Uz domaćeg župnika Franju Nemeta koncelebrirali su svećenici Požeškog dekanata na čelu s dekanom Brankom Šipurom.

Na početku slavlja župnik Nemet uputio je biskupu dobrodošlicu te okupljenima prikazao povijesni razvoj Župe s naglaskom na današnjicu. Biskup se potom zahvalio na upućenim riječima te uzvratio pozdrav.

Spomenuvši kako se u toj Župi svečano slave sv. Martin, sv. Matej i Presveto Srce Isusovo, rekao je kako je izvor svetosti sv. Martina i sv. Mateja upravo Isus Krist i njegovo božansko Srce. „Ono nam otkriva ljubav koju je Sin Božji posvjedočio prema nebeskom Ocu i ljudima. Iz tog Srca božanske ljubavi sv. Martin je gradio svoj život na zemlji slijedeći Isusa Krista kao vjernik, svećenik, redovnik i kao biskup. Proslavio je Isusa Krista svojom svetošću, srcem i ljubavlju. Njegov je lik ovdje stoljećima privlačio vjernike kao što danas i nas privlači. Privlači nas svojim životom i ljubavlju prema Gospodinu. Neka se i danas u božansko Srce Isusovo i u otajstvu ove euharistije sliju naše molitve i prošnje. Neka nas ono nadahnjuje da nasljedujemo sv. Martina u ljubavi prema njemu i prema siromasima“, rekao je biskup.

Mons. Martinović započeo je homiliju osvrtom na prvo čitanje u kojem prorok Izaija govori o svom pozivu. Svjedoči da ga je Bog poslao da bude navjestitelj radosne vijesti siromasima i onaj koji će donositi utjehu. „Ovo poslanje koje prima prorok Izaija ostvarit će se u svoje vrijeme u potpunosti na Isusu Kristu. Ostvarit će ga ne samo riječima, nego će ga posvjedočiti životom i djelima“, poručio je biskup.

Osvrnuo se potom na drugo čitanje u kojem sv. Petar poziva starješine Crkve da budu odgovorni prema povjerenoj zajednici Crkve. Podsjećajući kako ih Petar poziva da pasu povjereno stado s ljubavlju i pouzdajući se u Krista i njegov križ, biskup je primijetio kako je upravo to ostvario sv. Martin.

Nastavio je zatim govoriti o naviještenom evanđeoskom ulomku u kojem sv. Matej donosi izvještaj o posljednjem sudu na kojem će se razlučiti dobri od zlih. „Isus govori da neće svi biti dionici kraljevstva nebeskoga. Sud će se ostvariti po razlučivanju s obzirom na to što smo činili prema ljudima“, rekao je.

Biskup je podsjetio na riječi iz evanđelja kako će vječnost zaslužiti samo oni koji su činili dobro te je istaknuo kako se Isus poistovjećuje s onima koji su gladni, žedni, bolesni, u tamnici i koji su potrebni ljubavi. „Sin Božji sebe poistovjećuje s onima koji su u najvećoj potrebi. Vjerujem da nitko od nas ne bi uskratio Isusu svoju ljubav, ali kada su u pitanju drugi ljudi često smo u mjerenju i prosuđivanju. Tražimo razloge da nešto učinimo ili ne. Tražimo opravdanja zašto ne učiniti dobro djelo, zašto ne oprostiti, zašto ne posvjedočiti ljubav“, ustvrdio je biskup te podsjetio kako vjernici u bližnjima uvijek trebaju prepoznati Krista.

Kazao je zatim kako je upravo to prepoznao sv. Martin – svetac Crkve koji nije bio mučenik. „Iako je živio u 4. st., do danas je ostao uzor onima koji slijede Isusa Krista, onima koji su spremni pomagati ljudima, siromasima i potrebnima. Njegova ljubav koju je iskazao prema siromahu je ljubav koja nas usmjerava na Isusa Krista kao što je i njega usmjerila. Osim toga, njegova ljubav prema Crkvi očitovala se kroz njegovu borbu protiv krivovjerja te je uvijek nastojao svjedočiti da mu je stalo do onoga što je Božje“, kazao je.

Biskup je zatim naglasio da je i danas važno slijediti sv. Martina; boriti se protiv onoga što je krivo i iskazivati ljubav prema čovjeku. Rekao je potom kako je papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici „Deus caritas est“ istaknuo sv. Martina kao uzora.

Mons. Martinović kazao je kako je papa Benedikt XVI., uvrstivši sv. Martina u svoju encikliku, potvrdio veličinu i važnost njegova primjera za današnjeg vjernika i vrijeme. „Istaknuo je i papa Franjo njegove riječi da nitko od nas ne može pomisliti da bude izuzet od zahtjevne ljubavi prema siromašnima i socijalne pravde“, rekao je propovjednik.

Biskup je potom rekao da je sv. Martin odraz karitativne dimenzije Crkve. Papa Franjo istaknuo je još jednu dimenziju vjere kao važnu, a to je socijalna pravednost. „Mi smo često indiferentni prema nepravdama koje ljudi doživljavaju u našem vremenu. Sv. Martin nas svojom vjerom i životom poziva da pokušavamo svojom ljubavlju i ljubavlju prema Crkvi biti što više pravedni. Ne samo kad su u pitanju siromasi, ne samo kad su u pitanju krivovjerja, nego i kada su u pitanju i svetinje. Nije li velika lakrdija i sramota da je sv. Martin obezvrijeđen u njegovom dostojanstvu i kao sveca. On nema nikakve veze s vinom i alkoholizmom, a stavlja ga se kao onoga koji je nekakav idol za današnji dan u kojem se puno govori o nekakvom ‘krštenju’ mošta. Žalosno je da i mi vjernici obezvređujemo svetost i spremni smo stvoriti od njih ruglo i komediju. Istovremeno zanemarujemo njegovu veličinu koju je on posvjedočio svojim životom, ljubavlju prema siromasima, prema Crkvi i Bogu“, upozorio je biskup te potaknuo vjernike da nasljeduju sv. Martina u ljubavi prema Bogu, siromasima, svecima i svetinjama. „Ako ne možemo štovati svoje svece, nemojmo ih obezvređivati i rugati se onome što je Bogu posvećeno i onima koji su se njemu potpuno predali i za njega živjeli!“, upozorio je biskup.

Nakon popričesne molitve mons. Martinović zahvalio je župniku Nemetu na pozivu i vjernicima na sudjelovanju. Podsjetio je vjernike kako je sv. Martin rođen u poganskoj obitelji u Mađarskoj, odrastao u Italiji, a završio život u Francuskoj čiji je danas zaštitnik. Ustvrdivši po njegovu primjeru kako je ljudski život često nepredvidiv i nedokučiv, biskup je pozvao vjernike da u svakoj životnoj situaciji imaju pouzdanje u Boga koji sve vodi. „Učimo se od sv. Martina u tome da prihvaćamo život i kad ne ide onako kako mi želimo i planiramo. Bog zna što čini i zašto čini. Naše je da poput sv. Martina prihvatimo njegovu volju i da se oslonimo na njega“, poručio je biskup. Naglasivši kako je važno uvijek imati pouzdanje u Boga, biskup je još jednom svima čestitao svetkovinu zaštitnika Župe, a napose onima koji nose njegovo ime. Preporučio ih je svečevu zagovoru te na sve zazvao Božji blagoslov, izvijestila je Požeška biskupija.