Molitveno slavlje Cvjetnice u obitelji u zapriječenosti sudjelovanja na slavlju euharistije

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić / Foto: zg-nadbiskupija.hr

Predviđeno je da slavlje traje oko 45 minuta. Prikladno je da se na stol stavi raspelo i svijeća te da se priprave maslinove grančice (ili vaza s drugim zelenim granjem). Grančice će biti donesene, a svijeća upaljena u trenutku koji je naznačen u tekstu.

Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj molitve, a svi ostali ukućani sudjeluju odgovarajući, kako bi se u uzajamnosti molitve i riječi postiglo zajedništvo ispovijedanja vjere.

Čitanje Muke Gospodinove raspoređeno je ‘po ulogama’. Pripovjedačke dijelove čita Čitač, a ostali su podijeljeni na pojedine sudionike: Isus, Zbor, Juda, Petar, Veliki svećenik, Pilat, Sluškinja I., Sluškinja II., Žena (Pilatova), Satnik. Moguće je da jedan član obitelji čita sav tekst. Način navještaja može se prilagoditi mogućnostima: ako su samo dva navjestitelja, jedan čita Isusove riječi, a drugi sav drugi tekst; ako su tri navjestitelja, prvi čita pripovjedački dio (Čitač), drugi Isusove riječi, a treći sve ostale uloge.

Prikladno je da se u središte, na stol, ili na neko drugo vidljivo mjesto, postavi raspelo kao znak Kristove prisutnosti.

Uvod

Za uvod se može zapjevati pjesma Počinje se slavna muka, za koju glazbenu pratnju možete pronaći na poveznici: Počinje se slavna Muka_mp3 (u izvedbi Zbora Instituta za crkvenu glazbu u KBF-a u Zagrebu i Zbor »Pelikan« sestara Klanjateljica Krvi Kristove).

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Amen.

Bog, otac milosrđa i vrelo spasenja,
pohađa nas po svome Sinu Isusu Kristu,
koji je naše boli i našu smrtnost uzeo na se
da bi nas izbavio iz ropstva grijeha i smrti
i obdario nas životom u njegovoj vječnosti.

Blagoslovljen Bog u vijeke.

Cvjetnica je. Nedjelja Muke Gospodnje. Pred očima nam je mnoštvom ispunjena naša crkva, procesija s maslinovim grančicama i svečano pjevanje Muke Gospodina našega Isusa Krista. Ovogodišnju Cvjetnicu živimo bez te okupljenosti mnoštva, bez procesije i blagoslovljenih grančica koje bi resile naš dom i bile znak Božjega blagoslova i naše blizine s Gospodinom. Ono što je u ovim okolnostima preostalo iz toga svečanoga obreda Cvjetnice, bît je slavljenja ovoga velikoga Gospodinova dana: slavimo njegov mesijanski, spasenjski ulazak u grad Jeruzalem. U Gospodinu koji prolazi kroz vrata zidina Jeruzalema, prepoznajemo Spasitelja koji dolazi na vrata naših domova, na vrata naših srdaca, na prag naših odnosa… Tu je, blizu, pred našim ‘zidinama’ koje smo podigli u strahu od ljudi i u zatvorenosti pred Božjom dobrotom. Da bi došao k nama kao Spasitelj, nisu potrebni koraci, nisu potrebne ni grančice masline, dostatno je tek otvoreno srce, srce koje žeđa za spasenjem i koje se raduje spoznaji da je Krist jedini spasitelj svijeta. S tim pouzdanjem poslušajmo riječi iz svetoga evanđelja po Mateju.

Netko od odraslih ukućana pročita evanđeoski odlomak o Isusovu mesijanskome ulasku u Jeruzalem.

Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: »Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. Ako vam tko što rekne, recite: ‘Gospodinu trebaju’, i odmah će ih pustiti.« To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku:

»Recite kćeri Sionskoj:
Evo kralj ti tvoj dolazi,
krotak, jašuć na magarcu,
na magaretu, mladetu magaričinu.

Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: »Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!«

Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: »Tko je ovaj?«
A mnoštvo odgovaraše: »To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.«

Riječ Gospodnja.

Ostane se nekoliko trenutaka u tišini.

