Svečanost je započela ulaznom procesijom kroz sredinu crkve.

Na početku je prigodni uvodni pozdrav izrekao župnik domaćin i pulski dekan Milan Mužina. Mons. Grbac je, u uvodnom obraćanju, zahvaljujući preč. Mužini na pozivu, rekao da mu je uvijek drago doći u Župu sv. Pavla apostola u Puli jer je ondje proveo neko vrijeme kao mladi svećenik na početku svoje svećeničke službe.

Mons. Grbac je u homiliji istaknuo da se je nekada, u neka starija vremena svetkovini sv. Petra i Pavla pridavao veći značaj nego je to danas slučaj. Na neki način se je vrijeme na početku ljeta dijelilo prema toj svetkovini, „prije ili poslije Petrove“, znale su reći starije generacije. Danas se pak više slave neki drugi sveci, čak iz nekih drugih krajeva, što nije loše, ali moramo biti svjesni da bi kršćanstvo bilo nezamislivo bez doprinosa tih Prvaka apostola.

Mons. Grbac je naglasio da nas je sv. Pavao nemjerljivo zadužio svojim zapisima, od njega, uz ostalo, saznajemo mnogo i o životu prvih kršćanskih zajednica. No, ono što u ličnostima sv. Pavla i Pavla ima veliki značaj za nas u našem duhovnom rastu je saznanje da nisu bili savršeni, no trudili su se i rasli, uz pomoć Božju. Petar je zanijekao Isusa, koliko puta mi u svakodnevnom životu svojim ponašanjem zaniječemo Isusa kada ne živimo kršćanskim životom, upitao je propovjednik.

Podsjetio je nadalje da je sv. Pavao doživio obraćenje, ali tek nakon što je, pavši, i oslijepjevši, osjetio što znači biti na dnu, to nam je poticaj da je i nama, bez obzira na našu situaciju, moguće obraćenje. No, propovjednik je napomenuo da je danas gotovo postala moda govoriti o svom obraćenju. Poput sv. Pavla moramo biti ponizni, tek tada možemo naviještati Isusa Krista. Osim što su oboje skončali svoj ovozemaljski život u Rimu mučeničkom smrću, sv. Petru i sv. Pavlu je zajedničko i da su obojica dobili drugu priliku. Teško da bi bilo tko od nas ukazao sv. Petru povjerenje koje mu je i nakon što ga je zanijekao, dao Isus. On mu daje novu priliku jer želi da bude novi čovjek, želi da postane odgovoran. I sveti Pavao je znao iskoristiti drugu priliku, riječima „vjeru sačuvao“ govori nam da je vjera za njega nakon obraćenja postala najveća vrjednota.

Sveti Petar i sv. Pavao nisu bili savršeni, ali su izvršili svoje poslanje, ni mi nismo savršeni, stoga pogledajmo na njih i neka nam kao i njima uzor bude Isus Krist, budimo i mi ti koji ćemo svjedočiti vjeru.

Od nas se danas ne traži „crveno mučeništvo“, mučeništvo krvlju, kao, ne tako davno, od bl. Miroslava Bulešića, ali imamo prigodu za „bijelo mučeništvo“, koje nas možda zadesi kada unatoč svemu želimo živjeti prema kršćanskim načelima, napomenuo je propovjednik.

I mi si danas trebamo postaviti pitanje koje je Isus postavio učenicima: „A što vi kažete, tko sam ja?“, – tko je Bog u našemu životu? Je li on za nas, kako sam kaže „Put, Istina i Život“? Put je to kalvarije, ali koji vodi životu koji ne prestaje, rekao je mons. Grbac. Dao Bog da i zahvaljujući sudjelovanju na ovoj misi možemo dosljednije i bolje živjeti svoju vjeru u Boga, zaključio je.

U završnim zahvalama preč. Mužina zahvalio je svima koji su na bilo koji način doprinijeli uspjehu ovogodišnje proslave zaštitnika te velike pulske župe.

Uz predslavitelja i župnika suslavili su župnik Župe sv. Josipa vlč. Ivan Prodan i o. Nikica Batista iz pulskog Samostana sv. Franje Asiškog franjevaca konventualaca.

Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna priprava koju su predvodili vlč. Vladimir Brizić, preč. Ilija Jakovljević i vlč. Leonard Škec.