Sjednicu je moderirao generalni vikar Ivan Ćurić, a započeta je zajedničkom molitvom tijekom koje su članovi vijeća na poseban način molili za preminulu članicu Sanju Orlić iz Valpova. Nadbiskup Hranić prisutnima je izrazio dobrodošlicu te podsjetio da ovo tijelo treba kritički promišljati i propitivati pastoralno djelovanje u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji te pripomoći kako bi to pastoralno djelovanje bilo što bolje usmjereno.

Uslijedilo je izlaganje o temi sjednice koje je iznio mons. prof. dr. Pero Aračić, umirovljeni dekan KBF-a u Đakovu, pastoralni teolog i član toga vijeća. Iznoseći osobna iskustva i uvodeći u izlaganje, dr. Aračić rekao je kako demografska kretanja nastaju tijekom desetaka godina, i ukoliko se to ne shvati i prihvati, i ne počne pravovremeno, sustavno i na dužu stazu djelovati, pitanje je hoće li se uspjeti utjecati na te procese.

„Ovo su rezultati procesa koji traju barem od prošlog stoljeća! Ipak izgleda da stoji kako nismo na vrijeme shvatili kuda nas vode neki procesi i sve je došlo na naplatu. Stoga bi trebalo urlati da se donese neki zakon, poput ustavnoga, koji će trajati desetke godina i obvezivati bilo koju vlast! Istovremeno treba harmonično složiti sve one elemente koji pridonose promjeni društva i razvijanju svijesti o odgovornosti svakog člana hrvatskoga naroda za njegovu budućnost. Nužna je promjena općeg društvenog ugođaja i ponašanja svakoga pojedinca, svih“, naglasio je.

Izlaganje je bilo podijeljeno u osam cjelina, a na početku dr. Aračić govorio je o doživljenim kolapsima koji se mogu podijeliti na – ljudski kolaps očit u pojavi neženjenja i neudavanja, kolaps institucije braka očit u brojnim razvodima te generativni kolaps jer prosječna obitelj ima 1,3 djeteta. Tu su i djeca opterećena razvodom te iseljavanje iz Hrvatske i BiH. Iz pobrojanih situacija proizlaze i brojna pitanja – među kojima „Zašto pobjeđuju mitovi kao onaj o slobodnom tržištu“, a mons. Aračić rekao je: „U pozadini tih procesa najmanje su tri vrijednosna sklopa, koja vladaju Europom, ali i Hrvatskom: ponajprije strah od budućnosti (egzistencijalni strah), zatim konzumerizam i nestajanje shvaćanja institucije kao nečega trajnog i pozitivnog. Rezultati su vidljivi. Tzv. ‘slobodno tržište’ i ‘sloboda kretanja’ otvorila je put iskorištavanju bogatih prema siromašnijima. Oni uvijek mogu više i bolje platiti. Istovremeno nisu ni kune uložili u školovanje i formaciju pojedinca, a uzimaju najkvalitetnije. Ali, imaju strahovito razrađenu taktiku da sav novac vrate u svoje riznice kad su u pitanju npr. stanovi ili režije. Stvoren je, dakle, novi tzv. demokratski način porobljavanja i iskorištavanja siromašnijih, onih koji su kasnije ušli u EU.“

„Upravo u ovom kontekstu i institucija kao što je Crkva mora si postaviti ova i mnoga druga i vrlo teška pitanja jer je sudjelovala u odgoju i formaciji mnogih koji nisu uspjeli, jer se ne rastavljaju i razvode samo oni bez vjere ili samo nekih drugih vjera, nego je u ovome većinski katoličkom narodu riječ o kršćanima i katolicima. Naša je Crkva sudjelovala i u odgoju onih koji su nositelji društvenog života, koji donose zakone. I ovdje u Hrvatskoj, ali i u Europi. I izgleda da nije uspijevala i ne uspijeva“, istaknuo je dr. Aračić.