Gospodin Isus dolazi kao spasitelj k svome narodu i u grad Jeruzalem stupa s Maslinske gore, s istočne strane gradskih zidina. To je strana s koje, kako pokazuju svjedočanstva iz povijesti, Jeruzalem nije nikada bio napadnut. Zato »onaj koji dolazi s istoka«, nije neprijatelj i osvajač, nego branitelj, osloboditelj, spasitelj, izbavitelj. On je istinski Istok, ishodište i izvorište svakoga života i svakoga dobra. Spasenja nema izvan njega i bez njega. On dolazi »s istoka«, kao Sunce koje sviće i obasjava svijet svojim svjetlom i životvornom toplinom. Isusov mesijanski ulazak u grad Jeruzalem iz Maslinske gore, na istočna vrata grada, tako se razumijeva kao svršetak progonstava i nevolja, kao povratak i očitovanje Božje pobjedne slave, koja nadjačava svakoga neprijatelja i svako zlo.

Današnji spomen na Gospodinov spasenjski dolazak na gradska vrata i na ulazak u grad Jeruzalem, daje nam doživjeti ovaj sveti dan kao »velika vrata svetoga Velikoga tjedna«, kao »svečani portal« kroz koji stupamo u svete dane slavljenja Kristova djela spasenja – njegove muke, smrti i uskrsnuća – djela kojim je nadvladao svako zlo i pobijedio i zadnjega čovjekova neprijatelja: smrt. 

Pritisnuti nevoljama koje nam prijete, ne razaznajemo otkud nam dolaze. »Zidine« koje smo podigli i sve mjere koje poduzimamo u obrani od opasnosti koja nam prijeti, nisu uspjele zaustaviti pogibelj. Opasnost bolesti zahvatila je i našu domovinu, ušla je u naše gradove, doprla je i blizu nas. Osjećamo nemoć pred prijetnjom nevolje. 

I grijeh nas je zahvatio. Osjećamo u svojim srcima rane grijeha i teret zarobljenosti njime. Skrivajući vlastitu grješnost podignuli smo zidove koji nas dijele od naših bližnjih, zidove koji nas zatvaraju u naš svijet, u strahu da bismo pred Bogom koji hita da nas spasi mogli izgubili radost života.

Ali Bog ne napušta svoga naroda. On je s njime u njegovu sužanjstvu, u njegovim mukama i tjeskobama. On je Bog blizine i utjehe. Dolazi k nama, prolazi našim, ljudskim putem, putem trpljenja i umiranja, da bi nas izbavio iz svakoga zla, iz smrti, i obdario nas ljepotom svoga spasenja.  Stoji pred vratima naših domova i naših srdaca. 

Sada se na stol, prema mogućnostima, može postaviti vaza s maslinovim grančicama ili drugim zelenim granjem, kao znak pozdrava Gospodinu koji dolazi. Ova gesta nije zamjena za liturgijski ophod s maslinovim grančicama. Zato se u ovome obiteljskome slavlju maslinove grančice ne blagoslivljaju. Netko od djece upali svijeću na stolu.

Saberimo se u tišini i otvorimo vrata svoga života »Onomu koji dolazi u ime Gospodnje«, kako bi njegova slava nadvladala u nama svaki strah i tjeskobu i obradovala nas snagom njegova spasenja i ljepotom njegove blizine.

Poklici Spasitelju Isusu Kristu

Nakon kratke tišine Gospodina se pozdravi molitvom Psalma 47. Čitač naviješta Psalam, a ostali ukućani iza svake strofe ponavljaju antifonu (pripjev):

Ant.     Slava i čast tebi, Spasitelju Kriste!

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.    Ant. 

Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!    Ant.

Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.    Ant.

Nakon molitve psalma, predvoditelj izgovara poklike Gospodinu Isusu Kristu, a ostali odgovaraju zazivom: Gospodine, smiluj se.

Gospodine, koji dolaziš u ime Gospodnje
i objavljuješ nam Očevu ljubav i milosrđe,
smiluj se. 

Gospodine, smiluj se.

Kriste, koji hodiš putem muke i smrti
da nas spasiš od svakoga zla i iz smrti nas izbaviš,
smiluj se.

Gospodine, smiluj se.

Gospodine, koji nam otvaraš vrata vječnosti
i naše živote obasjavaš svjetlom Božje slave,
smiluj se. 

Gospodine, smiluj se.

Pomolimo se.

