Mons. Kutleša u Puli zaredio četvoricu novih đakona
Foto: Gordana Krizman // đakonsko ređenje u Puli
Pula (IKA)
Po rukama apostolskog administratora Porečke i Pulske biskupije i splitsko-makarskog nadbiskupa koadjutora Dražena Kutleše, u subotu 27. studenog 2021., u pulskoj katedrali red đakonata primili su Slobodan Rakić iz župe Karojba (Pazinski dekanat), Zoran Županović iz Splita, Vasko Stojkovski iz Strumice (Sjeverna Makedonija) te David Sebastian Castillo Gallardo iz Quita (Ekvador).
Na početku, riječ dobrodošlice svima nazočnima, a napose obiteljima i rodbinama ređenika, uputio je rektor pulskog sjemeništa Alejandro Castillo Jimenez. Životopise kandidata u prvom dijelu obreda ređenja pročitao je generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac.
Nadbiskup Kutleša je, razlamajući Riječ, analizirao spasenjski poziv koji Bog upućuje Abrahamu, a time i svakome čovjeku, čitavome čovječanstvu. Njegov odaziv na Božji poziv, taj odlazak u nepoznato, podrazumijeva žrtvu, vjeru i pouzdanje u Boga. I naša bi vjera trebala, poput Abrahamove, biti strpljiva i posvemašnja, rekao je.
Istaknuo je žrtvu koju Abraham čini napuštajući u 75 godini života svoj zavičaj i očev dom te odlazeći u nepoznato; dok ljudi obično odlaze prema boljem, on, s posvemašnjim povjerenjem prihvaća volju Božju; tako su činili i mučenici, predavali su za svoju vjeru ovozemaljski život zagledani u Boga i Vječni Život. Abrahamov odaziv je prihvaćanje avanture, jer odlazi u nepoznato, o čem ništa ne zna, ima samo Božju Riječ, ali je slijedi s velikim povjerenjem. Jednako su se tako i ovi ređenici odvažili na svojevrsnu avanturu prihvativši Božji poziv. Ključ velikog Abrahamovog povjerenja u Boga leži u tome što on vjeruje Bogu kao osobi s kojom je komunicirao, naglasio je predsjedatelj. Prisutnima je reako da bi takva trebala biti i njihova vjera, a ne da vjeruju ono što su neki rekli o Bogu; vjera i molitva trebaju biti njihova komunikacija s Bogom.
Mons. Kutleša je nastavio istaknuvši da Bog, pozivajući Abrahama nije mu dao samo obveze, već i nagradu, blagoslovio ga je i postavio na čelo Izabranog naroda. Obraćajući se ređenicima i nazočnim svećenicima napose je podsjetio da su svećenici uzeti iz naroda i poslani narodu, da bi ga vodili. Svećenik mora imati tražene vrline, treba se posvetiti službi te iskreno živjeti za Boga i ljude. Kao što je Abraham, sukladno Božjem obećanju, primio blagoslov za cijelo čovječanstvo, jednako tako i svećenik prima blagoslov koji treba prenositi narodu koji mu je povjeren.
Nadbiskup je zaključio poručivši okupljenima što mogu naučiti iz Abrahamova odaziva; vidi se da Bog govori na razne načine, treba prihvatiti da govori svakomu, treba biti poslušan u onomu što Bog traži te nadasve treba s nepokolebljivom vjerom vjerovati u Božja obećanja. Ako tako budu činili bit će blagoslovljeni, upravo poput Abrahama.
Na kraju mise, mons. Kutleša je uz prigodne zahvale posebnu zahvalnost izrazio pokojnom biskupu Antunu Bogetiću, pokojnom nadbiskupu Anti Juriću te pokojnom preč. Giacomu Ranieriju koji su zaslužni za pokretanje neokatekumenskog sjemeništa u Puli koje je do sada iznjedrilo brojne svećenike. Sa zahvalnošću se spomenuo i sadašnje uprave sjemeništa te je pozvao đakone da u daljnjem životu svojim djelovanjem budu na ponos svojim bližnjima, da budu ono što od njih očekuju oni koji ih vole.
