Biskup: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

O. Amen.

Biskup: Mir Vama.

I s duhom Tvojim.

Biskup:

Braćo i sestre

Mjesec svibanj ove godine obilježen je 75. obljetnicom od završetka Drugog svjetskoga rata. Među narodima Europe i svijeta koji komemoriraju tu obljetnicu, i hrvatski narod oživljava i ove godine, povijesnu memoriju o značenju koji je za njega imao svibanj 1945. godine. „Prestanak oružanih sukoba, bombardiranja, rušenja i umiranja, na frontama i u pozadini, doživjeli su narodi Europe kao veliko olakšanje, kao uspostavu mira i slobode“.  To je očekivao i hrvatski narod. No mjesec svibanj 1945. godine, u našoj domovini posebno se pamti kao mjesec strašnih pokolja zarobljenih vojnika i civilnog pučanstva izručenih jugoslavenskoj vojsci od zapadnih Saveznika. „Bleiburg“ i „Križni put“ duboka su i nezacijeljena rana….  Još više, taj je svibanj – za razliku od drugih naroda kojima je vraćena sloboda i demokracija – dolaskom marksističkoga totalitarnog sustava za nas značio nov početak progona, zatvora, ubijanja nevinih ljudi“[1].

U ovoj 75. obljetnici, ponizno pred Bogom i iskreno pred ljudima, stojimo pred svim žrtvama: u prvom redu žrtvama Drugog svjetskog rata, ali i žrtvama koje su prethodile ratu na našim prostorima te ispunile krvlju i suzama gotovo čitavo  dvadeseto stoljeće;

Stojimo pred svim razoružanim vojnicima, velikome broju civila koji su bježali od uspostave komunističkoga režima, koji su ubijeni bez suda a njihova tijela  su bačena  u jame, masovne grobnice, Jadransko more, rijeke i jezera po Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Austriji i drugim zemljama i krajevima…. Žrtve – stradalnici Bleiburga i križnoga puta dugo nisu imali pravo na javni spomen i znamen u svojoj domovini….

Unatoč tome što je prošlo od tih događaja 75 godina, te žrtve s posebnim osjećajima komemoriraju njihovi potomci i rođaci, mještani i poznanici u svojim domovima i mjestima…

Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju. Pojedinačne i osobito masovne likvidacije bez ikakva suda i dokaza krivnje uvijek su i posvuda teški zločini pred Bogom i pred ljudima.

Mi danas molimo za vječni mir svih žrtava. „Kršćani su sluge Božje među ljudima, koje im providnost šalje na njihove životne puteve. Nitko nije isključen iz njihove molitve. Čak ni najgrublji neprijatelji i progonitelji. Isus je u smrtnim mukama na križu molio za svoje progonitelje: „Oče oprosti im jer ne znaju što čine“.

BISKUP: Pomolimo se: Nebeski nas je Otac obdario darom i snagom svoga Duha. U zajedništvu nade i ljubavi koje niti smrt ne može uništiti, obratimo mu se smjernom molitvom da trajno budemo vjerni suradnici Duha Svetoga.

1. Bože zajedništva i ljubavi, pomozi cijeloj Crkvi, osobito papi Franji, našim hrvatskim biskupima i svim biskupima svijeta, kao i ostalim predvoditejima kršćanskih zajednica da ustraju na putu vjernoga služenja Tebi, i Tvojoj Crkvi prožeti svjetlom Evanđelja i vođeni tvojim Duhom, molimo te. O.
2. Bože istine i života, nositelje dužnosti u političkome i društvenome životu vodi prema većoj zajedničkoj zauzetosti za pravednost i mir, da u društvenim i gospodarskim potrebama ne zatvaramo srce, nego gradimo zajednički život na čvrstim temeljima neprolaznosti, molimo te. O.
3. Bože blagosti i mira, nas, sabrane u tvoje ime učini nositeljima kršćanske ljubavi prema svima koje susrećemo, da bismo u svojim domovinama bili jasan znak nade i stvarateljske snage koja izvire iz Kristove Radosne vijesti, molimo te. O.
4. Bože i Oče naš. Grijeh je ranio ljudsku narav, zloduh je posijao u ljudsko srce mržnju, podjele, pohlepu… Molimo te, kao što si ljudima dao zajedničko porijeklo, tako ih u miru složi u jednu obitelj i sjedini u duhu bratstva, molimo Te;
5. Bože živih, a ne mrtvih, smiluj se svim našim pokojnima koji su se iz vremena i ove suzne doline preselili Tebi u vječnost; budi nagrada onima koji su svoje živote dali za život drugih; primi stradale u ratnim i poratnim događanjima, a sve obitelji, osobito one koji trpe i tuguju za svojim ubijenima ili nestalima obdari utjehom, i nadom da će se ponovno s njima susresti u Tvojim vječnim stanovima, molimo te. O.

BISKUP:

Oče naš…

Pomolimo se:

Milosrđu se tvome, Gospodine, smjerno utječemo i molimo Te za duše svih stradalih hrvatskih vojnika i civila, za one čiji se zemni ostaci nalaze pokopani po grobljima u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te u drugim državama ili na nepoznatim mjestima. Preporučujemo Ti i duše svih drugih pokojnika.

Bože, kod tebe svaki smrtni stvor živi, za te naše tijelo smrću ne propada, već se na bolje mijenja! Smjerno te molimo: duše slugu i službenica svojih primi u krilo svojega prijatelja, praoca Abrahama, da uskrsnu u posljednji dan velikoga suda; a ako su iz ovih smrtnih strana sa sobom ponijeli štogod tebi protivno, to im svojom dobrotom operi i oprosti. Po Kristu Gospodinu našem.

Biskup: Pokoj vječni daruj im Gospodine.

1. I svjetlost vječna svjetlila njima

Biskup: Počivali u miru Božjem.

1. Amen.

BISKUP: Blagoslivljajmo Gospodina.

1. Bogu hvala!

[1] Pismo Hrvatske biskupske konferencije o pedesetoj obljetnici završetka Drugoga svjetskog rata, Zagreb, 1. svibnja 1995.