Na liturgiji su se okupili grkokatolici i rimokatolici Metlike te su na poticaj tamošnjeg grkokatoličkog i rimokatoličkog župnika ovom liturgijom obilježili tradicionalno i završetak Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. S mons. Stipićem suslužili su grkokatolički župnik Metlike o. Mihajlo Hardi, rimokatolički župnik Metlike Primož Bertalanič, rektor Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu dr. o. Robert Rapljenović, metliški kapelan Branko Jurejevčič te kancelar Križevačke eparhije đakon Livio Marijan i đakon Ljubljanske nadbiskupije Janko Potisek. Liturgiju je pjevao Slovenski ekumenski zbor pod ravnanjem maestra Davida Kapša. U propovijedi na pročitano Evanđelje o Zakeju mons. Stipić je istaknuo važnost poznavanja i življenja mudrosti evanđelja u životu kršćanina, zbog čega je papa Franjo i proglasio Nedjelju Božje riječi svojim nedavnim motu proprijem. „Kršćanin ne može živjeti bez slušanja i razmatranja evanđelja jer nam u njemu progovara sama Božja riječ koja se u Isusu Kristu utjelovila i ljudskim jezikom progovorila. Božja riječ nam odgaja savjest i shodno tome usmjerava naš život. Ako smo joj otvoreni, kao što je to bio carinik Zakej, bez obzira koliko naš život bio grešan ili težak ili depresivan, dobit će sasvim novu kvalitetu, novi poticaj i preporod. Božja riječ preobražava čovjeka, a s čovjekom i cijelu kulturu. Ona je uvijek svježa, živa, izazovna i moćna kao u Zakejevom vremenu i susretu s Isusom prije 2000 godina. Ona je kadra u životu čovjeka, obitelji, naroda i svijeta uroditi sjemenom dobra i tako već ovdje na zemlji posijati sjeme Kraljevstva Božjega, sjeme raja. Isto tako, gdje zamre slušanje Božje riječi, gdje joj se čovjek ne otvara, raste sjeme pustoši, zla i pakla. Bog nam se s ljubavlju i razumijevanjem nudi u svojoj riječi, a mi smo ju slobodni prihvatiti ili ne prihvatiti. Bog nije nasilnik, on kuca na naša srca. Zakej se otvorio Kristu – Riječi Božjoj i njegov se život preporodio, postao je bitno boljim čovjekom, a onda i sretnim, a s njime i njegov dom i njegov grad. I mi smo pozvani pozvati Božju riječ u naš dom i otvarati joj se kako bismo bili bolji i sretniji ljudi“, istaknuo je mons. Stipić. Liturgija se služila na starocrkvenoslavenskom, slovenskom i hrvatskom jeziku, a veliki broj vjernika koji su ispunili crkvu pristupilo je pričesti. Kod svečanog ulaza s evanđeljem u oltar, Evanđelje se u ophodu nosilo kroz cijelu crkvu, čime se osobito naglasila važnost prisutnosti Božje riječi među vjernicima.