Svemogući vječni Bože,
ti si nam veličinu svoga čovjekoljublja očitovao
životom svoga jedinorođenoga Sina Isusa Krista,
koji je, postavši čovjekom, naše boli uzeo na se
i dao se raspeti da bi svojom smrću usmrtio i našu smrt.
Smjerno te molimo:
okrijepi nas pouzdanjem u tvoju očinsku dobrotu
i otvori nam srca pred Gospodinom koji dolazi;
daj da u bolima i nevoljama života
slijedimo primjer njegove strpljivosti
te svi, s njime trpeći, vjerno kročimo putem spasenja
i zavrijedimo biti dionici dara uskrsnuća.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvome
koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog,
po sve vijeke vjekova.

Amen.

Čitanje Božje riječi

Ovdje su donesena biblijska čitanja predviđena za Nedjelju Muke Gospodnje, Cvjetnicu. Predlaže se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i mogućnostima. Moguće je pročitati samo tekst evanđelja

Prvo čitanje     Iz 50, 4-7

Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušam kao učenici.
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 22, 8-9. 17-18a. 19-20. 23-24

Može se pjevati na neku od znanih melodija. Psalam se može čuti na poveznici: Bože moj, zašto si me ostavio (izvedba: Z. i M. Bartolić).

Pripjev:     Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio. 

Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Drugo čitanje    Fil 2, 6-11 

Ponizi sam sebe… zato Bog njega preuzvisi.  

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima 

Krist Isus, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnikā, zemnikā i podzemnikā.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje     Mt 26, 14 – 27, 66 (ili kraća verzija: (27, 11-54; od zvjezdice *)

Ilustracija: pinterest.com

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa:

SVI: “Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?”

On pošalje dvojicu učenika i rekne im:

ISUS: “Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: `Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao Pashu sa svojim učenicima? I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.”

Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. A uvečer dođe on s dvanaestoricom.  I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus:

ISUS: “Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji sa mnom blaguje.”

Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim:

Učenik 1: “Da nisam ja?”

Učenik 2: “Da nisam ja?”

Učenik 3: “Da nisam ja?”

A on im reče:

ISUS: “Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!”

I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče:

ISUS: “Uzmite, ovo je tijelo moje.”

I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče:

ISUS: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.  Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.”

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus:

ISUS: “Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.”

Na to će mu Petar:

PETAR: “Ako se i svi sablazne, ja neću!”

A Isus mu reče:

ISUS: “Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.”

Ali on je upornije uvjeravao:

PETAR: “Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti.”

A tako su svi govorili.

SVI: Ne, nećemo te zatajiti!

I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima:

ISUS: “Sjednite ovdje dok se ne pomolim.”

I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče:

ISUS: “Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!”

Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše:

ISUS: “Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!”

I dođe, nađe ih pozaspale.A uskoro u Maslinski vrt stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina.  A izdajica im njegov dade znak:

JUDA: “Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!”

I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče:

JUDA: “Učitelju!”

I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci.

Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega:

SVI: “Mi smo ga čuli govoriti: `Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!`”

Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa:

VELIKI SVEĆENIK: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?

A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita:

VELIKI SVEĆENIK: “Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?”

A Isus mu reče:

ISUS: “Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.”

Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče:

VELIKI SVEĆENIK: “Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?”

Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći:

SVI: “Proreci! Proreci!”

I sluga ga stadoše pljuskati.

I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika;  ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče:

SLUŠKINJA:”I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.”

PETAR: “Niti znam niti razumijem što govoriš.”

I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima:

SLUŠKINJA: “Ovaj je od njih!”

PETAR: Nisam! Ne poznam tog čovjeka!

SVI: “Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!”

PETAR: “Ne znam čovjeka o kom govorite!”

I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče da će ga tri puta zatajiti. I briznu u plač.

Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat:

PILAT: “Ti li si kralj židovski?”

ISUS: “Ti kažeš.”

I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita:

PILAT: “Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.”

A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio. O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali.  A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba.  I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti.

A on im odgovori:

PILAT: “Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?”

Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu.  Pilat ih opet upita:

PILAT: “Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?”

A oni opet povikaše:

SVI: “Raspni ga!”

Reče im Pilat:

PILAT: “Ta što je zla učinio?”

Povikaše još jače:

SVI: “Raspni ga!”

Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu  i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati:

SVI: “Zdravo, kralju židovski!”

I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto.

I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.  Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: “Kralj židovski.”  A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.  Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:

SVI: “Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana,  spasi sam sebe, siđi s križa!”

Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima:

SVI: “Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!”

Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete.  O devetoj uri povika Isus iza glasa:

ISUS: “Eloi, Eloi lama sabahtani?”

