Mlada misa Marka Dominića na Trnjanskoj Savici
Marko Dominić je peti mladomisnik s Trnjanske Savice u posljednjih dvadesetak godina / Foto: Milan Crnek (sve fotografije)
Zagreb (IKA)
U Župi bl. Alojzija Stepinca na Trnjanskoj Savici u Zagrebu u nedjelju, 21. lipnja, bilo je iznimno svečano: vlč. Marko Dominić slavio je svoju mladu misu u dvorištu OŠ Jure Kaštelana, škole koja već više 20 godina služi župi kao privremena crkva.
Uoči početka misnog slavlja župnik Antun Vukmanić pozdravio je s velikom radošću Marka Dominića kao petog mladomisnika s Trnjanske Savice u posljednjih dvadesetak godina te mladomisnikovu rodbinu, okupljene župljane, svećenike i đakone. U kratkim je crtama opisao i mladomisnikov životni put: od obiteljskog doma, školovanja, Gospodinova poziva i Markova odziva te njegov ustrajan put do svećeništva, do pastira Kristove Crkve, ponikla u kraju koji nema svoju crkvu, ali ima živu Crkvu koja rađa svećenička zvanja.
Nedjeljna misna čitanja iz knjige proroka Jeremije i Pavlove poslanice Rimljanima te Evanđelje po Mateju bila su prilika propovjedniku vlč. Tomislavu Šagudu da ih poveže s kalendarskim vremenom u kojem se čitaju, vremenom mladih misa nakon kojih novi svećenici kreću naviještati evanđelje. Isusova je poruka iz evanđelja da se oni koje šalje u svijet ne nemaju čega bojati onih ”koji ubijaju tijelo, nego da se više boje onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu”. Govor o strahu Božjem govor je o strahu od povrede Božjih zakona, o strahu da je tko povrijedio odnos prema bližnjem. Imati straha Božjega, znači stavljati Boga na prvo mjesto, o svakom se svojem postupku pitati je li u skladu s Božjim zakonima. Imati straha Božjega, znači držati se Božjih zakona ”makar nekoga to i koštalo jer je koštalo i Isusa”.
Današnje evanđelje poručuje ovom sekulariziranom svijetu da, što je danas zemlja materijalno bogatija, to je duhovno siromašnija. Ako smo uklonili Boga, uklonili smo vjeru u nadnaravno. Ostaje samo ono zemno pa nas hvata tjeskoba. Hoćemo se ipak razlikovati od onoga zemnog. Gledajući grobove na groblju, vidi se mnoštvo križeva koji govore da je ovo samo prolazna stanica jer je križ pobijedio smrt. Na nekim grobovima nema križa, nego su drugi znakovi. Čovjek se tada zapita: O čemu su ti ljudi razmišljali prije smrti? Svakome njegovo unutarnje biće govori da postoji nešto više od ovoga života, da će se nekako život nastaviti dalje, da smo stvoreni za nešto više. To slute čak i oni koji ne vjeruju kad se nađu pred velikim kršćanskim svetinjama pa se i oni automatski prekriže i ostanu u šutnji, rekao je vlč. Šagud.
Krist nam u evanđelju govori da nismo slučajni stvorovi, nego da smo stvoreni vredniji od mnogih stvorenja. Ako se budemo držali Božjih zakona, živjet ćemo u vječnosti. Tim je putem išao i prorok Jeremija. U prvom su čitanju Jeremijine jadikovke, no on usprkos tegobama i izazivanju okoline ne prestaje naviještati Božju riječ. Naviještati Božju riječ bilo je teško i u Jeremijino doba, a i danas je. Teško je biti svećenik jer ljudi hoće čuti ono što njima odgovara, a Isus traži da pred ljudima svjedoče da su Njegovi, da naviještaju Njegovu riječ, jer u evanđelju stoji: ”Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima”. Ako od toga odustanu, nemaju što tražiti u Kraljevstvu nebeskom.
Obraćajući se izravno mladomisniku, vlč. Šagud rekao je da mu Bog daje sve potrebno da Njegov glas čuje i naviješta. Glavni preduvjet za to je mladomisnikovo ”čisto srce i tri svećenička stupa: sakramenti, molitva i Sveto pismo”, zaključio je vlč. Šagud.
Misno slavlje uveličao je Mješoviti župni zbor pod vodstvom Ljubice Vuletić Marjanović i uz orguljsku pratnju Ivana Šćepanovića.
Na kraju mise, mladomisnik je zahvalio Bogu, svojoj obitelji, prijateljima, župljanima koji su ga podržavali na njegovu svećeničkom putu, nazočnim svećenicima i đakonima, što je popraćeno burnim pljeskom. Posebno je zahvalio svima koji su dio školskog dvorišta preoblikovali u improvizirani sakralni prostor.
Uslijedio je mladomisnički blagoslov te zatim domjenak i druženje uz pjesmu u dvorištu škole.
Mladoj misi je u subotu navečer, 20. lipnja, prethodila Molitvena šetnja od Pastoralnoga centra po Trnjanskoj Savici. S upaljenim svijećama, hodom u skupinama i tihom molitvom prikupljale su se konkretne nakane potaknute zbivanjima, ljudima ili objektima kraj kojih se prolazilo. Sve se zatim iznosilo u školi Gospodinu. Molitvena šetnja završila je cjelonoćnim klanjanjem pred Presvetim kao neposredna priprava za mladu misu, čemu je u nedjelju ujutro, 21. lipnja, od 8 sati ujutro do same mlade mise pridonio i Molitveno-glazbeni program.