Putovanje je započelo posjetom Milanu, gdje su, unatoč kiši, obišli najpoznatije znamenitosti, među kojima Castello Sforzesco, crkvu sv. Marije Milostive, baziliku sv. Ambrozija i katedralu Duomo. Nakon noćenja u Sevesu nastavili su put prema Taizéu, gdje ih je dočekao brat Ulrich, zadužen za hrvatske hodočasnike.

Tijekom sedmodnevnog boravka mladi su sudjelovali u redovitom programu zajednice: jutarnjoj misi na različitim jezicima, uz 10 do 15 katoličkih svećenika iz raznih zemalja, među kojima su i hrvatski svećenici jednoga jutra predvodili slavlje. Tri puta dnevno zajednica se okupljala na molitvu ujutro, u podne i navečer, uz braću iz Taizéa kojih je oko 80 i hodočasnike iz cijelog svijeta. Posebnost molitava je ponavljanje kratkih pjesama na više jezika, čitanja i molitve na različitim jezicima te desetak minuta tišine za osobnu molitvu i meditaciju. Večernje molitve često su se nastavljale duboko u noć, a crkva je ostajala otvorena svima.

Hodočasnici su se susretali s ljudima različitih kršćanskih denominacija, okupljeni u zajedničkoj molitvi. Svi su sudjelovali u životu zajednice kroz radne zadatke poput pripreme obroka, čišćenja spavaonica, pranja posuđa, pjevanja u zboru ili dijeljenja hrane. Nekolicina ih je cijeli tjedan provela u tišini.

U četvrtak je održan regionalni susret hrvatskih hodočasnika koji je vodio brat Ulrich, a više mladih podijelilo je svoja iskustva boravka u Taizéu. U petak poslijepodne vlč. Brnjić, uz koncelebraciju vlč. Sertića, predvodio je misu na hrvatskom jeziku, naglasivši kako je „lijepo moliti, predati se Bogu i staviti Isusa na prvo mjesto“. Istoga dana nakon večernje molitve, hodočasnici su mogli sudjelovati u molitvi oko križa i osobno se susresti s Kristom.

Subotnje poslijepodne proveli su u posjetu Clunyju i razgledavanju poznate benediktinske opatije. Istoga dana navečer održana je svečana molitva uskrsnuća uz svijeće. Svjetlo svijeća prenosilo se od ruke do ruke dok nisu bile upaljene sve svijeće okupljenih, a molitva je nastavljena pjesmom duboko u noć.

U nedjelju, nakon završne mise, hodočašće se približilo kraju i mladi su krenuli kućama. Tijekom povratka podijelili su dojmove koje su opisali riječima poput molitva, zajedništvo, mir, radost, blagoslov, ljubav, obnova duše, pjesma, tišina, prijateljstvo, pjevanje i Duh Sveti. Mnogi su izrazili želju da se ponovno vrate u Taizé.

U svjedočanstvima su istaknuli i važnost povjerenja u Božju providnost. Hodočasnik Oliver podijelio je iskustvo kako se njegov dugotrajni problem riješio nakon molitve: „Imamo li dovoljno povjerenja u Božju providnost, da On može izliječiti ako ga iskrena srca zatražimo?“ Kao poticaj mladima, citiran je dio pisma priora zajednice brata Matthewa za jubilarnu godinu: „Povjerenje u uskrsnuće daje nadu da životne teškoće nisu krajnja točka. Pozvani smo na nešto više. To je nada koja računa na nicanje novog života kad se sve čini izgubljenim.“

Jedan od sudionika Taizé je opisao riječima: „Putovanje na kojem upoznajete sebe, susrećete i upoznajete druge, učite se ne osuđivati, dijelite radost i dobro, pomažete drugima i zajedno molite u Kristu.“