To znači:

ISUS: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”

Neki od nazočnih čuvši to govorahu:

SVI: “Gle, Iliju zove.”

A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći:

VOJNIK: “Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.”

A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. (pokleknuti i nekoliko trenutaka biti u tišini)

I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.

A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče:

SATNIK:”Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“

Riječ je Gospodnja.

Ilustracija: zupa-presv-srca-isusova-vinisce.hr

Meditacija nad Božjom riječju

Slijedi meditacija na temelju naviještenih biblijskih čitanja. Predvoditelj slavlja ili drugi roditelj mogu čitati sljedeći tekst.

Zar jedan sat ne mogoste probdjeti sa mnom?

Prošle godine, u zajedničkome klanjanju pape Franje i čitave Crkve pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i u molitvi za oslobođenje od opasnosti pandemije, naviješten je evanđeoski odlomak o oluji koja je zatekla Isusove učenike na lađi, u noći, na moru (Mk 4, 35-41).

1. Tama noći, lelujavost lađe i dubina mora slike su nesigurnosti ljudskoga života. Obuzeti strahom, učenici bude Učitelja koji je bio zaspao na lađi. Govore mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« On, pak, zapovijeda vjetru da utihne, okreće se potom učenicima i propituje njihovo pouzdanje u njega: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?«

Čini se da su se učenici bili oslonili na svoja ribarska iskustva i na lađarska umijeća. Pustili su Isusa da spava. Mislili su da mogu sami. A kada spoznaju da se iz nevolje ne mogu izbaviti svojim snagama, bude Učitelja i predbacuju mu da ne mari za njih. On im dopušta taj prigovor jer znade koliko je krhka njihova vjera i koliko će još trebati iskušenja i pogibli da bi uzvjerovali kako je on jedini Spasitelj i Otkupitelj. Učit će ih pouzdanju upravo u trenutcima kada ne budu osjećali ugroze i kada se budu osjećali sigurnima.

2. U evanđelju koje smo slušali u ovome obiteljskome slavlju Nedjelje Muke Gospodnje vidimo učenike kako ponosno hode uz Isusa, prate ga na njegovu svečanome mesijanskome ulasku u grad Jeruzalem. Mnoštvo ga slavi kao kralja, kao obećanoga Mesiju, pa su učenici i sami osjećali radost slavlja. Naslućivali su da dio toga klicanja i hvale pripada i njima jer i oni su, pomisliše, doprinijeli širenju njegove radosne vijesti i najavku njegovoga kraljevstva.

Sigurnost koju su učenici osjećali okrijepljena je zajedništvom s Gospodinom za stolom pashalne večere, a ljubav im je iskazao i opravši im noge. Molio je s njima i za njih. Vidjeli su koliko ih ljubi i mislili su da ih ništa ne može rastaviti od njega. Ta sigurnost, opet oslonjena na njihove snage, priječila ih je da razumiju dubinu riječî u kojima im je najavio kako će uskoro biti izdan, uhićen i predan neprijateljima. Uvjeravali su ga kako se to njemu »ne smije dogoditi«; puni sigurnosti u sebe govorili da ga nikada ne će ostaviti i zanijekati, ma što da se dogodi.

Isus, znajući što će se zbiti, odlazi s učenicima na Maslinsku goru. Povlači se u Getsemanski vrt, u osamu, u molitvu, u noć. Prizor sličan onomu u oluji na moru. No, sada se učenici osjećaju sigurnima, premda se bliži »Isusov čas«. On ih s povjerenjem poziva: »Ostanite ovdje i bdijte sa mnom.« Njih, međutim, u njihovoj sigurnosti obuzima san; ne vide da Isusa obuzimaju »žalost i tjeskoba«. Ni prijekor »Zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?« niti ponovljeni poziv »Bdijte i molite da ne padnete u napast!« nisu im bili dostatni da prepoznaju da je došao »Isusov čas«. Ostavljaju Učitelja u njegovim mukama i tjeskobama.

»I ponovno dođe i nađe ih pozaspale.« On koji ih je izbavio iz prijetnje oluje i morskih valova, sada je napušten. Oni spavaju uz njega. Budi ih, ali ne da bi mu pomogli u njegovoj muci, nego kako bi njegovim trpljenjem i mukom oni bili izbavljeni iz svoje prividne sigurnosti, iz zaborava na njega koji je jedini spasitelj. Malovjernost i »pozaspalost« učenikâ ne će Isusa nagnati da ih napusti i da ih se odrekne. Oni su njegovi jer radi njih je došao na svijet.

