Budući da je svećeništvo ljubav Isusova Srca, upravo je svetkovina Srca Isusova bila prigoda za svečano slavlje ove mlade mise.

U propovijedi je o. Stanko između ostalog istaknuo kako smo svi, a u prvom redu karmelićani i karmelićanke po karizmi koju nam je Crkva dala pozvani biti oni koji će osluškivati otkucaje Isusova Srca i slušati što nam to Srce govori. Tumačeći odlomak iz Ivanova evanđelja o Isusovoj smrti na križu i probadanju boka, o. Stanko je ukazao na ono što je evanđelistu Ivanu bilo važno naglasiti, a to je Isusovo darivanje do kraja.

“Već je do Križa i razapinjanja Isus prolio toliko Krvi da je već iznemogao i izdahnuo, ali ovo je njegovo davanje do kraja. … On se do kraja ispraznio, do kraja darovao za mene i za tebe. Taj trenutak postaje za nas trenutak spasenja, jer kad je potekla iz Njegova boka Krv i Voda, rodila se Crkva. Rodili smo se toga dana i ja i ti. Mi smo bili u Njegovom promislu. On je već tada vidio tko smo mi što ćemo biti.“

Tumačeći dalje ovo Kristovo darivanje, o. Stanko je nastavio: „Mi se svakodnevno okupljamo oko Kristova oltara i uvijek se spominjemo te veličanstvene žrtve s Kalvarije, kad su iz Isusova boka potekle Krv i Voda i kad nam je pokazao koliko nas ljubi. I svaka Euharistija koju mi slavimo, svaka sv. Misa ponovno je obnavljanje toga događaja, i On se u svakoj sv. Misi uvijek iznova daje i daje se do kraja pod prilikama kruha i vina.“

Također je pozvao sve prisutne vjernike da se „uče od Isusa koji je krotka i ponizna srca“, te ih potaknuo na obnovu ljubavi i pouzdanja, i posvetu Presvetom Srcu Isusovu.

Na završetku misnog slavlja o. Stanko je podijelio prisutnim vjernicima svoj mladomisnički blagoslov. Otac Stanko, br. Ante i br. Alojzije ostali su u vedrom i radosnom susretu sa zajednicom karmelićanki u govornici samostana