božja ljubav koja nam je već darovana. Tu ljubav trebamo prepoznati, otkriti i otkloniti sve u našem životu što nam priječi da ta ljubav izvire puninom našeg života“, potaknuo je mons. Zgrablić, govoreći i o prisutnosti Duha Svetoga u Šimunovom i životu vjernika.

„Evanđelist Luka kaže da je Duh Sveti imao važnu ulogu u Šimunovom životu. Duh se spominje tri puta u navještenom evanđeoskom ulomku: ‚Duh Sveti bio je nad Šimunom, Duh se objavio Šimunu, Duh je poticao Šimuna‘“, istaknuo je propovjednik.

U kontekstu osobina kojima Luka opisuje Šimuna, koadjutor je rekao da su vlastita pravednost i bogobojaznost „uvjeti da Božji duh bude s nama, da čujemo što nam Bog objavljuje i da osjetimo snagu Duha koji nas potiče prepoznati Isusa koji dolazi kao živi Gospodin u hram našeg života. Duh Sveti nam omogućuje da prepoznamo i primimo Isusa kojeg je Šimun držao u svojim rukama. U euharistiji, Isus se za nas prikazuje da nam bude svjetlost za prosvjetljenje i vječna slava našeg života.“

Šimun proživljava susret s Isusom kao ispunjenje Božjih obećanja i vrhunac svoga života, nakon čega Gospodin otpušta slugu svoga u miru.

„Sveto tijelo Šimuna Bogonosca u dragocjenoj škrinji pomaže nam da lakše prepoznamo svoj život kao mjesto gdje se Bog po svome Sinu stavio u ljudsko naručje da bismo ga s nježnošću mogli zagrliti i ljubiti. Relikvije sv. Šime potiču nas da i mi držimo Isusa svojim rukama i u svome naručju i postanemo Bogonosci. Blizina i tijelo sv. Šimuna želi nam biti vidljivi znak i putokaz da nam Riječ Božja pomogne da i mi Isusa, Božjeg Sina i našeg Spasitelja, prepoznamo i primimo u svoje naručje, s radošću blagoslivljajući Boga zbog neizmjerne milosti koju nam Gospodin daruje“ poručio je nadbiskup koadjutor. Dodao je da i danas vjernici, poput sv. Šimuna, cijelog života iščekuju utjehu.

„Cijeli naš život je vježbanje u strpljivosti srca u kojoj spoznajemo da Bog ne dolazi u senzacionalnim događajima nego djeluje u jednostavnosti naše svakodnevnice, u ritmu naših aktivnosti, po malim stvarima u kojima nastojimo savjesno i s ljubavlju obavljati svoje dužnosti.“

Šimun je bio u poodmakloj dobi, ali nije dozvolio da se u njemu ugasi svjetlo nade. „U dugom životu, sigurno je i njegovo srce nekad bilo razočarano i ranjeno, ali nije izgubio nadu. Bog je strpljiv s nama. Šimun je svoje iščekivanje i nadu pretočio u iskustvo svakodnevnice. Isus objavljuje i svjedoči Božju strpljivost s nama. Isus govori o milosrdnom Ocu i do posljednjeg časa poziva radnike na svoju njivu. Daje da dobro sjeme raste uz kukolj, kako čupajući kukolj ne bi nastradao i koji dobar klas“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadovezao se citatom Romana Guardinija: „Strpljivost je način na koji Bog odgovara na naše slabosti, kako bi nam darovao vrijeme za naše obraćenje.“

„Od Šimuna učimo da naša strpljivost, čekanje utjehe, nije samo puka tolerancija poteškoća života i znak naše slabosti, nego s Bogom i u Bogu postaje snaga koja nam pomaže nositi poteškoće života, nositi terete jedni drugih, kako bismo ispunili sav zakon Kristov i našu ulogu u životu. Neka naše čašćenje sv. Šimuna po molitvi postane i naše iskustvo žive blizine s Isusom, Josipom i Marijom“, potaknuo je predslavitelj.

Nakon mise, mons. Zgrablić, suslavitelji i puk iskazali su štovanje pred neraspadnutim tijelom sv. Šimuna koje se nalazi u pozlaćenoj srebrnoj škrinji koju je u 14. stoljeću dala izraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta Kotromanić. Škrinja je otvorena za čašćenje tijekom osmine od svetkovine.

Svakog osmog dana u mjesecu čuvar svetišta sv. Šime mons. Josip Lenkić slavit će misu s osobitom nakanom za bolesnike, a raka sv. Šime također će tada biti otvorena puku za iskazivanje štovanja.