3. Te dvije slike učenikâ – žarka molitva Gospodinu i zaborav na njega – slike su stanjâ naše vjere. Načas smo oduševljeni Gospodinom, puni pouzdanja i obećanja, izručeni njemu u svojim brigama i nevoljama, a načas okrenuti sebi i svojim snagama, bezbrižni za ono što se događa oko nas, samouvjereni u svoje ciljeve i planove. No, prizori se brzo izmjenjuju. Začas nas dohvati nevolja, tjeskoba, strah, neka ‘oluja’, bolest, potres, prijetnja…  Isusov poziv »Bdijte i molite da ne padnete u napast!« opomena je da čvrstom vjerom držimo povezane sve trenutke života – i one u kojima osjećamo sigurnost i one koji u nama rađaju strah i zabrinutost. Bdijenje i molitva čuvaju nas u Božjoj blizini i daju nam osjetiti snagu njegove zaštite – i onda kad smo naizgled sigurni i onda kad smo pritisnuti nevoljom.
4. Isus, premda kao čovjek zahvaćen strahom i tjeskobom pred trenutcima muke i smrti, pun  je pouzdanja u nebeskoga Oca. Moli sinovskim predanjem: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«

Ne znamo što Gospodin hoće od našega života, ali pouzdanje u njega daje nam sigurnost da on sve izvodi na dobro, da ništa nije izvan njegova nauma spasenja, pa i onda kada se sve zbiva mimo naših htijenja, planova i očekivanja, i kada nam se čini da se sve urušava i propada. Reći pred Gospodinom »Neka se vrši tvoja volja; ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti« znači progledati očima vjere. U tome vjerom rasvijetljenome pogledu sve postaje drukčije: i nevolje, i bolest, i strahovi. Sve je rasvijetljeno blizinom Onoga koji je iznad svega.

5. Isus, radosno dočekan pri njegovu kraljevskome ulaska u Jeruzalem, sada je zaodjeven u ruho poniženja. Mesija i kralj sada u Grad ulazi svezan, ponižen, izdan, optužen… Ulazi na ona ista vrata, s istoka, s Maslinske gore, kao istinski Spasitelj, obznanjujući da poniženje, trpljenje, križ i smrt ne niječu Božju blizinu; upravo se u tim neprilikama jasnije rasvjetljava narav njegova kraljevanja i njegova spasenjska moć. Zato je ovaj njegov drugi ulazak, kad je »uhićen i vođen«, svezan i ponižen, zapravo istinski mesijanski ulazak u svoj Grad. U ovome su ulasku klicanje i hvalospjevi zamijenjeni porugama i udarcima. Prostrte haljine pred njegovim nogama zamijenjene su trganjem odjeće s njega. Slavljenje je ustupilo mjesto poniženju.

No, Isus znade ono što nitko ne zna. Znade da njegovi protivnici svojom silom pokazuju ljudsku nemoć. Znade da je njegovo poniženje i trpljenje potrebno baš radi njih, kako bi jasnije spoznali njegovu božansku moć i nepokolebljivu ljubav prema ljudima. Ne opire se. Dopušta im udarce i poniženja – radi njih samih.

Ljudska drama kroz koju prolazi čovjek Isus, trpeći i umirući, ocrtava put teološke drame koja preobražava našu spoznaju Boga i otkriva čudesnost njegova spasenjskoga puta: On, iščekivani Spasitelj, prihvaća put »trpećega sluge Gospodinova« kojega naviješta prorok Izaija (u prvome čitanju). Kristova čudesna pomirenost trpljenja i spasenja, umiranja i novosti života, otvara prostor pomirenju one najdublje razdijeljenosti koja nas pogađa – razdijeljenosti čovjeka od Boga. Kao što su u Kristu »pomireni« smrt i život, tako su pomirbeno združeni čovjek i Bog. U toj pomirenosti nevolje postaju mjesto očitovanja Božje blizine i utjehe.

6. Krist ponizi sam sebe, postade poslušan do smrti na križu… i zato ga Bog preuzvisi. Tim riječima apostol Pavao izriče Isusovo pouzdanje u nebeskoga Oca i sažimlje otajstvo njegove muke i uskrsnuća. Put do uzvišenja i proslave jest put poniznosti. Krist ponizi sam sebe. Nije ga Otac ponizio, niti ga je lišio jednakosti sa sobom. Krist je sâm odabrao put poniženja, sâm želi biti poslušan do smrti. I zato ga je Bog uzvisio i proslavio.

