Moderatorica programa za mlade Matea Vidulić, asistentica na Odjelu za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS) na početku je pozdravila Ingrid Omerzo, mag. oec., iz Državnog zavoda za statistiku te Luku Draganića, studenta četvrte godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i voditelja formacije Frame na Kaptolu.

O iskustvu i projektima mladih u sklopu Festivala socijalnoga nauka Crkve u Italiji govorio je Emilio Colombo, nacionalni koordinator Grupe mladih u sklopu Festivala socijalnoga nauka Crkve u Italiji. „Franjina ekonomija“ i aktivan doprinos mladih budućnosti ekonomije, inovacija i ekologije bila je tema Ingrid Omerzo, sudionice međunarodnog događaja „Franjina ekonomija“

Omerzo je govoreći o „Franjinoj ekonomiji“ rekla da je riječ o projektu s naglaskom na mlade, na istraživače, animatore, ali i one koji vjeruju u zdraviji ekonomski sustav. „Ekonomija nije vrijednosno neutralna znanost. Ona ne može biti neutralna, mora biti određena jer samo tako može biti održiva“, naglasila je Omerzo.

Na pitanje zašto nešto činiti, zašto činiti dobro, Omerzo kaže kako je odgovor pronašla na početku Biblije, kad je Bog stvarao svijet. „On nije svijet trebao stvoriti, ali je odabrao da ga stvori. I toliko puta je pri stvaranju naglašeno da je stvoreno dobro. I tu nam je odgovor – moramo činiti! Moramo preuzeti odgovornost. Svoj križ uzimam dobrovoljno jer želim doprinijeti svojoj okolini. Žrtvovat ću se za opće dobro. Iako nešto nije moje, vlastito, to je dobro moje zajednice čiji sam dio“, kazala je Omerzo.

Kako i zašto činiti, djelovati, pokrenuti se i kako početi od sebe, pojedinca, komentirao je i Luka Draganić. „Prvo treba krenuti od sebe i pitati se kako možemo djelovati. Djelujemo i sami sebe ostvarujemo. A to je put do svetosti. To je proces. Treba donijeti odluka da stalno činimo dobro, da se ostvarujemo kao ljudi, kao vjernici koji se ne bi smjeli  sramiti svojim moralnih vrijednosti i uvjerenja.“

Sudionicima programa za mlade koji su bili uključeni u dijaloški forum mladih putem ZOOM aplikacije postavljeno je pitanje: „Po čemu želimo da nas budućnost pamti?“

Josip Strčić, student druge godine sestrinstva na HKS-u ima iskustvo aktivnog rada u bolnici, u aktulnim pandemijskim okolnostima. Istaknuo je da kada se damo za druge, kad se posvetimo drugima, tada ćemo se posvetiti i sebe ostvariti. Strčić je zaposlen u KBC-u Rijeka na objedinjenom bolničkom prijemu kao viši medicinski tehničar. Govorio je o svom iskustvu liječnja bolesnika od COVID-a. Osvrnuo se na one koji tvrde da je glede pandemije riječ o teoriji zavjere. Smatra da svi oni koji kažu da virus ne postoji, zapravo gledaju samo na sebe, ne na druge. Oni nisu svjesni situacije u kojoj se svi nalaze. „Ako prihvaćamo sadašnjicu, ako vidimo da je virus tu, nema veze je li izišao iz laboratorija ili ne, nije važno, mi se zajedno moramo boriti i truditi se da se što manje ljudi zarazi“, rekao je Strčić.

„Iako nam se u početku pljeskalo, odavala su nam se razna priznanja, kad bi došlo do neke pogreške, a dovoljna je samo jedna, bili bismo medijski linčovani. Naš rad s bolesnicima koji se bore s COVID-om ne razlikuje se od rada s drugim bolesnicima. Bolestan čovjek je bolestan čovjek. Želio bih da nas budućnost više cijeni“, kazao je Strčić.

Na Strčićev govor nadovezao se Draganić rekavši kako na ovom primjeru vidimo da su pojedinci odlučili pomoći drugima i počeli su biti aktivni članovi društva. Na to su pozvani i framaši. „Mi u frami slijedimo put sv. Franje. Dolazimo do svetosti prateći njegov život. On se zalgao za okoliš, ali ne samo zbog okoliša kao takvog, nego i zbog ljudi i životinja koji se u njemu nalaze. Kad Gospodin daje ljudima pravo, ne daje mu pravo da uništava. Ovdje se postavlja pitanje odgovornosti. Ako uništimo svoju okolinu, nećemo moći živjeti. Svoje framaše pozivamo na brigu za okoliš. Ovdje se ne radi samo o brizi za sebe samoga“, naglasio je Draganić.

Omerzo je istaknula kako ekonomija može biti odgovorna i da je u ideji dobra. Govorila je o sreći koja se ne postiže samo materijalnim sredstvima. „Zanimljivo je da se BDP i dohodak  vežu sa zadovoljstvom i srećom do jedne točke – dok si ne zadovoljim potrebe: računi i hrana. A što nakon te točke? Odnosi! Odnosi jednih s drugima, povjerenje“, istaknula je.

Ana Kahlić, studentica druge godine na komunikologiji HKS-a  jedna je od stotinjak članova svoje sveučilišne volonterske skupine. Govorila je o iskustvu volontirnja u Petrinji i Sisku. „To je bilo iskustvo za cijeli život. To što smo tamo volotirali važno je i za sve volontere kako i za ljude u potrebi. Tamo su bili iz jednog razloga – da nam bude dobro. Ljudi i atmosefera su bili posebni. Važno je što smo tamo bili jer ne smijemo odustati jedni od drugih. Volontirajući ondje promijenila sam neke životne stavove. Voljela bih da nas budućnost pamti po pruženoj ruci, zagrljaju koje smo dali osobama kojima je to u nekom trenutku trebalo. Da samo jednoj osobi pomognemo, svijet bi bio drugačiji. Važne su sitnice“, istaknula je Kahlić.

Marija Žagmešter, asistentica na odjelu za sociologiju HKS-a zajedno je sa zaposlenicima HKS-a volontirala u Sisku. „Čim smo tamo došli, bacili smo se na posao. To skladište bilo je prepuno robe, hrane, deka. Imali smo kratke pauze za kavu, ali nismo ih toliko koristiili jer smo htjeli dati sve od sebe. Na kraju dana, na parkingu sveučilišta, bili smo baš umorni, ali ono što je bilo veće od umora bilo je ispunjenje. Još sam mogla i skakati jer sam imala ispunjeno srce“, svjedoči.

„U ovom razdoblju shvatili smo da nam treba obitelj, prijatelji, zagrljaj. Vidjeli smo pomoć i zajedništvo građana. I po tome bih željela da nas pamte“, naglasila je Žagmešter.

Draganić je na kraju rekao kako bi htio da nas budućnost pamti po želji za višim, a Omerzo je poručila: „Nemojmo živjeti za neka impulzivna, kratkoročna svjetla koja nam odgovaraju u nekom trenutku. Preuzmimo odgovornost u zajednici jer nas na kraju to ispunjava u teškim razdobljima.“

Kulturno – umjetnički doprinos mladih Festivalu dali su Elena Pušeljić, studentica prve godine preddiplomskog studija komunikologije na HKS-u, dobitnica godišnje nagrade za mlade novinare Hrvatskog društva katoličkih novinara koja je pročitala svoj tekst o potresu 28. prosinca 2020. godine u Petrinji, a pod klavirskom pratnjom Lovre Kneževića, studenta četvrte godine Odjela za sociologiju HKS-a.