Na početku slavlja bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak poželio je dobrodošlicu svim vjernicima, predslavitelju, kao i sisačkom biskupu Vladi Košiću, gospićko-senjskom biskupu Zdenku Križiću, varaždinskom biskupu Boži Radošu, križevačkom apostolskom administratoru Milanu Stipiću, pomoćnom zagrebačkom biskupu Ivanu Šašku, umirovljenom varaždinskom biskupu Josipu Mrzljaku te tajniku nuncijature Svete Stolice u Pakistanu preč. Vjekoslavu Holiku.

Govoreći o sv. Marku Križevčaninu mons. Gorski u propovijedi je rekao kako je svetost „plod vjerne ljubavi prema Bogu i čovjeku. A ljubav uvijek podrazumijeva žrtvu. Što je ljubav veća – žrtva je teža te se u krajnjem slučaju potvrđuje mučeništvom“ o čemu svjedoči i poziv iz današnjeg evanđelja: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Međutim, pred takvim zahtjevom često ustuknemo, upozorio je.

Kada je sve u redu „ne sjetimo se zahvaliti Bogu na svemu što je učinio za nas, nego smo zaslijepljeni iluzijom života koji nam se servira, života navodno bez boli“, koji poznaje samo svoja prava, a ne poznaje obaveze, dodao je mons. Gorski.

„Danas nažalost ima sve više kršćana koji Isusa i evanđelje prihvaćaju kao lijepu poruku, a ne kao obvezujuću istinu. Htjeli bismo kršćanstvo bez napora, ljubav bez boli, život bez križa i naravno da zapadamo u nerješive situacije“, a kada one dođu očekuje se da Bog intervenira „kao nekim čarobnim štapićem“. „Koje li zablude! Nema kršćanstva bez križa Kristova“, naglasio je biskup te je dodao kako nema ni ljubavi bez odricanja.

Što danas znači odreći se sebe i uzeti svoj križ mons. Gorski objasnio je navodeći tri križa koja čovjek mora uzeti.

„Prvi je križ bez sumnje odreći se svoje volje, svoga ega“, kao što je učinio Isus u Getsemaniju te Blažena Djevica Marija kod Navještenja. To znači „raskinuti s onim grješnim nitima, vezama koje su nas zahvatile i nama manipuliraju“, rekao je, istaknuvši trenutke u kojima svoju volju proglašavamo Božjom. Za primjer je dao sv. Marka Križevčanina koji je prihvaćao „život kao volju Božju, ne protiveći se promjenama koje su ljudskim odlukama donošene u njegovom poslanju. Ustrajao je do kraja.“ „Prepustimo se kao sv. Marko Božjem djelovanju i vodstvu“, pozvao je biskup navodeći riječi Pisma: „Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.“

„Drugi je križ prihvatiti protivljenje zbog istine, zbog Isusa Krista – čak i od svojih najbližih. Ni jedna vjerska zajednica tijekom povijesti nije tako progonjena kao kršćani i nitko nije tako osporavan kao Isus Krist. To protivljenje osjeća svaka generacija vjernika – i mi“, nastavio je mons. Gorski.

„Evanđelje koje ne dotiče, koje ne potiče na promišljanje, na prihvaćanje ili odbijanje i suprotnost – nije Kristovo evanđelje. Kad bi danas Riječi evanđelja bile samo takve da ne bi izazvale ljude i društvo – one bi bile nekorisne. I kad bi svijet pljeskao Crkvi, onda to više ne bi bila Kristova Crkva, nego svjetska Crkva.“ „Unatoč protivljenju ne bojimo se jasno izreći svoj stav, kao što Isus nikome nije povlađivao. A mi čest šutimo zbog lažnih obzira“, naglasio je biskup dodavši da su lažni obziri činili mnogo zla.

„Ne bojimo se priznati da postoje stvari koje su nespojive s evanđeljem i treba ih svijetu jasno naglasiti bez straha od kritike svijeta“, istaknuo je.
„Ne bojmo se odbaciti ono što u nama izaziva protivljenje prema Bogu, pa makar nas nazvali čudacima. Jer smo pozvani živjeti svoje ljudsko i vjerničko poslanje unatoč osporavanjima koja dolaze od drugih.“

„Sv. Marko u onima koji su prouzročili njegovu smrt nije gledao neprijatelje, nego braću u Kristu s kojima treba zajedno živjeti“. „Ljubav i dijalog, vjernost unatoč protivljenju poruka su sv. Marka Križevčanina, kojega slavimo kao mučenika za jedinstvo Crkve“, zaključio je biskup o prihvaćanju protivljenja zbog Isusa.

„Treći je križ prihvatiti odgovornost za svoj i tuđi život, za Crkvu, za domovinu, za sudbinu svijeta.“ On se očituje u mnogim oblicima mučeništva i svjedočenja koji ne traju sat ili dan, nego i cijeli život. Među njima biskup je izdvojio bračnu vjernost, obiteljsku ljubav, roditeljsku skrb za djecu, pravednu borbu za društvenu pravednost, zauzimanje za one koji si sami ne mogu pomoći, solidarnost, borbu za istinu, svaku odluku utemeljenu na istini evanđelja koja je protivna očekivanju javnosti, koja čuva dostojanstvo osobe, napor za jedinstvo Crkve, napor u borbi protiv bolesti i molitvu za Božju pomoć.

Iako bismo mi rado bili negdje drugdje „Bog je svakoga od nas postavio na mjesto na kojem preuzimamo odgovornost za povjerenu službu ma gdje god se nalazili. Nošenje odgovornosti do kraja jest križ na koji nas Krist poziva“, primijetio je biskup.

Na kraju homilije zaključio je kako „križ na koji nas Isus poziva nije u prvom redu sredstvu mučenja“, nego je prihvaćen i s ljubavlju nošen sredstvo spasenja, izvor utjehe i nepomućene radosti, jer ga ne nosimo mi sami nego nositelj svih križeva, Isus Krist. Da bismo to uspješno mogli ostvariti, mons. Gorski, zazvao je zagovor današnjega sveca, Marka Križevčanina.

https://www.facebook.com/TVKrizevci/videos/vb.388228008431207/1278732882468383/?type=3&theater