Znademo Gospodinu kao žrtvu prikazivati svoja poniženja, ona iskustva kad nas drugi ponize ili uvrijede. U takvim iskustvima u nama se najprije rađa otpor, a potom, u spoznaji vlastite nemoći, taj se otpor u nama utišava te ga kao ‘vjernici’ pokušavamo preobraziti u dar Gospodinu, u žrtvu za Gospodina. Katkada znademo pred Gospodinom biti i ponosni što možemo nešto za njega prikazati kao žrtvu. Međutim to je prisilno poniženje, poniženje koje ne dolazi iz nas, nego je plod naše nemoći, plod neizbježnosti žrtve.

Znademo prihvatiti križ, osobito kad nemamo drugoga izbora, a Krist nas poziva da izaberemo križ i onda kad imamo mogućnost drugačijega izbora. To je Kristov put, put samoponiženja i odreknuća, kako bi se Bog mogao proslaviti u nama. Put vjerničke zrelosti treba da iz spremnosti prihvaćanja križa preraste u spremnost da izaberemo križ.

Krist »ponizi samoga sebe« da bi nas susreo u našim nevoljama i našim križevima. Kroz cijeli evanđeoski odlomak provlači se Isusova šutnja i njegovo predanje volji Očevoj. Na početku, u dvorani posljednje večere, on učenicima predaje kruh i vino, znak predanja samoga sebe. U Maslinskoj gori predaje se potpuno u volju Očevu moleći Ne moja nego tvoja volja neka bude, i potom se bez opiranja predaje u ruke svojih progonitelja. Pred Herodom šuti, ne progovara ni riječi, opet u znak svoga predanja. I na Kalvariji, konačno, posljednja riječ jest predanje: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.«

7. Naše čitanje Muke Gospodinove ‘po ulogama’ nema za cilj na dramski način prikazati njegovo trpljenje i smrt, niti pokazati našu ulogu u Kristovoj muci, nego je cilj da shvatimo ulogu Kristove muke u našemu životu. Po njegovoj smo ‘ulozi’, po njegovu predanju i umiranju, svi opravdani i spašeni. Naša uloga u našemu životu nije najvažnija, nije ‘glavna’. Samo onaj koji je izvor života i u čijoj je ruci sav svijet, može igrati ‘glavnu ulogu’. Zato i ono što doživljavamo kao trpljenje i nevolju, može biti prepoznato samo kao Božja igra u kojoj nama – zaboravnima i okrenutima sebi i svojoj ulozi – otkriva svoju blizinu i ljepotu svoga spasenja.

Puno smo puta u životu, poput učenika s lađe na uzbibanome moru, zavapili: »Gospodine, zar ne mariš što ginemo?« A on, dopuštajući i valove i nevolje, tješi nas opomenom: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« i poziva nas: »Bdijte i molite da ne padnete u napast!« Trpljenja i nevolje ne niječu dar spasenja, nego »širom otvaraju uska vrata« kroz koja nam je proći.

Može se ostati nekoliko trenutaka u tišini i razmatranju. Članovi obitelji mogu i sami iznijeti svoj doživljaj Božje prisutnosti i spoznaje Boga kao onoga u čijoj je ruci život svijeta.

Ispovijest vjere

Okrijepljeni Isusovim pouzdanjem nebeskoga Oca
ispovjedimo svoju vjeru:

Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.

I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

Foto: cathopic.com

Sveopća molitva

1. S vjerom i pouzdanjem utecimo se nebeskomu Ocu
   proseći mudrost razumijevanja i snagu prihvaćanja njegove volje. Molimo zajedno:

Usliši nas, Gospodine.

Molitvene zazive mogu moliti članovi obitelji naizmjenice. Prikladno je ovdje uključiti djecu.