Rekao je da crkveni rad u Istočnoj Hrvatskoj treba dati prednost pripravi na ženidbu u trajanju od godinu dana, praćenju braka i obitelji na župnoj razini, osvještavanju bračnih parova o Božjem pozivu u brak i udioništvo stvaranja novoga ljudskog bića. Potrebno je osmišljavati duže, zahtjevnije i trajnije programe, ali i ulagati u kvalificirane suradnike, razvijati sadašnja crkvena savjetovališta i trajno govoriti o temi odgovornog roditeljstva. „Crkva si ipak mora postaviti temeljno pitanje: kako to da u ovoj kršćanskoj, katoličkoj zemlji i narodu poruka o braku i njegovoj trajnosti i nerazrješivosti, obitelji kao kolijevci života, nije ozbiljnije pustila korijenje i donijela plodove? To je pitanje i svih europskih naroda, kršćanskih, katoličkih, protestantskih i pravoslavnih? Naime, cijela je Europa pred ozbiljnim kolapsom braka – obitelji i djece kao njezine budućnosti. Stoga sanacija onoga što nam se događa neće biti uopće lagana jer ukupni se europski ugođaj neće mijenjati. Mi u Hrvatskoj morat ćemo biti ustrajni i raditi ’protiv struje’. Čini se da bi se u nas morao pojačati rad s mladima, i to upravo o ovim temama: ljubav, brak, sustvaranje, biti dio naroda, ucijepljen u budućnost naroda i odgovornost za obiteljsku i narodnu budućnost Hrvatske“, naglasio je predavač.

Naveo je što bi moglo promijeniti pristup te je savjetovao da se oslobodi mentaliteta vatrogasnih mjera, da se počne stvarati sveopća vrijednosna klima i potpora optimizmu, uz razgrađivanje straha od budućnosti, te da župe svojim radom i nastojanjem dobiju naslov „Prijatelji obitelji“. Postavio je i vrlo važno pitanje: „Što je s našim domoljubljem?“ te rekao: „Tko je nametnuo uvjerenje da je nepoželjno reći da si Hrvat, da si suodgovoran za svoju, hrvatsku naciju i njezinu budućnost? Tko je nametnuo mišljenje da se za Hrvatsku kao državu ne treba brinuti? Imamo li pojma koliko nas je ovdje u Hrvatskoj, ali i u BiH? Koliko nas je u svijetu? Imamo li istraživanja zašto se bježi i odlazi iz Hrvatske? K tomu treba dodati da uviđamo kako postoji organizirana mašinerija koja iz nekih mutnih motiva proglašava Hrvatsku nepoželjnom zemljom za život i kako iz nje treba jednostavno otići.“

Potičući osnivanje Hrvatskog obiteljskog instituta, dr. Aračić je zaključio: „Čovjek je krhko biće. I njegov brak i obitelj također su ugroženi. Potrebni su mu je blizina drugoga, solidarnost zajednice, i crkvene i društvene, potrebno je zakonsko uređenje koje je afirmativno i potiče i podržava obitelji. Tako pojedinac, njegov brak i obitelj postaju važni za društvo, državu i Crkvu. Svi bi trebali raditi na podizanju optimizma i izlasku iz letargije i pesimizma, katastrofičnosti. Imamo još određeni postotak zdravih brakova i obitelji. Treba im pružiti potporu. Svima u Hrvatskoj pokazivati upravo te uspjele brakove i obitelji, te koji se ne boje, koji su se oslobodili strahova, koji vjeruju Božjem vodstvu u budućnost, tj. da Bog proviđa. A tu se dotičemo i uloge medija.“

Uslijedila je diskusija članova tijekom koje je na poseban način istaknuta potreba molitve za državne dužnosnike, poduzimanje mjera koje donose brze rezultate i usporavaju odlazak mladih i demografski pad, kao i osnivanje katoličkih škola koje će djecu i odgajati i obrazovati. Članovi Nadbiskupijskog vijeća okvirno su se složili s prijedlogom strateških odluka koje je iznio mons. Aračić – da se u Đakovu osnuje Hrvatski obiteljski institut, da se osnuje crkveno stručno interdisciplinarno tijelo, formiraju studijski programi za stjecanje kompetencije, uspostave razgovori s društvenim nositeljima odgovornosti te da se počne sa stvaranjem nove kulture i ozračja kroz više desetljeća.