Molitva u povodu obljetnice kornatske tragedije

„Danas na ovome mjestu ponovno se spominjemo pretposljednjega kolovoškog dana kada se nad nebo ovdje nad ovim mjestom, poput evanđeoskog prikaza, nadvila tama i sve zacrnilo od vatre i dima, još više od tragedije, smrti i pogibije vatrogasaca.  Duboka tama se nadvila  u dušama i u srcima roditelja i obitelji, prijatelja i znanaca i cijelog hrvatskog naroda. I mnogi su tada kao i Gospodin na križu uzvikivali i vikali: Bože moj, Bože moj, zašto, zašto nam se ovo dogodilo, zašto si nas ostavio“, poručio je u don Franjo.

Kazao je kako poslije tame i crnila i smrti na križu, naočigled beznađa zbog smrti pravednika, dolazi svjetlo, uskrsla zora uskrsnuća i potvrda Božje ljubavi koja uskrsnućem potvrđuje svoju pobjedu života nad svakom tamom, zlom, nepravdom pa i samom smrću.  S ovoga mjesta danas molimo Gospodina u kojega se pouzdajemo da nas rasvijetli svjetlom Kristova uskrsnuća te nadom u vječni život.

„Pozivamo i upućujemo svoj vapaj da Gospodin svjetlom svoga uskrsnuća, koje raspršuje svaku tamu, zlo, nepravdu i neistinu, obasja sve nas, napose one koji su u javnim službama i imaju odgovornost za društvenu pravednost da učine sve kako bi se s ove tragedije uklonila tama koja se još nad njom nadvija, osvijetlila istina koja oslobađa i ostvarila pravednost i zadovoljština koje će dovesti da u duši i srcima roditelji i obitelji dožive spokoj i mir. I ako se danas u ovoj molitvi i komemoraciji spominjemo smrti dragih nam vatrogasaca koji su nas napustili, ono što je sigurno, pa i sama smrt nam to ne može uzeti, ono što uvijek ostaje i ono što je nepropadljivo i vječno, po čemu će svaki od nas i biti zapamćen i vrednovan i na zemlji i pred Božjim licem – jesu dobročinstva i ljubav koja smo darivali drugima“, poručio je između ostalog župnik Glasnović.