Naime, zbog oštećenja na župnoj crkvi Snježne Gospe nastalih u potresu ove godine, tri mise slavljene su u svetištu. Prijepodnevna misna slavlja predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, u koncelebraciji sa svećenicima Karlovačkog i Ozaljskog dekanata, vojnim kapelanom i dekanom u Đakovu Vladom Mandurom protojerejom stavroforom Željkom Pajićem, grkokatoličkim župnikom u Karlovcu, te rektorom Svetišta, mons. Antunom Senteom ml.

Na početku misnog slavlja preč. Pavlaković, čestitajući župnu svetkovinu, pozvao je okupljene vjernike na molitvu za žive i pokojne hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji. „ Dvadeset i šest godina od oslobađanja Domovine došli smo Majci koja nas je tješila u tjeskobama nasilja nad Hrvatskom i koja nas je poučavala da ne gubimo pouzdanje u Gospodina i ponovno smo tu, zahvalni i radosni, ali ne bez potreba i ne bez poteškoća. Hodočastimo svetom Josipu, ali i Njoj, ovdje podno našeg potresom ranjenog ‘prasvetišta’ na dubovačkom brežuljku, jer nam treba milosrdni pogled s neba. Naći ćemo ga u poniznu i čistu srcu. Ono je dar Gospodina svima koji se kaju i traže obraćenje i oproštenje“, kazao je u na početku misnog slavlja preč. Pavlaković.

U propovijedi je između ostaloga rekao da su ovo okupljanje i molitva samo nastavak izraza vjere koji je započeo u prvim vremenima Crkve, da se Mariju časti kao Bogorodicu i da joj se vjernici utječu u svojim potrebama.

Donosimo i zanimljivu crticu iz povijesti dubovačke župne crkve. U zapisima Zagrebačke nadbiskupije, dubovačka župa se spominje već 1334. godine, a povjesničari tvrde kako je postojala već u 13. stoljeću. U počecima je župni titular bio sveti Mihael arkanđeo, na koga je bila naslovljena i crkva u sklopu Starog grada Dubovca. Danas su njezine zidine zatrpane zemljom s kojega se pruža prekrasan pogled na grad Karlovac. Godine 1683. izgrađena je nova i veća crkva Blažene Djevice Marije Snježne na obroncima dubovačkog brijega kako bi bila bliža vjernicima. I ona je s vremenom postala premala te je dubovački župnik dr. Alojzije Hegedić od 1906. do 1910. izgradio velebnu crkvu svetog Ćirila i Metoda koju su komunističke vlasti srušile 1948. godine. Godine 1974. godine pročelnik kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper posvetio je novoizgrađenu crkvu svetog Josipa koju je sa suradnicima izgradio mons. Marijan Radanović, a koju su 1987. godine biskupi hrvatskoga govornog područja proglasili Nacionalnim svetištem svetog Josipa. Crkva BDM Snježne ostala je i dalje dubovačka župna crkva. Tako danas župa BDM Snježne osim istoimene župne crkve na svom području ima Nacionalno svetište svetog Josipa, kapelu svete Ane na Kalvariji, te u neposrednoj blizini crkvicu Ranjenog Isusa koju grkokatolici koriste za svoje bogoslužje.