Uz nadbiskupa koncelebrirali su mo. Ivan Andrić, mons. Luka Marijanović, preč. Stjepan Radić, preč. Ivan Lenić te vlč. Robert Erk, a uz asistenciju bogoslova đakovačkog sjemeništa, posluživao je đakon Bernard Prelčec.

Nadbiskup je podsjetio kako je Blažena Djevica Marija, ukazavši se 13. srpnja 1917. u Fatimi, zatražila posvetu Rusije njezinom Bezgrješnom Srcu i pričest za zadovoljštinu na prve subote, rekavši da će tako, ako taj zahtjev ne bude prihvaćen, Rusija širiti svijetom svoje zablude, promičući ratove i progone Crkve. Dobri će, dodala je, biti stavljeni na muke, Sveti Otac će mnogo trpjeti, a razni će narodi biti uništeni. Nakon fatimskih ukazanja nekoliko puta je izvršen čin posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu, ali nije izričito spominjana u toj posveti Rusija. Kad je u lipnju Jubilejske 2000. godine Sveta Stolica otkrila treći dio Fatimske tajne, bilo je istaknuto da je papa Ivan Pavao II. svečanim i općim činom posvete čitavoga svijeta Srcu Marijinu, što ga je učinio na današnji dan 25. ožujka 1984., već učinio što je Gospa zaželjela. Budući da to nije bilo učinjeno u zajedništvu sa svim biskupima svijeta, papa Franjo odlučio je ponovno izvršiti čin posvete u zajedništvu sa sveopćom Crkvom. Pozvao je sve biskupe i čitavu Crkvu da mu se danas na Blagovijest pridružimo u molitvi za mir i prestanak rata Rusije protiv Ukrajine, rekao je nadbiskup.

Potom je pročitao dio pisma pape Franje upućen svim biskupima svijeta, u kojemu Papa navodi kako „Čin posvete želi biti gesta sveopće Crkve koja u ovom dramatičnom trenutku uzdiže Bogu, preko Njegove i naše Majke, bolni vapaj svih patnika i moli za prestanak nasilja te da bi preporučila budućnost čovječanstva Kraljici mira“.

Blagdansku homiliju izrekao je mo. Andrić, koji je na početku posvijestio kako „u ovo korizmeno vrijeme, kada se molitvom, pokorom i djelima milosrđa pripravljamo na Uskrs, Crkva pred nas stavlja sretni trenutak ljudske povijesti – da se prisjetimo kako je započeo ovaj naš spasonosni hod, rame uz rame, s bogočovjekom Isusom Kristom, jer ovaj dan slavi dva pristanka na Božji plan: onaj Kristov i onaj Marijin, koji su za nas urodili plodom uzvišenja čovjeka – našeg pobožanstvenjenja. U ta dva pristanka, u ta dva ‘Evo me!’ daje nam se primjer vjere i posluha Božjoj volji“.

Podsjetivši na riječi pape u miru Benedikta XVI.: Svojim ‘da’, Marija je samom Bogu otvorila vrata ovoga svijeta, Marijin pristanak na Božji plan mo. Andrić nazvao je odrazom onoga Kristova ‘da’ što ga je on izrekao ulazeći u svijet. „Poslušnost Sina odjekuje u poslušnosti Majke i tako je, u susretu ovih dvaju ‘da’, Bog mogao uzeti na sebe lik čovjeka. A sve za nas ljude: radi nas i našega spasenja“, rekao je propovjednik, nastavljajući potom o Marijinom povjerenju u Boga u trenutku anđelovog navještenja, iako nije znala što se događa niti što će se zbiti. Naglasio je kako nam Bog nije dužan davati objašnjenja ili opravdavati svoja djela, no, opet ništa ne želi na silu, nego od nas traži suradnju, traži odnos povjerenja.

Zaključujući homiliju, mo. Andrić podsjetio je okupljene na Marijin odgovor Anđelu: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”, kazavši kako se taj Marijin odgovor nastavlja u Crkvi (u nama!) koja je pozvana uprisutniti Krista u svakom vremenu, ponajprije nudeći Bogu svoju raspoloživost i pristupačnost, kako bi on mogao i dalje pohađati čovječanstvo svojim milosrđem, samim sobom. „Isusov i Marijin ‘da’ obnavlja se u onom ‘da’ što ga izriče svatko tko se srdačno i zdušno odaziva Evanđelju u raznolikim životnim prilikama, omogućujući tako Božji pohod čovjeku i svijetu. Navještenje Gospodnje, Blagovijest postaje tako program kršćanskog duhovnog života. Svako dobro koje činimo, svaki naš Da, svaki Neka mi bude izrečen Bogu potječe od njegove milosti koja nam dobro djelo nadahnjuje i koja nam daje snagu da ga izvršimo“, zaključio je u homiliji mo. Andrić.

Nakon popričesne molitve, nadbiskup Hranić je u zajedništvu s nazočnim svećenicima, časnim sestrama i brojim okupljenim pukom pred oltarom Blažene Djevice Marije izgovarao molitvu povjere čovječanstva, napose Rusije i Ukrajine njezinu Bezgrješnom Srcu. Klečeći, i okupljeni puk pridružio se prošnjama, u glas moleći zadnji dio molitve pape Franje: „Mi zato, Majko Božja i naša, svečano povjeravamo i posvećujemo tvom bezgrješnom Srcu nas same, Crkvu i svekoliko čovječanstvo, a na poseban način Rusiju i Ukrajinu. Primi ovaj naš čin kojeg izvršavamo s povjerenjem i ljubavlju, učini da prestane rat, providi svijetu mir. Ono ‘da’ koje je niknulo iz tvoga Srca otvorilo je vrata povijesti Knezu mira; vjerujemo da će iznova, posredstvom tvojega Srca, doći mir. Tebi dakle posvećujemo budućnost cijele ljudske obitelji, potrebe i očekivanja naroda, tjeskobe i nade svijeta. Neka se po tebi na Zemlju izlije božansko Milosrđe i neka slatki otkucaj mira ponovno odjekuje našim danima. Ženo onoga ‘da’, nad koju je sišao Duh Sveti, donesi među nas Božji sklad. Napoji naše usahnulo srce, ti koja si ‘živo vrelo nade’. Vezla si Isusu tkivo čovještva, učini i nas tkalcima zajedništva. Hodila si našim putevima, vodi nas stazama mira. Amen“.

Molitvenom zajedništvu ovoga dana bili su pozvani pridružiti se svi svećenici, članovi zajednica posvećenoga života i svi vjernici Đakovačko-osječke nadbiskupije, moleći u marijanskim svetištima, župnim i drugim crkvama i kapelama na području Nadbiskupije.