Biskup Majić povjerio je mons. Višatickom i službu upravitelja Svećeničkoga doma u Banjoj Luci.

Biskup Majić, zahvalivši biskupu Semrenu na svemu dobromu što je kroz plodonosne godine svećeničkoga i biskupskoga služenja učinio u mjesnoj Crkvi banjolučkoj, zaželjevši mu dobro zdravlje i Božji blagoslov u životu i radu, izrazio je nadu da će sada, oslobođen obveza službe pomoćnoga biskupa i generalnoga vikara, nastaviti služiti toj mjesnoj Crkvi u provom redu molitvom, a onda, svakako, i biskupskim iskustvom i savjetom. Novom generalnom vikaru mons. Višatickom izrazio je zahvalnost za prihvaćanje odgovorne službe na slavu Božju i korist svećenika, redovnika i vjernika Banjolučke biskupije.

Nakon što je papa Franjo prihvatio molbu mons. Marka Semrena, OFM, za razrješenjem službe pomoćnoga biskupa Banjolučke biskupije u skladu s kan. 401 § 2 Zakonika kanonskog prava (objavljeno na spomendana sv. Bonaventure, 15. srpnja 2024.), biskup Majić je 24. srpnja 2024. mons. Semrena razriješio službe generalnoga vikara te istoga dana imenovao mons. Višetickoga njegovim nasljednikom.

U dogovoru i s odobrenjem Provincijalne uprave Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene , mons. Semren preselio je u Franjevački samostan sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu gdje je i započeo svoj redovnički i svećenički hod i gdje je veliki dio svoga svećeništva i redovništva proveo obavljajući odgovorne službe u svojoj Zajednici, ali i u Župi Svih Svetih gdje je bio župnik i dekan Livanjskoga dekanata.

Mons. Karlo Višaticki, jedan od četvorice braće svećenika iz svoje obitelji, rođen je u Čatrnji, općina Bosanska Gradiška, 31. ožujka 1950., od oca Ivana i majke Barbare rođ. Ostrowski.

Prva četiri razreda osnovne škole završio e u Čatrnji, a ostala četiri u Bosanskoj Gradišci. Prve dvije godine gimnazije završio je u Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu (1964.-1966.), a nastavak u sjemeništu u Đakovu gdje je i maturirao 1968. godine. Započeo je filozofsko-teološki studij u Đakovu u jesen 1968., ali je već u veljači 1969. morao na odsluženje vojnog roka u Sarajevo gdje je ostao do srpnja 1970. godine. Studij teologije nastavio je u Innsbrucku (Austrija) od 1970. do 1975. godine. Za svećenika Banjolučke biskupije zaređen je 25. travnja 1976. Povjerena mu je služba kapelana u biskupiji Basel u Švicarskoj u župama sv. Marije u Thunu te u Zofingenu (1976. – 1981). Od 1981. do 1987. godine nalazi se na postdiplomskom studij u Rimu na Sveučilištu Gregorijana i na Biblijskom Institutu.

Od lipnja 1984. do veljače 1985. godine studirao je u Jeruzalemu na Papinskom Biblijskom Institutu. Biblijski licencijat stekao je u veljači 1987. (naslov licencijatske radnje „Eine Untersuchung zur Bedeutung der biblischen Wurzel qtr in der hebräischen Bibel“ – „Istraživanje značenja biblijskog korijena qtr u hebrejskoj bibliji“, kod prof. Stephena Pisano), a doktorat na Teološkom fakultetu Sveučilišta Gregorijana u srpnju 1987. (naslov teze „Die Reform des Josija und die religiöse Heterodoxie in Israel“ – „Jošijina reforma i vjerska heterodoksija u Izraelu“, kod prof. Giana Luigia Prata).

Mons. Višaticki predavao je na Teološkom Institutu u Banjoj Luci (1990. – 1995. – tijekom rata većina Hrvata i drugih katolika bila je prognana iz tog dijela Banjolučke biskupije pa je Institut prestao s radom); na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru (1998. – 2000.); na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu (1998. – 2000.); na Teologiji u Đakovu (kasnije Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku) od 2000. U suradničko zvanje asistenta izabran je od 2000., u znanstveno zvanje docenta 2003., u znanstveno zvanje izvanrednog profesora 2009. godine, a u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje teologija i znanstvena grana biblijska teologija, 2015. godine. Objavio je više knjiga i znanstvenih radova te sudjelovao na raznim znanstvenim skupovima. Javlja se u Bogoslovskoj smotri, Crkvi u svijetu, časopisu Diacovensia, Vjesniku đakovačko-srijemske biskupije (Đakovačko-osiječke nadbiskupije). Uz hrvatski, služi se njemačkim, engleskim, talijanskim, francuskim i poljskim jezikom.

U rodnoj Banjolučkoj biskupiji obavljao je službe vjeroučitelja u Banjoj Luci, upravitelja župe Nova Topola, tajnika Biskupskog ordinarijata i upravitelja župe i župnika u Budžaku te upravitelja župe Mahovljani.