Mons. Antun Škvorčević predvodio misu na svetkovinu sv. Klare u Novom Zagrebu
Foto: L. Miler // Proslava svetkovine sv. Klare u Novom Zagrebu
Zagreb (IKA)
Euharistijskim slavljem, koje je u nedjelju 11. kolovoza 2024. predvodio umirovljeni požeški biskup Antun Škvorčević, proslavljena je u Župi sv. Klare u Novom Zagrebu svetkovina sv. Klare.
Na početku euharistije župnik domaćin vlč. Darko Pužin pozdravio je mons. Škvorčevića. Zahvalio mu je na dolasku. „Zajedno hvalimo Boga po zagovoru naše nebeske zaštitnice“, kazao je.
Pozdrav i zahvalu uputio je i koncelebrantima kanoniku Prvostolnog kaptola zagrebačkog, mons. Stjepanu Kožulu, župniku Župe Presvetoga Trojstva u Krašiću vlč. Ivanu Vučaku te župniku susjedne župe Uzašašća Gospodnjega u Sloboštini vlč. dr. Alenu Luliću.
Pozdravio je i okupljene župljane i hodočasnike, a Klarama i Jasnama koje na dan proslave svetkovine slave svoj imendan, čestitao je zajedno s biskupom. Pozdrav je uputio djeci i mladima te starima i bolesnima koje je posebno uključio u molitve tijekom misnoga slavlja.
Župnik je potaknuo okupljene da se utječu Klarinome zagovoru kod Gospodina i da životom slijede savjete koje svetica daje. Jedan od njih je odgovor na pitanje – kako se nasljeduje ljubav Božanskoga Spasitelja? – preko Križa, koji je najsavršenija ljubav, jer bez križa nema uskrsnuća!
Mons. Škvorčević je u obraćanju okupljenima čestitao župniku vlč. Pužinu 30. obljetnicu svećeništva i zahvalio mu na služenju Dobrome Bogu i povjerenim župljanima.
Biskup Škvorčević je na početku homilije rekao da je Božja riječ takva da ona želi da se o njoj razmišlja te je upitao nazočne ima li među njima netko tko bi želio biti siromah. „Mi se u našem društvu i šire borimo protiv siromaštva, ali danas slavimo jednu sveticu upravo zato što je izabrala siromaštvo kao svoj životni put“, poručio je te dodao da je sv. Klara siromaštvo smatrala privilegijem.
Podsjetio je na glavne crte iz života svetice istaknuvši da su njezini roditelji, kao i drugi, želeći osigurati budućnost svojoj djeci, razmišljali uglavnom o tome kako im omogućiti materijalnu sigurnost. Rekao je da je u to vrijeme prvo sv. Franjo prepoznao da takav način razmišljanja nije najbolji, nego ima bolji model, a to je evanđeoski, Isusov model razmišljanja. Zato je otišao iz svoje obitelji te se maknuo iz takvog materijalističkog društva kako bi mogao biti sav Božji. „Nekima je Franjo izgledao čudno. Međutim, dogodilo se da su za njim krenuli mnogi mladi, a tako i Klara“, ustvrdio je propovjednik dodavši da je taj njihov bijeg od kuće bio svjedočanstvo ljudima u Asizu da takvo materijalističko društvo nema budućnosti.
„Međutim, treba odmah dodati da njihovo siromaštvo nije bila izmišljotina koju su smislili zbog vlastitoga hira, nego je ono kao opredjeljenje rođeno iz njihove povezanosti i vjernosti Isusu Kristu. Isusa Krista prepoznaju siromašnim i u njemu nadahnuće da i oni poput njega nastoje ostvarivati svoje postojanje“, istaknuo je mons. Škvorčević. Pojasnio je potom da to evanđeosko siromaštvo ne znači da se treba prestati boriti protiv socijalnog siromaštva, odnosno neimaštine, jer se i u evanđelju nalaze brojni poticaji za pomoć materijalno siromašnima.
