U homiliji biskup je podsjetio sudionike slavlja kako Prvim večernjim hvalama započinje svetkovina sv. Terezije od Isusa, zahvalivši im za sudjelovanje i čestitavši im spomenutu svetkovinu. Ustvrdio je kako nas sv. Pavao u kratkom ulomku iz Prve poslanice Korinćanima na kratak način podsjeća u čemu je posebnost veličine sv. Terezije: ona se opredijelila posvema posvetiti Bogu kao neudana žena, djevica. Kazao je da po Apostolu neoženjeni muškarac, koji se posvema posveti Bogu, kao i neudana žena, djevica, kad se sva povjeri Bogu, postaju plodni za vječnost. Stoga je od početaka Crkve djevičanstvo „radi kraljevstva nebeskog“ bilo na velikoj cijeni, jer ga je pohvalio i sam Gospodin Isus. No, biskup je podsjetio da je Isus u jednoj evanđeoskoj prispodobi kazao kako uz mudre, postoje i lude djevice, ustvrdivši da su lude one osobe koje se nisu udale zbog svoje sebičnosti, a ne zbog cjelovitog predanja Bogu, Isusu Kristu, da bi posvema živjele u Božjem svijetu. To je izazov i danas, kako u našoj Hrvatskoj, tako u cijelom svijetu, koji na svoj način eksperimentira do kamo sežu mogućnosti ostvarivanja našeg života, napose po prodoru u virtualni svijet digitalnim putem kao i postignućima na različitim drugim područjima, ustvrdio je biskup. Napomenuvši kako to omogućuje da među ostalim pokušamo neki naš prodor u dublju i dalju svemirsku stvarnost, kazao je da je sv. Terezija svojom vjerničkom dušom razumjela, da je u životu najvažnije prodrijeti u Božji svijet, gdje se krije punina i smisao našeg postojanja. Vođena Božjom riječju provjeravala je do kuda to ona može stići, ustvrdio je biskup. No, Božja riječ nije bila za nju tek neka teorijska istina, nego pretočena u svakodnevno iskustvo. Spomenuo je da se sv. Terezija svojom upornošću, pokretnošću, nezaustavljivošću i strastvenošću za Božje uzdigla do izvanrednog životnog iskustva, te je na njezinim svetačkim slikama, uključujući i njezinu sliku na glavnom oltaru požeške Katedrale, gledamo u zanosu prodora u Božji svijet. 

Biskup je poželio da nam sv. Terezija bude primjer i poticaj da se ne zaustavimo u nekim svojim malim svjetovima, koji nas počesto pritišću i sapinju, te osjećamo kako u njem ne možemo opstati, nego da imamo njezinu hrabrost i strastvenost tragati za višim, dubljim, Božjim svijetom, i da se u njega što snažnije ukorijenimo. To je naša osobna i zajednička hrvatska šansa, kao i cijele naše zemlje, razdirane različitim sustavima sebičnosti i ugrožene moćnim oružjima, koji nas čine žrtvama vlastitih mogućnosti, ustvrdio je biskup. Dok razmišljamo sa sv. Terezijom o smislu našeg postojanja, molimo da se ne dogodi najteži sraz oružja u Isusovoj domovini, Svetoj Zemlji, Izraelu, nego da bude dovoljno mudrosti kod svih svjetskih vođa, prosvjetljenih Božjim svjetlom i savješću, koja čovjekovu slobodu upravlja na ono što je dobro, te pobijedi mir, zaključio je biskup.

Prije Marijina hvalospjeva „Veliča duša moja Gospodina“ biskup Škvorčević je izložio na čašćenje relikviju sv. Terezije a sva katedralna zvona oglasila su početak svetkovine u njezinu čast. Na svršetku Večernjih hvala biskup je pozvao sudionike na sutrašnje središnje slavlje svetkovine sv. Terezije, koje će predvoditi Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit u zajedništvu s drugim biskupima Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Izrazio je uvjerenje da je večerašnja molitva u njihovim srcima tako pokrenula zajedništvo, da će ga poželjeti opet očitovati na spomenutom slavlju. Zamolio je sv. Tereziju neka prati svakoga od njih, da u njima pobjeđuje Isusova snaga, te je na sve zazvao Božji blagoslov.

Nakon Večernjih hvala duhovni program nastavljen je molitvenim bdijenjem mladih pred relikvijom sv. Terezije Avilske, koje je predvodio vjeroučitelj i duhovnik požeške Katoličke gimnazije Tomislav Dokoza, a sudjelovali su učenici i profesori spomenute Gimnazije čija je sv. Terezija zaštitnica. Na temelju poticajnih misli što ih je sv. Terezija zapisala u svojim djelima, kao i određenih evanđeoskih tekstova, mladi su molili ponajprije za svoje vršnjake u gradu Požegi i u cijeloj Biskupiji, za nova duhovna zvanja, za obitelji, za bolesne i napuštene, za mir u ratom zahvaćenom Izraelu i Ukrajini te za sve druge ljude u potrebi.