Molitva Gospodinu za mudrost

Kateheza br. 64 – Gospodine, daj mi mudrost
Uvodno biblijsko čitanje: Mudr 9,1-6.9-11
“Bože otaca naših i Gospode milosrđa, / ti koji si riječju svojom stvorio svemir / i koji si sazdao čovjeka mudrošću svojom / da vlada nad stvorovima tvojim / i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti / i da sud sudi dušom pravičnom: / daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja / i ne odbaci me između djece svoje. / Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, / čovjek slab i malovjek, /nesposoban shvatiti pravdu i zakone. / Jer ako bi tko od sinova ljudskih / bio i savršen, / ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, / opet ne bi ničemu vrijedio (…) / S tobom je mudrost koja zna djela tvoja, / koja je bila nazočna kad si stvarao svijet; / ona zna što je milo tvojim očima / i što je pravo po tvojim zapovijedima. / Pošlji je s nebesa svetih / i otpravi je od svoga slavnog prijestolja, / da uza me bude i potrudi se sa mnom / i da spoznam što je tebi milo. / Jer ona sve zna i razumije, / ona će me razborito voditi / u pothvatima mojim / i štititi svojom moći”.

1. Predloženi himan predstavlja veći dio opširne molitve stavljene u usta Salomonu, koji se u biblijskoj tradiciji smatra pravednim kraljem i izvanrednim mudracem. Donosi nam ga deveto poglavlje knjige Mudrosti, starozavjetnog spisa kojeg je na grčkom sastavio Aleksandar Egipatski, na pragu kršćanskog doba. U njemu se uočava izraz živoga i otvorenog židovstva židovske dijaspore u helenističkom svijetu. Tri su, u osnovi, pravca teološke misli koje nam nudi ta knjiga: blažena besmrtnost kao konačni svršetak pravednikova života (usp. pog. 1-5); mudrost kao božanski dar i vodilja vjernikova života i odabira (usp. pog. 6-9); povijest spasenja, osobito temeljni događaj izlaska iz egipatskog ropstva, kao znak one borbe između dobra i zla, čije je okončanje u punini spasenja i otkupljenja (usp. pog. 10-19).

2. Salomon je živio desetak stoljeća prije nadahnutog pisca knjige Mudrosti, te se stoga smatra duhovnim praocem i začetnikom cjelokupnoga kasnijeg mudrosnog razmišljanja. Ta molitva u obliku himna stavljena u njegova usta svečani je poziv upućen “Bogu otaca naših i Gospodu milosrđa” (9,1) da udijeli predragocjeni dar mudrosti. Očito da taj tekst aludira na prizor opisan u Prvoj knjizi o kraljevima, kada Salomon, na početku svog kraljevanja, odlazi na uzvišicu Gibeon, na kojoj je bilo podignuto svetište, i, nakon što je prinio veličanstvenu žrtvu, noću doživljava san-objavu. Na zahtjev samoga Boga, koji ga poziva da zatraži od njega neki dar, on odgovara: “Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik” (1 Kr 3,9).

3. Polazište koje pruža taj Salomonov zaziv razvijeno je u našoj pjesmi u nizu poziva upućenih Gospodinu da udijeli nezamjenjivo blago koje je mudrost. U ulomku koji je preuzeo časoslov nalazimo ova dva zaziva: “daj mi mudrost… Pošlji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja” (Mudr 9,4.10). Bez tog dara čovjek postaje svjestan da je bez vođe, gotovo bez zvijezde vodilje koja ga usmjerava u moralnim životnim odlukama: “Jer sam… čovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone… Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio” (r. 5-6). Lako je uvidjeti kako ta “mudrost” nije jednostavno praktična inteligencija ili sposobnost, već udio u samom Božjem duhu, koji je “sazdao čovjeka mudrošću svojom” (usp. r. 2). To je, dakle, sposobnost da se pronikne u duboki smisao bića, života i povijesti, izdižući se iznad površnosti stvari i događaja kako bi se u njima otkrilo krajnje značenje, ono koje Bog hoće.

4. Mudrost je kao neka svjetiljka koja svakodnevno rasvjetljuje naše moralne odabire i vodi nas pravim putem, “da spoznamo što je tebi milo” (usp. r. 9). Zbog toga nam liturgija predlaže moliti riječi knjige Mudrosti na početku dana, upravo zato da Bog sa svojom mudrošću bude uz nas i svakodnevno nas “vodi u pothvatima našim i štititi svojom moći” (usp. r. 10), otkrivajući nam što je dobro, a što zlo, što pravedno, a što nepravedno. S rukom u ruci božanske mudrosti kročimo s povjerenjem u svijet. Nje se držimo, ljubeći je zaručničkom ljubavlju po primjeru Salomona koji, opet prema knjizi Mudrosti, priznaje: “Nju (to jest mudrost) zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaručnica i zaljubih se u ljepotu njezinu” (8,2).

5. Crkveni su oci poistovjetili Božju mudrost s Kristom, na tragu svetog Pavla, koji je Krista nazvao Božjom snagom i Božjom mudrošću (usp. 1 Kor 2,4-5). Zaključimo sada molitvom svetog Ambrozija, koji se ovako obraća Kristu: “Ti me pouči riječima koje obiluju mudrošću, jer ti si Mudrost! Ti otvori moje srce, ti koji si otvorio Knjigu! Ti otvori ona vrata što su na nebu, jer ti si Vrata! Onaj koji se tebi obraća, posjedovat će vječno Kraljevstvo; tko kroz tebe ulazi, neće se prevariti, jer ne može se prevariti onaj koji stupa u boravište Istine” (Commento al Salmo 118/1: SAEMO 9, str. 377).