1. Bože, tvoj je Sin na današnji dan svečano ušao u grad Jeruzalem
   da ondje izvrši tvoj naum spasenja:
   daj svojoj Crkvi da vjerno hodi putem evanđelja
   te jednom prispije k vratima nebeskoga grada, molimo te.
2. Bože, tvoj je Sin na današnji dan
   bio slavljen kao kralj i osloboditelj svoga naroda:
   daruj svojim vjernima dar evanđeoske mudrosti
   da se ne dadu zavesti slavom svijeta,
   nego da uvijek imaju pred očima dar vječnosti
   koju si nam u Kristu pripravio, molimo te.
3. Bože, tvoj je Sin radi našega spasenja
   ostao poslušan tvojoj volji sve do smrti na križu:
   pomozi nam razumjeti tvoju volju
   i onda kada na putu života susretnemo
   križ, trpljenje, bolest i nedaće, molimo te.
4. Bože, tvoj je Sin s ljubavlju oprostio svima koji ga na smrt osudiše: oprosti nam naše grijehe
   i obdari nas ljubavlju koja oprašta,
   molimo te.
5. Bože, tvoj je Sin došao k ljudima kao liječnik duše i tijela:
   obdari znanjem i strpljivošću sve liječnike i osoblje u zdravstvu
   da svojim zalaganjem i radošću služenja
   oboljelima posvjedoče tvoju spasenjsku blizinu,
   molimo te
6. Bože, tvoj je Sin iskusio samoću i napuštenost od svojih najbližih:
   budi blizu onima koji trpe osamljenost u bolesti,
   utješi obitelji koje ne mogu biti blizu svojim bolesnima i umirućima,
   molimo te.
7. Bože, ti si svoga Sina, koji je sišao u iskustvo smrti, uskrisio od mrtvih: svjetlom uskrsnuća obasjaj i našu preminulu braću i sestre,
   molimo te.

Ovdje se mogu dodati i posebne molitvene nakane obitelji: za odsutne članove, za bolesne, za susjede…

Upravimo Ocu nebeskome svoju molitvu
iščekujući dolazak njegova Kraljevstva:

Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.

Litanijski zazivi

Zagledani u Gospodina Isusa Krista,
koji radi našega spasenja prihvaća trpljenje i smrt,
uputimo mu svoje vapaje:

Gospodine, smiluj se.     Gospodine, smiluj se.

Kriste, smiluj se.    Kriste, smiluj se.

Gospodine, smiluj se.     Gospodine, smiluj se.

Oče nebeski, Bože,     smiluj nam se.

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,     smiluj nam se.

Duše Sveti, Bože,     smiluj nam se.

Sveto Trojstvo, jedan Bože,     smiluj nam se.

Isuse, Sine Boga živoga,     smiluj nam se.

Isuse, Kralju slave Očeve,     smiluj nam se. 

Isuse, trajna sliko Očeva,     smiluj nam se. 

Isuse, objavitelju Božje ljubavi i milosrđa,     smiluj nam se. 

Isuse, uspostavitelju Božjega kraljevstva,     smiluj nam se. 

Isuse, učitelju pouzdanja u Božju dobrotu,     smiluj nam se. 

Isuse, učitelju prihvaćanja volje Očeve,     smiluj nam se. 

Isuse, do smrti Ocu poslušni,     smiluj nam se. 

Isuse, u molitvi Ocu izručeni,     smiluj nam se. 

Isuse, u strahu Ocu potpuno predani,     smiluj nam se.  

Isuse, Slugo našega spasenja,     smiluj nam se. 

Isuse, ljubitelju ljudi u njihovim nevoljama,     smiluj nam se.  

Isuse, Pravedniče od nepravednika okrivljeni,     smiluj nam se. 

Isuse, Istino lažno optuženi,     smiluj nam se. 

Isuse, Živote na smrt osuđeni,     smiluj nam se.  

Isuse, poljupcem izdani,     smiluj nam se. 

Isuse, od učenikâ iznevjereni,     smiluj nam se.

Isuse, od svojih najbližih ostavljeni,     smiluj nam se.

Isuse, od svoga naroda odbačeni,     smiluj nam se. 

Isuse, uvredama poniženi,     smiluj nam se.

Isuse, udarcima izmučeni,     smiluj nam se.

Isuse, trnovom krunom okrunjeni,     smiluj nam se. 

Isuse, haljinâ lišeni,     smiluj nam se. 

Isuse, na križ pribijeni,     smiluj nam se. 

Isuse, kopljem probodeni,     smiluj nam se. 

Isuse, u boli i umiranju napušteni,     smiluj nam se. 

Isuse, na križu umrli,     smiluj nam se. 

Isuse, u grob položeni,     smiluj nam se. 

Isuse ponizni,     smiluj nam se. 

Isuse strpljivi,     smiluj nam se. 