Propovjednik je kazao da je Klarino i Franjino siromaštvo slobodno opredjeljenje radi Boga i Kraljevstva nebeskoga i kao takvo je zaista privilegij. „Vi dobro znadete da onaj koji se muči svaki dan samo oko materijalnoga, ako je sve svoje stavio na tu kartu, on postaje siromašan čovjek na duhovnoj, štoviše općoj, ljudskoj razini postojanja“, naglasio je te dodao da u životu takve osobe najčešće Bog nema svoje mjesto. Stoga je odricanje od materijalnoga, da bi Bog imao prvo mjesto u čovjekovu životu, veličanstven korak. „Jer kad Bog postane prvi i najvažniji u tvom životu, onda on može u tebi i u tvom životu ostvariti daleko više nego što ostvaruje ono materijalno za kojim težiš i za kojim čezneš“, istaknuo je.
Biskup Škvorčević je pojasnio da to znači „da“ materijalnome, ali samo onoliko koliko je potrebno da živim dostojno kao čovjek, a ne materijalno kao cilj i svrha vlastitoga postojanja jer je to premalo i prekratko. Naglasio je da je svaki čovjek stvoren za mnogo više nego što je to materijalno. „Onaj tko bi ograničio sebe na samo materijalno, taj bi već ovdje izgubio svoj život jer se život ne dobiva da ga uložiš za materijalno, nego da ga uložiš za Boga i za čovjeka“, ustvrdio je.
Osvrnuvši se na naviješteno čitanje iz Knjige proroka Hošee, poručio je da su i Hošea i njegova žena usahnuli u svom duhu na onoj razini na kojoj se živi i ostvaruje ljubav te su se zbog toga razdvojili. „Ljubav je uvijek budnost moga duha i cijeloga mene za drugoga. Sebičnost je uvijek okrenutost sebi i nemoć koja razara moj duh“, kazao je dodavši da i u Hrvatskoj ima sve više rastava braka jer, kad ponestane ljubavi, materijalno ne može pomoći. „Ako si ti prazan i ne živiš za drugoga, nego za svoju sebičnost, ne može brak uspjeti. To znači da postoje zakonitosti po kojima svatko od nas zaista treba nastojati ne staviti na prvo mjesto u svome životu ono što nije vrijednost koja bi me mogla ispuniti i od koje ja mogu istinski živjeti“, rekao je mons. Škvorčević.
Poručio je da čovjek koji je prazan u sebi ne može živjeti s drugim te tada dolazi do rastave braka kojom se zapravo ništa ne rješava jer to stanje i dalje prati čovjeka. „Isusova riječ da možemo i trebamo biti, ne samo jedni s drugima, nego jedni u drugima i jedni za druge, to je Božja zamisao o nama“, ustvrdio je dodavši da je Bog jedina čovjekova prava šansa, šansa njegova dostojanstva i pobjede nad smrću.
Upitao je potom nazočne što to živi u njima i čemu su otvorili svoje biće, rekavši da je svatko od njih stvoren za Boga, a ne za nešto malo, te da sve što nije Bog ne može usrećiti nikoga. „Sveta Klara nas danas potiče da uistinu imamo hrabrosti biti siromasi, ali siromasi u tom smislu da sve drugo stavimo na drugo mjesto, a Bog da ima prvo mjesto u našem životu“, naglasio je te poručio da je Klara u svome siromaštvu i bolesti imala jedino Boga. „Kad si ti sam i kad nema nikoga drugoga, Bog je uz tebe. Tako je i u siromaštvu“, rekao je biskup Škvorčević.
Zaključio je homiliju potaknuvši nazočne da pokušaju posložiti ljestvicu vrijednosti u svome životu te da otvore prostore svoga srca i duše Bogu kako bi on bio njihov blagoslov, sreća i sudbina.
Na kraju mise župnik Pužin zahvalio je ponajprije Božjoj Providnosti, a potom svim vjernicima koji su se duhovno i materijalno ugradili u pripremu proslave svetkovine, posebno vlč. Đuri Zrakiću koji je predvodio trodnevnicu i ispovijedao sve dane i na dan svetkovine.
Ministrant Luka Samardžić uručio je biskupu košaru domaćih proizvoda kao prigodni dar župne zajednice, u zahvalnosti za darovano zajedništvo.
Riječima sv. Klare „Sin Božji postao je naš put! Budimo istinski zaljubljeni u Njega i nasljedujmo Ga riječju i primjerom kako nam je Spasitelj pokazao i o njemu nas poučio“, župnik je zaključio govor i pozvao prisutne da se nakon zajedništva kod Stola Riječi Božje i Tijela Kristova okupe na trgu ispred crkve uz prigodnu okrepu.