Na početku pozdravivši sve okupljene Braz de Almeida istaknula je kako se uz to svečano godišnje obilježavanje nastojanja za jedinstvo kršćana prava ekumena događa u svakodnevnim međusobnim susretima gdje kao vjernici jedan u drugom prepoznajemo Krista.

„Mi ovdje u Kutini nismo jedini koji smo okupljeni tijekom ove molitvene osmine. Danas se širom svijeta vjernici sastaju na molitvi za jedinstvo kršćana koja se u Hrvatskoj održava tridesetak, a u svijetu već stotinjak godina. Ovogodišnje tekstove pripremili su kršćani s Malte gdje povijest kršćanstva seže u apostolsko vrijeme. Prema predaji apostol Pavao dosegnuo je obale Malte 60. godine nakon Krista. O tom opasnom, ali u konačnici sretnom Pavlovu putu govore dva posljednja poglavlja Djela apostolskih. Naše molitve i misli danas imaju upravo tu gostoljubivost koju su žitelji tog otoka iskazali Pavlu i brodolomcima: ‘iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje’. Želimo i molimo da njihov primjer uvijek nadahnjuje i sve nas, da jednaku gostoljubivost i susretljivost jedni prema drugima iskazujemo i mi kršćani iz svih zajednica“, poručila je kutinska pastorica. 

O geslu ovogodišnje Svjetske molitvene osmine „Iskazivahu nam nesvakidašnje gostoljublje“ (Dj 27, 18 – 28, 10), govorio je i biskup Košić, istaknuvši kako ga možemo gledati u kontekstu velikih migracija iz Azije i Afrike preko Sredozemlja, a tijekom kojih mnogi ljudi koji se pokušavaju domoći Europe stradavaju. „Mi kao kršćani dužni smo pokazati ljubav svakom čovjeku, a posebno čovjeku u potrebi. Sigurno da je taj motiv i poruka poziv za sve nas već na temelju one Isusove riječi: ‘Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili’ (Mt 25,40). I doista mi smo dužni činiti djela ljubavi i bez obzira radi li se o nevjernicima, vjernicima drugih religija ili našoj braći kršćanima. Ipak, među nama kršćanima je drugačiji odnos. To nije samo pitanje ljubavi prema bližnjem, jer mi kršćani doživljavamo jedni druge kao braću. Nas koje je krsna voda oprala i koji smo ucijepljeni u mistično tijelo Kristovo po sakramentu krštenja, ucijepljeni smo u Crkvu i članovi smo jedne Crkve. To mi vjerujemo i ispovijedamo. Nažalost, tu Crkvu još ne vidimo kao jednu, ali kada se ovako godišnje susretnemo, bez obzira na tradiciju i oznake svake Crkve, mi smo svi svjesni da smo kršćani i to nam je najvažnije. Mi u ovoj molitvenoj osmini molimo za jedinstvo i zato je dobro da možemo i pokazati da je među nama već sada velik stupanj zajedništva“, rekao je biskup, dodavši kako se to jedinstvo nalazi u Isusu Kristu, Riječi Božjoj i krštenju koje nas je učinilo članovima njegove Crkve. 

Na kraju okupljene je u duhu ovogodišnjeg gesla pozdravio i vlč. Motočić, zahvalivši evangeličkoj zajednici na gostoprimstvu. „U ovoj molitvi primijetio sam jedan detalj. Na početku kada se molio prvi psalam, na kraju smo otpjevali Slava Ocu. To me podsjetilo na ono što mi katolički svećenici i redovnice činimo svaki dan nekoliko puta kada molimo časoslov. Na kraju svakog psalma molimo Slava Ocu. To isto čine i u pravoslavnoj Crkvi. Zašto je to tako? Zato jer je to u drugoj polovici 4. stoljeća odredio papa Damaz. On je naredio i sv. Jeronimu da prevede Sveto pismo na latinski koji je tada bio narodni jezik, a kako bi Biblija ušla među ljude. Ta molitva Slava Ocu sve nas povezuje s prvim vremenima Crkve za koja znamo reći da su bila bolja, svetija i ljepša te da je Crkva bila jedna. To su vremena kada su udareni naši temelji i čim smo bliže tim svojim korijenima, tim smo bliže jedni drugima, a naš korijen je Gospodin i Spasitelj naš Isus Krist“, zaključio je vlč. Motočić.