Uz mons. Kutlešu, mons. Grbca i rektora Jimeneza suslavili su koordinator neokatekumenskog puta u Hrvatskoj i okolnom zemljama preč. Piergiorgio De Angelis, formatori iz pulskog sjemeništa te pedesetak svećenika iz Porečke i Pulske i drugih biskupija.
Pjevanje su predvodili kantori neokatekumenskog puta s nekoliko instrumentalista te katedralni zbor uz orguljsku pratnju Paole Batel.
U katedrali se okupio nešto manji broj vjernika nego je uobičajeno, a za goste iz inozemstva uprava sjemeništa osigurala je, kao i uvijek, simultano prevođenje.
Svi kandidati su svoju formaciju, dijelom ili u potpunosti, stekli u Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Puli.
NOVI ĐAKONI
David Sebastian Castillo Gallardo, rođen je 8. siječnja 1996. u Quitu (Ekvador),od oca Nilsona i majke Isabele. Kršten je 25. svibnja 1996. u župi Nuestra Señora del Perpetuo Socorro, dok je sakrament potvrde primio 8. svibnja 2010. u istoj župi u Quitu. U svom rodnom gradu završava osnovnu i srednju školu. Godine 2011. pohađa kateheze Neokatekumenskog puta, te započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici. Po završetku mature započinje studij na Fakultetu kemijskog inženjerstva u Quitu.
Poziv za prezbiterat osjetio je u srpnju 2013. godine, nakon čega napušta studij i odgovara na Kristov poziv na svećeništvo, dajući svoju raspoloživost Crkvi da bude poslan bilo kamo za potrebe nove evangelizacije. Božjom providnošću godine 2014. biva dodijeljen Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater u Puli, gdje je započeo i nastavio filozofske i teološke studije.
Vasko Stojkovski, rođen je 24. travnja 1979. u Strumici (Sjeverna Makedonija), od pokojnog oca Čedomira i majke Gorke. Kršten je i krizman 24. lipnja 1997. u Pravoslavnoj crkvi u Strumici. U puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom primljen je 5. rujna 2016. u Katedrali Uznesenja Presvete Bogorodice u Strumici.
Osnovnoškolsko obrazovanje stekao je također u istom gradu gdje radi u ugostiteljstvu. Godine 1998. pohađa kateheze Neokatekumenskog puta, te dirnut navještajem Radosne vijesti započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici.
Poziv na prezbiterat osjetio je 2011. godine na hodočašću u Madridu. Stoga odlučuje slijediti Kristov poziv na svećeništvo, te daje svoju raspoloživost Crkvi za potrebe nove evangelizacije i Božjom providnošću ulazi 2014. godine u Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Puli gdje je započeo i nastavio filozofske i teološke studije.
Zoran Županović, rođen je 19. srpnja 1984. u Splitu, od oca Ante i majke Anke. Kršten je 17. ožujka 1985. u župi sv. Jeronima Primošten-Stanovi u Širokama, a sakrament potvrde primio je 14. svibnja 2000. u župi sv. Marka u Splitu.
Pohađao je osnovnu školu i gimnaziju u Splitu te godine 2011. godine, diplomira na Fakultetu elektrotehnike strojarstva i brodogradnje u Splitu nakon čega radi kao programer.
Susreće se s Neokatekumenskim putom te potaknut Božjim pozivom, 2014. godine odlučuje pristupiti Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater u Puli. Iste godine započinje filozofske i teološke studije na Visokoj teološkoj školi.
Slobodan Rakić, rođen je 4. svibnja 1987. u Osijeku, od oca Milovana i majke Branke. Kršten je i krizman 31. svibnja 1987. u Pravoslavnoj crkvi u Erdutu a u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom primljen je 28. srpnja 2019. u župi Svih Svetih u Karojbi.
Osnovnu školu pohađa u Poreču, a srednju završava u Pazinu. Godine 2011. na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu postiže diplomu i naslov inženjera računarstva te neko vrijeme radi kao programer. Godine 2008. sluša kateheze Neokatekumenskog puta, te započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici.
Osjetivši poziv na prezbiterat, 2012. godine ulazi u Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Slovačkoj; godine 2013. nastavlja formaciju u Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater u Puli, gdje nastavlja filozofske i teološke studije na Visokoj teološkoj školi.