Isuse vjerni,     smiluj nam se. 

Isuse, u svemu u Oca pouzdani,     smiluj nam se.

Isuse, pun milosrđa i dobrote,     smiluj nam se. 

Isuse, pun ljubavi i praštanja,     smiluj nam se. 

Isuse, koji si naše boli uzeo na se,     smiluj nam se.
Isuse, koji svojim ranama ozdravljaš naše rane,     smiluj nam se.
Isuse, koji svojom pravednošću opravdavaš naše krivice,     smiluj nam se.

Isuse, koji svojom smrću pobjeđuješ našu smrt,     smiluj nam se. 

Isuse, koji nam otvaraš vrata Očeva kraljevstva,     smiluj nam se.  

Isuse, darivatelju vječnoga života,     smiluj nam se.  

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,     oprosti nam, Gospodine. 

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,     usliši nas, Gospodine,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,     smiluj nam se, Gospodine.

Zaključna molitva

Oče nebeski, tvoj se Sin radi našega spasenja predao u smrt
i nas, nedostojne, učinio dostojnima tvoga smilovanja.
Primi naše molitve i okrijepi nam vjeru
da, predani u tvoju volju, radosno kročimo životom,
objavljujući svima tvoju ljubav i milosrđe.
Probudi u nama poniznost pred tajnama života i svijeta
i pomozi da u svemu tražimo trag tvoje prisutnosti.

Ne napusti nas u nevoljama koje nas pohađaju
i u opasnostima koje nam prijete.
Vrati zdravlje bolesnima,
pouzdanjem u tebe okrijepi usamljene,
daruj mir umirućima,
u zagrljaj vječnosti primi preminule,
budi utjeha svima koji tuguju.
Podari snage liječnicima i svim djelatnicima u zdravstvu,
mudrosti svima koji nose zadaće upravljanja,
strpljivosti svima koji se brinu za red i sigurnost.

Pomozi nama da s ljubavlju i odgovornošću pristupamo svojim bližnjima
te svima očitujemo tvoju očinsku dobrotu i blizinu,
kako bi na ovome putu kušnjâ i nevoljâ
lice Crkve zasjalo pouzdanjem u tebe
i nadom u tvoje spasenje,
koje nam daruješ po žrtvi svoga Sina Isusa Krista,
koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Amen.

Može se dodati i sljedeća molitva.

Molitva pape Franje Blaženoj djevici Mariji

O, Marijo, Ti na našemu hodu 

sjajiš kao znak spasenja i nade.

Povjeravamo se Tebi, Zdravlje bolesnih,

koja si pod križem bila pridružena

Isusovoj boli, ostajući čvrsta u vjeri.

Ti, Najvjernija odvjetnice naroda našega, *

znaš što nam je potrebno

i sigurni smo da ćeš to i providjeti,

kako bi se – kao nekoć u Kani Galilejskoj – 

mogla vratiti radost i slavlje,

nakon ovoga vremena kušnje.

Pomozi nam, Majko Božje ljubavi,

suobličiti se volji Očevoj

i učiniti što god nam kaže Isus,

koji je na sebe uzeo naša trpljenja 

i ponio naše boli,

da bi nas – po križu –

doveo k radosti uskrsnuća.

Amen.

 * Molitva je u ovome zazivu prilagođena našim prilikama (umjesto zaziva Mariji, čašćenoj kako »Salus populi romani«).

Molitvi se mogu dodati i zazivi drevne marijanske antifone:

Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice.

Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,

Djevice slavna i blagoslovljena,

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Završetak molitvenoga slavlja

Bog, začetnik života i vrelo ljudskoga spasenja,
okrijepio nas pouzdanom vjerom
i predanjem u njegovu volju.

Amen.

Krist, ponizni sluga Očev,
koji je radi našega spasenja prihvatio trpljenje i pošao u smrt,
rasvijetlio nam život mudrošću križa. 

Amen.

Bog Duh Sveti, utjeha vjernima,
obasjao nas nadom u vječnost
i ispunio naše dane svojim mirom.

Amen.

Blagoslov Boga svemogućega neka siđe na nas
i ostane vazda nad nama.

Amen.

Potom svi zajedno mogu zapjevati neku prikladnu pjesmu. 

Ovdje možete preslušati pjesmu: O Spase roda ljudskoga_mp3 (izvodi: Zbor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu).

Priredio:

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

www.hilp.hr